Osvrt na tekst Branka Dragaša pod naslovom „Ikebane“ – 25. April 2016.

29 aprila, 2016 u rubrici Opančarski dnevnik

       BD: “Filigranski precizno odigrana izborna partija, i sada su figure na svom mestu” (propraćeno fotografijom lidera opozicionih partija).

       DČ: Ako ovu stilsku figuru ispravno shvatam, uslikani lideri opozicionih partija su precizno odigrali izbornu partiju i sada su kao figure postrojeni na svoja mesta u vidu ikebane, što ne može da ima drugo značenje do da ih je neko precizno instruktuirao, oni sve shvatili i odigrali – i to “filigrantski precizno”, da bi ih potom instruktor kao cvetove izaranžirao u željenu ikebanu, što bi trebao da bude i moto ovog pamfleta.

       Ako sam pogodio o čemu se tu radi, bravo za igrače, a bogami i za instruktora jer složiti toliko Srba oko jedne ideje do sada nikome nije pošlo za rukom, a ako se tu još dodaju i nedostajući Boris i Čanak – ne verujem da ih je autor izostavio samo zbog Čankovog bogatog spoljnog i Borisovog oskudnog političkog gabarita, onda stvar postaje još više fascinantna.

       BD: Zašto je neprikosnoveni Gazda Srbije organnizovao izbore? Hteo je da izgubi 27 poslanika? Glupost! Zašto bi gubio nešto što mu je sigurno. Imao je još dve godine mandata da uništava Srbiju.

       DČ: Zbog matematike! Iz istih razloga zbog kojih je organizovao izbore 2014 godine. Da produži svoj mandat. Osetio se tada snažnim i neugroženim od opozicije i raspisao izbore već posle dve godine mandata, pobedio, i tako na protekle dve dodao još četiri nove godine čime je umesto mandata od četiri godine obezbedio sebi mandat od šest godina. Ovog puta čini to isto, s tim što ima i dodatne razloge – s jedne strane oseća da mu rejting opada, a s druge da je opozicija slaba, razjedinjena i nespremna za izbore, pa se odlučuje za ovaj moment čime obezbeđuje još jedan puni mandat od četiri godine. Da je čekao 2018. godinu, ko zna kako bi se tada kotirao, pogotovu ako se ne ostvari njegovo obećanje da ćemo već do 2018. godine živeti znatno bolje.

       BD: Ne može se u te velike događaje da ulazi sa vazduplohovima i ostalom bratijom naprednjačkih idiota, nego tu moraju da budu ostali zastupnci naroda kao demokratski paravan, kako bi se ispoštovala demokratska procedura za dalje uništavanje Srbije. Moraju da se ubace ikebane.

       DČ: Kada je Americi zasmetao nedostatak demokratije u Iraku, Libiji, Egiptu, Siriji, ona je te probleme rešavala bombardovanjem a nije se akala mešanjem u njihove izbore.

       BD: Šta mora da uradi Gazda Srbije? Sve je već zapisano. Mora da se prizna Kosovo, mora da se promeni ustav, mora da se rasprodaju svi nacionalni resursi, mora da se nastavi tihi bojkot Rusije, mora da se prodaju plodne oranice, RTB Bor, Telekom, EPS , Aerodrom i sve ono što će Srbiju dovesti do toga da se izgubi samostalnost, da Raška oblast i Vojvodina postanu nove države i da se Srbi, napokon, svedu u Beogradski pašaluk.

       DČ: Hm! Prilično neprijatan scenario. Ali ako “Gazda” to mora da uradi, zar mu to nije lakše bez ovih iz “ikebane” koji će činiti opoziciju. Americi ova sadašnja vlast odgovara daleko više od one prethodne. Ako se sećate – kada je reč o Evropi i Kosovu, što god bi prethodna vlast učinila, oni iz tadašnje opozicije bi ih satanizovali, da bi po dolasku na vlast priznavali i davali daleko više od onih prethodnih ne obazirući se na opoziciju koja faktički i ne postoji. Pa ova vlast se hvali dobrim odnosima i sa Evropom i sa Amerikom.  Zašto bi Amerika to menjala. Zbog manjka demokratije?! Oni demokratiju shvataju selektivno. Jednosmerno. Onako kako im odgovara.

       BD: Kako će to da uradi? Boris Tadić je zamenjen Acom Dramoserom i njegovom bandom muzičara kada je Veliki Brat procenio da Tadić nema snage da iznese izdaju, koju je odlično odsvirao trio muzičara Aca Dramoser – Neverni Toma – Mali od Miljacke. Ko bi rekao da će čuda da se dese, ali čuda su se, ipak, desila.

