O demokratiji i demagogiji

2 oktobra, 2015 u rubrici Opančarski dnevnik

Umesto opisa činjeničnog stanja: Blic, 30. Septembar, 2015 – Naslovna strana:

„DEVETI KRUG PAKLA: RIJALITI POLITIČKA KAMPANJA

       Šešelj prosi glasove u blatu Farme – OČAJNIK: Gostovanje u rijalitijima diže Šešelju popularnost na vivo cenzusa – BRUKA: Rijaliti radikal ponovo besramno napadao mrtvog Zorana Đinđića – ĆUTNJA: Željko Mitrović ne otkriva koliko je platio Šešelju, koji je u besparici“.

       Strana 5: „Tokom gostovanja Vojislava Šešelja u „Farmi“, TV Pink je imao ubedljivo najveću gledanost, iznad svih nacionalnih kanala: PINK 23%, RTS 1: 16%, PRVA: 6%, B92 %, HEPI 5%, RTS 2: 1%“

       Umesto komentara: Strana 5, istog lista – Đorđe Vukadinović: Preći će cenzus: „Gostovanje Šešelja u „Parovima“ već mu je diglo popularnost na nivo cenzusa, a sigurno će mu ovo učešće doneti benefit. Još je rano proceniti koliku će tačno korist Šešelj imati od ovog rijaliti programa. Ali definitivno će biti popularniji nego pre ulaska u „Farmu“. Činjenica da se pojavio u ovako popularnoj emisiji ukazuje da Šešelj ima i indirektnu podršku Aleksandra Vučića. Premijeru je potrebna jedna takva babaroga koja će plašiti zapad“, smatra Đorđe Vukadinović, politički komentator.

       I tako Šešelj, posle gostovanja u dva najpopularnija rijaliti programa – „Parovima“ i „Farmi“, postade priznati politički faktor uoči predstojećih izbora, čak i po mišljenju poznatih političkih komentatora. Preći će izborni cenzus, udružiti se sa nekom drugom partijom kojoj će trebati njegovi glasovi – možda i sa vladajućom partijom bez obzira što se može desiti da ona osvoji i apsolutnu većinu u parlamentu, jer za neke odluke, na primer za promenu Ustava, potrebna je dvotrećinska većina. A i zašto da ne – Šešelj je politički otac Aleksandra Vučića (Tomislav Nikolić se pogrešno predstavlja), jer Šešelj je stvorio i jednog i drugog.

       I eto nama ponovo Šešelja i to na velika vrata, a on se ne zadovoljava malim ulogama. Ako je za ovako kratko vreme uspeo da se vrati iz „ničega“, uz pomoć nekoga ko mu je to očigledno dozvolio, znači da čovek ima neke adute, a iz toga sledi i logično pitanje – kako će to da izgleda kad Šešelj i njegovi sednu u poslaničke klupe. Setimo se scena mahanja pištoljem, iznošenja iz Skupštine, gađanja cipelama, polivanja vodom … Rijaliti država rađa i rijaliti parlanent.

       Sve je to rezultat „popularnih“ programa čijom se gledanošću diče televizije korisnice nacionalnih frekvencija – narod (populos) to voli, a narod (demos) je u demokratiji na vlasti, što je čista demagogija.

       Starogrčki filozof Platon – a tamo je demokratija i rođena, u svom delu „Država (Politeia)“ ukazuje da se demokratija ili vladavina gomile kako je on naziva lako može izokrenuti u demagogiju ili anarhiju.

       A prema jednoj savremenoj definiciji demagogije, demagog je čovek koji ubeđuje ženu da se od tvrdog k…. dobija rak. Vedrana Rudan bi to još direktnije rekla.

       Da zaključim – demagogija rađa populizam, populizam rađa privid demokratiju, a takva demokratija rađa Šešelja …. i tako u krug.

Dragiša Čolić, 01.10.2015.