KAKO JE POČELO – KO JE OVDE LUD? (odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA) – Nastavak 30

22 aprila, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

Mi smo kavaljeri. Što da oponašamo druge. Ostalo nam je to kao običaj. U ono prethodno vreme davali smo društvene stanove na korišćenje društvenim kadrovima. Posle su ti društveni kadrovi privatno otkupljivali te društvene stanove za cenu letovanja u Rafailovićima. Naravno, to smo predstavljali kao socijalističko načelo – u ime radničke klase. To što su radnici „dobijali“ stanove u proseku posle trideset godina rada, a daktilografkinje u komitetima kad god dođe vreme za krečenje, nema veze. Važan je princip. Nisu radnici ni dobijali stanove. Posle dvadeset godina rada i izdvajanja obaveznih doprinosa za stambenu izgradnju, kupili su ih sami. A oni drugi – uzimali su od onih koji nikada stan nisu ni dobili, a morali su, u ime socijalističke solidarnosti, da izdvajaju za njih. To je najveća krađa koja je zabeležena i istoriji ovog naroda.

* * *

       A da li se kod nas i krade. Ima sigurno i toga. Bio sam i ja u inostranstvu, dugo, pa nisam mogao od moje plate da uštedim milione. U zemlji –  zaključite sami. Da li je logično da se na svakom ćošku otvoreno prodaju benzin i duvan, kad se zna da je to u svim zemljama, i razvijenim i nerazvijenim, glavni i najveći izvor budžetskog prihoda. Moj komšija, čovek kod koga redovno kupujem švercovani benzin, a u poslednje vreme i cigarete, zaposeo ceo parking, postavio ispod drveta u hladovini garnituru za sedenje, služi mušterijama kafu, piće. Navrati mu tu i žena da posedi sa komšinicama u hladu, jer baš je prijatno, i radi li radi. Pa, da li je to moguće u jednoj od policijski najrazvijenijih zemalja sveta. Naravno, vi možete da me pitate: a što ja tu kupujem benzin i cigarete. A ja vas pitam – a što da ne kupujem. I kupovaću sve dotle dok me neko suvislim argumentima ne ubedi da se taj problem ne može rešiti za dva dana.

       Ispričaću vam kako to rade drugi. Radili smo viski u Engleskoj i desilo se da se kamion koji je prevozio isporuku, zbog sudara, prevrne na autoputu. U neverovatno kratkom vremenu, kompletan saobraćaj je bio zaustavljen i svi prilazi blokirani. Carinski policajci su satima pretraživali krhotine da se slučajno ni jedna flaša neocarinjenog viskija ne bi pojavila na tržištu, jer to bi bio gubitak za državnu kasu. Cigarete, ove švercovane koje mi ovde pušimo za pola funte, tamo koštaju tri funte. Eto ideje da neko od naših uličnih prodavaca ode tamo i napravi biznis. Smatrali bi da je on lud i našao bi se u zatvoru pre nego što proda prvi boks. Koja to sila, ne sprečava, nego – omogućava da država trpi ogromne gubitke na samo uzgred pomenutim artiklima. Nemam pojma da li se kod nas krade i da li neko od toga ima koristi. Naravno, opet se zajebavam.

Nastaviće se …