       DČ: Evo konačno nečeg u čemu se slažemo, s tim što bih ja titulu dramosera dodelio Tadiću, jer za razliku od njega ovi nešto i rade. Druga je stvar šta rade i kako rade.

       BD: Nekadašnji šovinisti i ratni huškači su postali fantastični europejci i operativni izdajnici. Sve su uradili što se od njih tražilo. Bili su lakejski kooperativni i poslušni da su se i činovnici Velikog Brata iznenadili. Ali, preuzete obaveze nisu izvršili do kraja. Počelo je neko nećkanje i otezanje.

       DČ: I u tome se slažemo, a nećkanje i otezanje je počelo kada je trebalo doneti konačnu odluku o Kosovu – isuviše su oni ortodoksnih patriota proizveli da bi tek tako mogli da obznane da Kosovo ustvari nije naše, a ona priča iz početka da su to oni prethodni već bili potpisali, pa oni sada samo saniraju problem i smanjuju štetu, kod ovih pomenutih ne bi prošla.

       Ista je situacija i sa Rusijom. Politika, mi smo i za Evropu i za Rusiju, je tolerisana dok nije došlo vreme za konačno izjašnjenje. Rekao bih da smo to tolerisanje platili i mnogim uzgrednim kompromisima, koji se sada, kada je došlo vreme odluke, ne broje – to što se tiče EU, a što se tiče Rusije tu je još teže preseći, jer istorijske veze sa Rusijom u narodu su mnogo jače nego veze sa Briselom i Vašingtonom.

       BD: Veliki Brat odlučuje da organizuje nove izbore i da Vučiću omogući podršku za nove teške odluke koje moraju da se donesu štro pre, jer Veliki Brat hoće da cementira odnose u Srbiji i da ne dozvoli ruskom medvedu da stavi svoju šapu na Srbiju. Velikom Bratu, mislim da je to potpuno jasno, Srbija treba samo da spreči Rusiju u prodoru prema Evropi. Balkan je važan u ovoj geostrateškoj borbi velikih sila. Zato je CIA poslala svog čoveka u Sarajevo da spremi, ako bude trebalo, ponovo krvoproliće na Balkanu. Izbori su zato organizovani da se dobije demokratske kulisa za donošenje nepopularnih odluka u korist interesa Velikog Brata.

       DČ: Hajde da se i sa tim složim, mada nisam pristalica teorija zavera. Nisam ja Dragan J. Vučićević da raspolažem informacijama iz sfere visoke politike koje dobijam iz svojih izvora.

       BD: Vučić i Dačić su sigurni za nastavak izdajničke politike. Sada će ih osnažiti u evropsko – nato politici Pajtić, Tadić , Čeda i Čanak. Uprkso njihovim javnim napadima na apsolutizam Vučića, oni podržavaju istu evro-atlansku politiku bez alternative. Kako se izdaja u Srbiji isplati, očekujem da će ova koalicija na spoljnom planu savršeno dobro da funkcioniše.

       DČ: Prvo, ja put ka Evropi ne bih ocenio izdajničkom politikom. Živeo sam dugo u Evropi i mogao bih dosta da pričam o njihovim kriterijumima vrednosti, poimanju demokratije i mnogim drugim stvarima koje tamo bolje funkcionišu nego kod nas. Čak se i pregovori o poglavljima koje očekujemo “isplate” ako budemo znali da ih čitamo ispravno, jer bi to mogao da bude početak instaliranja nekih novih sistema ponašanja, kako na ekonomskom tako i na širem sociološkom planu. Druga je stvar što se i ja ne slažem sa nekim konkretnim potezima Dejvida Kamerona, konzervativca, sadašnjeg premijera Velike Britanije, iako sam, dok sam tamo živeo, u vreme Margaret Tačer, a pre pojave Tonija Blera, bio njihov pristalica. Isto tako, sasvim je i drugo pitanje da li će Evropa u ovakvom formatu opstati i u prognozirano vreme našeg prijema u Evropsku uniju (EU).

       Pajtić, Tadić , Čeda i Čanak su, koliko je poznato, bili za pristupanje EU i pre Vučića koji je toj opciji pristupio tek pošto se od ljutog radikala preobratio u naprednog evrofila. Ne očekujete valjda da sad ova četvorka zbog toga pređe u evrofobe. Nije EU jedini reper po kojima se razvrstavamo na izdajnike i patriote, tako da i pored tog saglasja pomenuta četvorka ima isuviše preostalog prostora da napada aapsolutizam Vučića.

