NIŠTA NAM NIJE, AL’ LEKA NAM NEMA – O PRAVOSUĐU I JOŠ PONEČEM (odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA) – nastavak 5
februar 15, 2014 u rubrici O opančarima i opancima
Bilo je ovakvih slučajeva i ranije – šta je drugo do dopuna Zakona o privatizaciji iz 2005. godine, da se protiv preduzeća u restruktuiranju ne mogu izvršavati ni pravosnažne sudske presude. Uzgred, za neupućene, restruktuiranje u prevodu znači – ulepšavam mladu da je lakše udam.
Zastupam besplatno J.D., fizičkog radnika „Trudbenika“, koji potražuje od svoje bivše firme nekih stotinak hiljada dinara po osnovu neisplaćenih zarada za rad u Rusiji, ali pravosnažna presuda o tome ne može da bude izvršena – sudovi ne postupaju po tome. Najpre je to bilo oročeno na period do dve godine, sada ponovnom izmenom Zakona, sve dok se firma ne proda, a „Trudbenik“ neće niko da kupi, a moj Jole zašao duboko u osamdesete – i nije sam u tome, ima na tom spisku (presudi) jedno stotinak bivših radnika. Koliko li ih je u međuvremenu umrlo, nije poznato.
Tek krajem 2011. godine je Ustavni sud doneo Odluku da se takve presude moraju izvršavati, a kako se u obrazloženju navodi isti stav je zauzeo i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, tako da će to ovu zemlju tek da košta, jer ko zna koliko se njih u međuvremenu obratilo za pomoć tom sudu.
Ne tvrdim i ne mora da znači, ali šta ako je takvih i sličnih gafova bilo i ranije u postupku privatizacije. Prikriješ realnu pasivu firme (smanjiš je na ovakav način), pa novi vlasnik kad se opepeli – kasno je, ko zna koja će politička opcija ili koji ministar tada biti na vlasti. Da nije u pitanju opasnost od te vrste sporova, jer pravno posmatrano privatizacija se sprovodi putem ugovora između Agencije za privatizaciju koja zastupa državu i novih vlasnika, kao kupaca. Ako sam, dakle, ja kao kupac kupio stvar sa skrivenom manom (pravno bi to mogao biti termin), imam pravo da zahtevam od prodavca (ovde države) naknadu štete. Možda je Nebojša to smislio da bi se predupredile posledice od mogućih posledica te vrste – i to sam! Niko mu nije pomagao. Interesantno je da se povodom ovog slučaja još samo SPC nije oglasila. Svi sem gospodina Dinkića, šefa pomenutih državnih sekretara. Ni da ih brani, ni da ih kudi!
Tu se otvara jedno od ključnih pitanja – da li postoji uticaj vlasti na pravosuđe. Mislim da toga ima. Naravno, takav se zaključak ne može izvesti samo na osnovu ovih primera, jer oni su dati samo ilustracije radi.
Nastaviće se …