Dunjić, kao povod
9 februara, 2014 u rubrici Opančarski dnevnik
Počinjem da gajim simpatije prema Veliboru Dunjiću, vođi grupe “Hijene”, jednoj od više navijačkih grupa “Partizana”. Znate, kao ono na filmu kad kompletna njujorška policija juri nekog lika, pa vi i nehotice počinjete da navijate za njega. Rekao sam već negde u ovim mojim pisanijama da više cenim lopova koji obije banku, jer za to je pre svega potrebno da imate mozga – da smislite kombinaciju, da napravite plan, da okupite ekipu, da kordinirate poduhvat, a potom da imate i muda – da prihvatite rizik, ako nešto pođe po zlu, dok ovi drugi – uvaženi lopovi, nemaju ni mozga ni muda. Oni jednostavno uzimaju – da im čovek firmu da njome gazduju, a oni za godinu dana em maznu 100 miliona eura, em sjebu firmu, pa onda posle novih izbora uzmu drugu i tako sve dok su na vlasti, ne razmišljajući o tome da će onog dana kad siđu sa vlasti, njih jedino i da hapse, neki novi, izmedju ostalog i zbog toga što za te nove ostaje sve manje i manje.
Velibor Dunjić je razjebao ceo sistem – sva tri postulata na kojima počiva država: i zakonodavnu i izvršnu i sudsku vlast u ovoj zemlji. Piše u novinama, da je protiv njega podneta 41 krivična prijava, ali policija ne može da ga uhvati. Pa kako bi uhvatili nekog državnog neprijatelja za koga dobiju dojavu da je naoružan krenuo da ubije Predsednika? Onda on konačno zapadne zatvora – nađe se sudija koja ga rebne nekih dve godine, s obrazloženjem da je on njihov čest gost! To je naravno i za sudije i za tužioce relativan pojam, jer da su i oni prethodni tako rezonovali on bi kod tolikih dela u povratu trebao da dobije ne dve, nego dvesta dve godine tatvora. I tako, naš junak zaglavi zatvor. Tamo ga ništa nisu ni naučili ni odučili – verovatno je imao i VIP tretman, jer čim je izašao on, naoružan škorpionom, posećuje noćne klubove, puca po ulicama, ranjava jednog građanina i – gle čuda, ispostavi se da je taj građanin pripadnik BIA. Kreće potera za njim, kao u “Radovanu trećem” – 100.000 njujorških poplicajaca juri našeg junaka! Građanstvo u ekstazi navija za njega, što i nije neko iznenađenje, jer ispostaviće se da su za njega očigledno navijali i ministar policije, pa i njegov partijski zamenik, ministar bez portfelja na pozajmici u fudbalskom klubu “Partizan”, kojem eto, sticajem okolnosti, svi pripadaju, tako da ga je zaista teško bilo identifikovati i pronaći a još teže hapsiti, što je krajnje interesantno, jer mene su kao građanina, na primer, odmah pronašli, u jedan petak uveče i to na regisatrovanoj adresi, jer prethodno nisu mogli da mi uruče poziv na neregistrovanoj adresi, pa je sudija za prekršaje dala nalog da me tog petka privedu i da je ja preko vikenda tamo sačekam, da u ponedeljak ne bi gubila vreme čekajući me – zbog pogrešnog parkiranja.
Ona druga fela je još interesantnija – evo u današnjim novinama piše: Biznismen pod državnom zaštitom – Bogićević ojadio 26 banaka za milione. “Iako je račune “Farmakoma MB” blokiralo 26 banaka, vlasnik ove kompanije Miroslav Bohgićević nastavio je da radi preko nove firme “Farmakom Finance”. Svaka banka u proseku potražuje 3,2 miliona”. Naravno eura. I dalje: “Poreznici štite Bogićevića? – “Jedan od najvećih poreskih dužnika u Srbiji Miroslav Bogićević iz centrale u Šapcu radi naočigled filijale Poreske uprave.” Uz sve to Miroslav Bogićević je i uvaženi građanin. Ovih dana, a u povodu, kako se očekuje, dužeg odsustvovanja Dragana Đurića, predsednika fudbalskog kluba “Partizan”, zbog nekih krivičnih dela počinjenih u privatizaciji društvenih preduzeća – to je ona grupa o kojoj je gore bilo reči koja ne krade, već jednostavno uzima, Miroslav Bogićević se kandiduje da ga zameni na toj funkciji. A i ko bi bolje to obavljao od njega. Čovek je pun iskustva.
Jebo ti takvu državu. Navijam za Dunjića!
DC, 08.02.2014.