Skandal
24 juna, 2013 u rubrici Kolumne
Vesti:
- Trebinje, Beograd – Predsednika Srbije Tomislava Nikolića u manastiru Hercegovačka Gračanica na Crkvini iznad Trebinja nije dočekao niko od sveštenika eparhije zahumsko-hercegovačke, javio je portal Trebinje Live. „Na Crkvini nije bilo ni pomoćnih radnika, ni čoveka koji prodaje sveće. Vrata crkve su bila otvorena, a srpski predsednik se pomolio i zapalio sveće“, navodi taj portal.
- Patrijarh: Ne znam da je Nikolić u Trebinju – Patrijarh srpski Irinej kaže da nije znao da je predsednik Srbije Tomislav Nikolić danas boravio u manastiru Gračanica kod Trebinja, u Republici Srpskoj, i da ne zna šta se, kako je rekao, desilo pa ga niko od sveštentva tamo nije dočekao.
- Trebinje, Beograd – Doček predsednika Republike Srbije Tomislava Nikolića i predstavnika gradskih vlasti u Hercegovačkoj Gračanici organizovan je u skladu sa najavom njegove posete, tvrde u saopštenju iz eparhije zahumsko-hercegovačke i primorske.
- Goste je dočekao Milorad Perišić, upravnik hercegovačke Gračanice, sa kojim su iz protokola gradske administracije Trebinja i dogovarali posetu”, navodi se u saopštenju.
Naš predsednik nikako da shvati da Predsednik države nije on lično, već institucija države koju on predstavlja i voljom građana obavlja. Moguće je da on i ima te službe, ali sudeći po efektima koje oni zajednički proizvode, biće da ih Predsednik popunjava po stranačkoj, tazbinsko-prijateljskoj i zemljačkoj liniji, što se onda svodi na isto. Bolje, da ih, takve kakve su, i nema.
Ne može Predsednik jedne države otići u posetu drugoj državi, a da se ne javi svom kolegi, predsedniku te države, pa makat to bilo i “na letovanje”. Ne može predsednik jedne države otići u posetu manastiru koji se nalazi u drugoj državi a da crkvene vlasti odgovarajućeg nivoa – a to je u ovom slučaju patrijarh, ne znaju ništa o tome. Nije to čak samo ni stvar protokola, o čemu se u obavljanju državnih poslova i te kako vodi računa. To je stvar i najobičnijeg grašanskog vaspitanja. Vi ne možete poći ni ni kod komšinice na kafu a da se o tome dogovorite sa njenim sinom.
Radio sam svojevremeno u jednoj od naših većih firmi i naravno imali smo i službu protokola. Da je se tada ovakav slučaj desio Generalnom direktoru, oni iz službe protokola ne bi smeli ni da ga dočekaju na povratku – otišli bi sami. U diplomatiji se o tome još više vodi računa, no neću o tome, jer nisam diplomata, što se očito vidi iz ovog mog pisanja. Ali bi bilo uputno da Predsednik upriliči sebi kratak kurs o tome. Brzo on uči, shvatiće. A ako mu ni to ne pomogne, biće ono – ništa mu nije al’leka mu nema.
DC, 23.06.2013.