OBNOVA I RAZVOJ (Odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA – Četvrti deo) – nastavak 7

3 oktobra, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

       U takvoj situaciji, čini se da je SPO u značajnoj prednosti. Oni imaju vlast u Beogradu, a imaju i „svoj“ Studio B. Svako veče u 19h je glavni udarni Dnevnik. Najpre podsećaju režim da još uvek nije priznao da je organizovao atentat na Ibarskoj magistrali, zatim o Draškoviću – kao u vreme Tita, gde je bio, šta je rekao i sl. Zatim po redosledu dolazi Krunić, kome se kao priznatom arhitekti umetničke provincijencije najviše dopada poza mislioca i uvod – dragi sugrađani… Iza njega dolazi gradonačelnik Vojislav Mihailović, koji je uglavnom zadužen za liturgije. Nastupa smerno, kako svecu i dolikuje. Kažu da je mnogo dobar čovek, iako je malo smotan, ali da ipak svoj posao odlično obavlja s obzirom na to da mu je posao gradonačelnika pripravnički, jer mu je to prva služba u svojih pedesetak i kusur godina. Ako je tako, mali je talentovan i, razume se, perspektivan – samo da dođemo na vlast. Imamo mi još ideja. Tu i tamo se pojavi i Božić, otpišti šta ima da kaže i ode. Naravno, svi oni, da bi ušli u Glavni odbor SPO-a, moraju da imaju i bradu. Kakvi bi to četnici bili – bez brade!

       Iza toga počinje Dnevnik. Nije baš neki, ali u poređenju sa RTS-om, sjajan je. Šalu na stranu, ali ipak smo taj dnevnik gledali. Opozicija je uspela da dobije svoju minutažu na Studiju B, pa smo imali prilike da viđamo i ostale čelnike opozicije. A bilo je i izvanrednih emisija – Bojana Lekić iz Asocijacije nezavisnih medija imala je svoj stalni termin subotom u 20h. Dovodila je u studio sagovornike i postavljala im pitanja na veoma profesionalan, direktan, a bogami i neprijatan način. Mislim da su to bile najbolje emisije koje su se mogle videti na ovdašnoj televiziji. Šteta, kad su preuzeli Studio B, nestala je i Bojana Lekić. Nadam se da je dobro i da će njeno vreme i takvih kao što je ona ipak doći.

* * *

       Kada je o njima reč, da malo razvedrim stvar i da vam usput ispričam  jednu veselu zgodu – o Kruniću je reč. Jednog vikenda, mislim da je bila subota, u rano proleće, sunce izgrejalo, sneg se topi, Beograd lep kako zna da bude, izašao g. Krunić – kao svaki veliki političar, u jutarnju šetnju gradom, da sretne građane, da sa njima popriča i rukuje se. Naravno, poveo i snimatelje Studija B da te trenutke zabeleže i da nam potom to u Dnevniku prikažu. Zdravio se i sa vlasnicima kartonskih kioska i objašnjavao da to ipak predstavlja ruglo Beograda. Tek toliko da se zna da je on, kao uvaženi arhitekta, protiv te kioskomanije. I, gle čuda, iznenada nailazi njegov stari prijatelj, švajcarski otpravnik poslova u Beogradu. Naravno, tu se oni, onako po crnogorski, iskreno pitaju i Švajcarac poziva Krunića da dođe u Švajcarsku i održi jednu seriju predavanja o beogradskoj arhitekturi.

       Nismo imali prilike da budemo izveštavani o Krunićevoj poseti Švajcarskoj, jer su u međuvremenu preuzeli Studio B, ali pretpostavljam da tamo nije pričao o kioskomaniji i bespravnoj gradnji koja caruje ne samo periferijom Beograda, već i najužim centrom. Kad se ide Brankovim mostom iz pravca Novog Beograda, na kraju mosta, sa desne strane, može se lepo videti velika zgrada s ravnim krovom, očigledno podignuta dok su u Beogradu važili urbanistički uslovi, a na krovu – dve nove (treća se gradi), zasebne kuće s okućnicom! Beograđni su hitro tu arhitekturu prozvali – arhitektura „tri praseta“. I ne samo tu, prasići niču i na krovu Pete beogradske gimnazije na Tašmajdanu, na krovu kafane „Zora“ u najužem centru Beograda, preko puta Doma omladine. O čemu je g. Krunić govorio Švajcarcima? Ko su vlasnici tih objekata, na osnovu kojih kriterijuma i kojim putem dobijaju građevinske dozvole. A ako zidaju bespravno – ko je zadužen da to spreči? Oni upravljaju Beogradom. Ako „prasiće“ bez dozvole grade članovi SPS-a, JUL-a ili radikala, neka javno istupe i kažu – mi pokušali da to sprečimo, ali oni ne daju. Eto, dragi sugrađani samo da znate, da mi tu ništa ne možemo da učinimo. I to bi bilo nešto.

       Ja, kao građanin, ne mogu da dobijem dozvolu ni za privremeni objekat na Banovom brdu, na zemljištu gde se nalazila porodična kuća u kojoj sam rođen, a oni podižu prasiće na Trgu Republike. Kad sam o tome razgovarao sa gospođom Gordanom Pualić, predsednicom Izvršnog saveta Opštine Čukarica i rekao joj da je čitav niz  takvih objekata, pretpostavljam privremenih, već podignut na uređenoj zelenoj površini duž ulice Kneza Višeslava ka Vidikovcu, rekla mi je da nju to ne interesuje, jer leva strana te ulice pripada Opštini Rakovica – koliko znam i tamo je na vlasti opozicija. A kome pripada Žarkovo. Tamo je, po važećim urbanističkim uslovima dozvoljena gradnja P(arter) + 1. Žarkovci domišljati, pa to to prekrstili u P(et) + 1 i niko ne zida zgradu ispod šest spratova sa potkrovljem. To predsednica nije znala da mi odgovori, iako Žarkovo pripada Opštini Čukarica, gde je ona predsednik Izvršnog saveta. Verovatno ne bi znala da mi odgovori ni ko podiže zidani objekat usred prelepe park šume u Požeškoj ulici, srcu Banovog brda, koju oni nisu zasadili. Niti sam ja naivan, niti se pravim lid. Znam kako se to radi. Možda bi mogao da mi odgovori gospodin Drašković, čiju sliku gospođa Pualić drži na svom radnom stolu. Odakle, bre, podolaziše ovi koje sam nabrojao, ovi koji vladaju i mojim Beogradom i mojim Banovim brdom, gde sam rođen. Ima li među njima jednog ko je rođen u Beogradu. Pa ja, kada bih, ne daj bože, otišao u Gacko, Knin, Podgoricu ili Nikšić, ni posla mi ne bi dali, a oni ovde sve preuzeše!

       Istina je jednostavna. Irelevantno je ko su vlasnici pomenutih prasića. Isto se ponašaju svi. Ti meni ono, ja tebi ovo i to je jedina stvar u kojoj se svi slože, čak i režim i opozicija zajedno.

Nastaviće se

* * *

Knjigu O OPANČARIMA I OPANCIMA možete poručiti i pouzećem preko e-maila: opancar39@gmail.com, po ceni od 500,00 Dinara plus postarina. Akcija traje do Sajma knjiga ili do rasprodaje ovog izdanja.

Istovremeno vas obaveštavamo da je u pripremi izdavanje nove knjige istog autora OPANČARSKA HRONIKA koja treba da se pojavi iz štampe do Sajma knjiga. Knjiga obuhvata blogove pisane na dogadjanja tokom 2013. godine.