       BD: Misteriozni stečajni upravnik srpskih preduzeća, Vučićev ministar privrede i estradni ekonomski kritičar njegove promašene ekonomske politike, Saša Radulović je dobio zadatak da napada neuspšenu ekonomsku politiku Vučića, ali će podržavati evro-atlanske integracije, zato je bežao sa tih tema, jer nije hteo da građani provale novu neoliberalnu prevaru.

       DČ: I tu, čini se, dolazimo do onoga što je pisac hteo da kaže. Sve ovo gore je bilo zagrevanje da bi smo došli do glavnog lika ovog političkog pamfleta made by Branko Dragaš. To je Saša Radulović. Čime je ovaj čovek zavredneo da mu posvetite toliku minutažu, što bi rekli u košarci, nemam pojma, pa da krenemo redom. Nije sporno da se on bavio poslovima stečajnog upravnika, ali po čemu je misteriozan to ne objašnjavate. Ja ga ne poznajem lično, ali sam tokom ove izborne kampanje čuo o njemu sve što je potrebno – i ko je, i odakle je, i od kojih je, i gde je bio i čime se bavio i pre nego što je postao stečajni upravnik, tako da Vam je ova stilska figura ostala u pokušaju.

       Kažete, Saša Radulović je dobio zadatak da napada neuspšenu ekonomsku politiku Vučića, ali će podržavati evro-atlanske integracije, zato je bežao sa tih tema, jer nije hteo da građani provale novu neoliberalnu prevaru. Da počnem od ovog lakšeg – nadam se da će Saša Radulović podržavati evro integracije. Ne bih to nazvao evro-atlanske integracije kao što vi to činite, jer to onda daje sasvim drugačiju konotaciju – akcenat je na pristupanje NATO-u, a kad pričamo o Evropi ne mislimo valjda samo o NATO-u. Ne bih to očekivao od poznatog publiciste, mada još uvek neznam kome Vi zapravo pripadate, tako da ste mi sa te strane daleko misteriozniji od Saše Radulovića. A ne verujem ni da je u pitanju pokušaj sitne prevare, ne bi Vam priličilo.

       Zašto Saša Radulović u izbornoj kampanji nije govorio o pristupanju EU, već samo o ekonomskim temama razumem iz bar dva razloga. Prvo, zato što su ekonomske teme o kojima je govorio rak rana ove zemlje, daleko važnije čak i od pristupanja EU, a drugo, zašto bi govorio o pristupanju EU, o čemu inače svi govore, auditorijumu koji preferira rijaliti programe i turske serije, a čiji pravi smisao razume samo onaj obrazovaniji deo društva koji o tome dovoljno zna i bez da im o tome priča Saša Radulović. Dobro, prihvatam da i tu ima onih koji to ne razumeju (blaža kvalifikacija), kao i onih za koje pretpostavljam da razumeju, ali iz nekih svojih razloga svemu tome daju neki drugi smisao – neoliberalna prevara, kolaboracija sa Vučićem i sl. Vas za sada svrstavam u ovu drugu kategoriju (teža kvalifikacija).

       A što se tiče onog prethodnog, da je Saša Radulović dobio zadatak da napada neuspšenu ekonomsku politiku Vučića, ja bih tog koji mu je taj zadatak dao, iz patriotskih razloga isključivo, odmah angažuvao za Premijerovog savetnika umesto svih onih sa kojima se savetuje – počev od Tonija Blera do ostalih.

       Kada je reč o tome, Saša Radulović očito poznaje tu materiju, složio je sve ono što je ključno u raspoloživu minutažu i ono što mene posebno i čudi i brine – o tim stvarima u kampanji niko nije govorio. Tu naravno ne brojim Borisa Tadića koji nedavno za vreme tv duela sedmorice na RTS-u, reče da se ne slaže sa onim o čemu priča Saša Radulović. On zna u čemu je najvažniji problem – osnvati razvojnu banku i sve će se dalje rešavati samo od sebe. Čovek ostao na nivou onoga što su ga svojevremeno nučili bivši savetnici dok je bio na vlasti.

       Osećam se kompetentnim da dam sud o ovome što nudi Saša Radulović o ekonomskim temama, jer sam se veći deo života bavio privredom i to u realnom žvotu, kako na domaćem tako i na inostranom tržištu. Ne bih da o ovome dalje elaboriram, ako s tim u vezi imate neko pitanje do not hesitate to contact me directly.

