O hrabrosti i vaspitanju

2 marta, 2016 u rubrici Opančarski dnevnik

       Čovek, kao priznanje za svoj rad, dobio nagradu od jedne od najuglednijih institucija u ovoj zemlji – Narodne biblioteke Srbije, i odazvao se pozivu da prisustvuje svečanosti upriličenoj u tu  čast. Kako je red, izašao da se zahvali, i među zvanicama, u prvom redu, na najudarnijem mestu, čovek protiv čije politike piše proteklih dvadeset godina! A niko ga nije obavestio da će i ovaj biti tu.

       Da li je trebao da napusti svečanost! Ne, Narodna biblioteka je starija od nenadanog gosta. Da li je trebao da bude licemeran, da oćuti i rizikuje da mu ovaj kasnije, u prisustvu kamera, priđe, čestita i izljubi se sa njim – „triput“, po srpski, kao ono nedavno sa Kolindom Grabar Kitarović u Zagrebu?

       Da je Filip David licemeran, on ne bi ni dobio tu nagradu i reagovao je na jedini ispravan način – Poštujem instituciju Predsednika države, ali se ograđujem od prisustva Predsednika, protiv čije se politike borim već duže vremena.

       Onaj drugi je na to reagovao u svom stilu – Za te reči nije potrebno ni hrabrosti ni vaspitanja! Nisam baš siguran da za ono što David reče nije potrebno hrabrosti, a kad je reč o vaspitanju jednog i drugog, ne bih ovom prilikom.

       A sećam se da je jednom prilikom ovaj drugi, bez ikakvog odsustva stida, rekao tadašnjem Predsedniku Vlade, Zoranu Đinđiću, koji je u to vreme dolazio na posao na štakama, da je i Tito pre smrti išao na štakama. Ispostavilo se ubrzo da ni za to nije bilo potrebno hrabrosti, takva su vremena bila, a on je očito bio bolje informisan od nas. Sve u svemu, pametnije bi mu bilo da je oćutao, jer  prvi znak gluposti je potpuno odsustvo stida.

       Predsedniče, nisam to rekao ja. To je rekao Frojd.

Dragiša Čolić, 02.03.2016.