       BD: Saša Radulović pripada neoliberalnoj koncepciji koja se zalaže za dalju opštu privatizaciju Srbije, bolje reći rasprodaju, elektoinženjer je koji ne zna ekonomiju, ali zato angažuje da mu ekonomski savetnik bude Aleksandar Stevanović, poznat po tome da nema nikakve prakse iz privrede i da je zagovornik modela koji je već uništio Srbiju.

       DČ: Auh, nisam imao pojma o tome. Ali ako je tako, taj Aleksandar Stevanović je odlično naučio te lekcije i odlično ih preneo Saši Raduloviću, koji ih odlično prezentira javnosti. Evo i ja im se priključujem. Uostalom, to Vam je verovatno i poznato, ako ste čitali moje knjige i ono o čemu godinama pišem na svom blog sajtu.

       BD: Saša Radulović je bio trojanski konj ovih izbora, koji je uzeo glasove razočaranim građanima koji su podržavali demokrate, tako da je instaliran da bude u parlamentu za sprovođenje dosadašnje ekonomske politike, ali samo umivene novim ekspertima tipa Dinkić, Đelić, Pitić, Vlahović i Đunić, koji će praznim ekonomskim floskulama pokrivati potpuno neiskustvo i neznanje na tome kako da se pokrene privreda, jer nikada nisu radili u privredi, sahranjivanje srpskih preduzeća kroz stečajne postupke je grobarski posao, što je pokazao svojim ministrovanjem kada za šest meseci nije uspeo da napravi ni ličnu kartu javnih preduzeća , presek stanja pacijenta, mada je pompezno najavljivao da ćemo dobiti pravo stanje u javnim preduzećima.

       DČ: Aman čoveče, gde nađoste vezu između onog što zagovara Saša Radulović i ovih pobrojanih. Počeću da sumnjam u Vašu spisateljsku produkciju ako i o ostalim stvarima pišete ovako napamet.

       A što se tiče ministrovanja Saše Radulovića, na mestu Ministra privredne, dosadašnja teza koju niko nije demantovao je bila – imao čovek program koji nije dobio podršku, uzeo kapu i otišao. Vi ste prvi koji iz toga izvlači nekakve druge zaključke. Naravno bez argumenata, što Vam je izgleda  karakteristika.

       Inače, ja koji sam sve do ovih poslednjih izbora glasao za DS, se iskreno nadam da će pokret “Dosta je bilo” privući glasove DS-a, jer stranka koja je u periodu od ptrethodnih izbora do danas od vladajuće stranke dozvolila da strahuje za census nema perspektivu. Oni su po tradiciji toliko ophrvani svojim unutarnjim razmiricama da nemaju realnu predstavu šta se oko njih dešava.

       BD: Slatkorečiva naučena retorika , koja je privukla glasače, pokazaće svoje pravo lice kada se sučeli sa praksom, jer se stečajnim postupkom ne može pokrenuti stpska privreda.

       DČ: Opet pričate napamet. Tu gore, rekoste odakle je naučena retorika Saše Radulovića, i dadoste svoju kvalifikaciju o pobrojanima – sa čim se ja evo godinama kroz svoje pisanje slažem, da biste odmah potom to prilepili Saši Raduloviću, s tim što ovog puta to nazvaste slatkorečivim. A jedno i drugo ne idu zajedno, jer ono što gore rekoste za nabrojane nikako se ne može nazvati slatkorečivim.

       BD: Veliki Brat ima ozbiljne namere sa Sašom Radulovićem u narednim izborima i planira ga za budećeg premijera Srbije, kada se završi politička vladavina Ace Dramosera.

       DČ: Još samo da nam kažete ko je veliki brat. Prvi ću da mu napišem pismo podrške.

       BD: Znači, protivnici EU i NATO integracija su SRS i DSS-DVERI, koji imaju zajedno jedva 13,5 procenata, što je nedovoljno za bilo kakvo političko delovanje da se spreči ovakva pogubna politika, ali su odlična ikebana u ovim mahinacijama Velikog Brata, kome treba desnica da bi prikazao demokratičnost izbora i da se svetu prikaže kako u Srbiji postoje desne snage , koje se protive evro-atlanskim integracijama.

       DČ: Proizilazi da svi oni koji vode proevropsku politiku vode pogubnu politiku koju treba sprečiti. Po toj logici Šešelj bi trebao da želi da DSS-DVERI pređe cenzus jer bi time patriotski blok bio jači. A on se u ovom postizbornom galimatijasu žestoko zalaže da oni ne pređu census pa čak najavljuje krvoproliće na ulicama ako se to desi.

       Pa kakve su Vam to patriotske snage gde očito i Vi pripadate. Ako DSS-DVERI ne pređu census ostadoste na Šešelju. A on, ako ste primetili, radi za Vučića, jer ako DSS-DVERI ne pređe census Vučić dobija još nekih dvadesetak poslaničkih mesta.

       BD: Šešelj je namerno pušten po nalogu Velikog Brata da oduzme patriotskim snagama osvojene glasove i da razbije formiranje patriotskog bloka, a njegova uloga u parlamentu će biti potvrda da evropski put nema nikakve alternative, jer pred Šešeljevim ludostima će evrofanatici izgledati kao ozbiljni političari. Šešelj je pristao na tu ulogu. On je naučio da igra uloge gde ima svoje lične interese i zna dobro da politički trguje. Ulazak Šešelja u parlament će značajno smanjiti popularnost rijaliti starleta, jer će narod imati novu zabavu. DSS-DVERI su jedva prešli cenzus. Kada uporedimo sa izborima 2014 godine, gde su išli odvojeno, pa su osvojili DSS -4,1% , dok su DVERI dobili 3,4%, zajedno 7,5%, ispada da je njihovo udruživanje donelo manje glasova nego kada su samostalno išli na izbore, ali , ipak, dovoljno da pređu cenzus.

       DSS-DVERI su vodili takvu politiku da pređu cenzus i njihove namere iznad toga nisu išle. To je politika cenzus stranaka. Zato su oni odbili sve pregovore o stvaranju jedninstvenog i velikog Patriotskog bloka, jer u tom bloku oni ne bi videli svoje lične interese, koje su sada ostvarili ulaskom u parlament. Politika cenzus stranaka je šibicarska logika, one ne shvataju istorijski trenutak u kome danas živimo, nemaju istorijsku odgovornost da okupe većinu nezadovoljnih građana i da to nezadovoljstvo trijumfuje velikom političkom pobedom, nego se zadovoljavaju malim mrvicama sa stola Ace Dramosera. To smo, recimo, imali u martu 1991 godine, kada opozicija, zbog sujeta lidera, nije uradila ništa na rušenju totalitarnog režima. Punih deset godinan je trajalo udruživanje tadašnje opozicije, jer samo udruženi su mogli da slome tadašnji režim. Moj pokušaj iz leta 2015 da se ujednimo svi u JEDNU LISTU, da porazimo Vučića i da temeljno promenimo politički i ekonomski sistem u Srbiji, nisu urodili plodom , jer su DSS-DVERI izbegavali svaku mogućnost da izgube svoje monopole na patriotizam, držali su se čvrsto karte koja ih sigurno uvodi u parlament i nisu marili za mogućnost da se režim porazi na ovim izborima. To je stara Koštuničina politika, koja ga je dovela danas na smetište istorije. Zato nije došlo do ujedinjavanja patriota i stvaranje JEDINSTVENE LISTE. Tako smo, umesto stvaranje ozbiljne političke platforme, koju sam ponudio za rešenje naše državne i nacionalne tragedije, dobili estradne patriote, koji su samo sebe videli kao predstavnike svih rodoljubivih snaga, ali ništa nisu uradili da izađu iz svojih uskih partijskih interesa i da , zaista, okupe sve ljude oko sebe. Moram da priznam, nažalost, da se i ova koalicija pretvorila u ikebanu u parlamentu, koji je napravljen u režiji Velikog Brata i čija će se katastrofalna politika videti već u narednim mesecima.

       DČ: Bolji zaključak o Vama i patriotskim snagama ni sam nisam mogao da dam.

       A što se tiče Šešeljevih ludosti i tu mogu odmah da se složim sa Vama, ali ko Vam ostade u patriotskom bloku – najpre se Šešelj zalaže da DSS-DVERI ne pređe census, a onda i sam ode kod Vučića. Zar Vam se ne čini da su ovi što prigrabiše epitet “patriotski” neozbil

       BD: Izbori su namešteni i izrežirani. Ikebane su posađene. Mesta su zauzeta. Počinje igranka. Iznenađenja će biti velika.

       DČ: Nadajmo se da će iznenađenja biti pozitivna. A što se tiče ikebana – Neka cveta hiljade cvetova, reče jednom Mao Ce Tung. Bolje hiljadu nego jeda

Dragiša Čolić, 29.04.2016.