Opančar agencija javlja – Još jedan indijanac je promenio boju – sada i zvanično

15 maja, 2021 u rubrici Opančarski dnevnik

Ona priča o Muji i Dalaj Lami i ovde je aktuelna – Došao Mujo na Tibet u posetu Dalaj Lami. Seli oni kraj neke reke. Ćute i razmišljaju ceo dan. Na kraju dana Dalaj Lama će: “Eh, život je reka …” Mujo ćuti. Drugog dana opet meditiraju kraj reke, Mujo ćuti, a Dalaj Lama će “Eh, život je reka …” Treći dan se ponovi isto, a onda Mujo krene kući u Sarajevo. Da bi se odužio na gostoprimstvu, pozove Dalaj Lamu u goste, Dalaj Lama prihvati poziv i posle nekog vremena javi da dolazi. Mujo skupi jarane i dade im instrukcije. “Ptičijeg mu mleka ne sme faliti”. S njim prvo na ćevape, a onda u kafanu, iza toga najboljim kurvama. Jeste li me razumieli?! Stigne Dalaj Lama i ekipa ga tri dana voda od ćevapa do kurvi i natrag. Prilikom odlaska na oproštaju, Dalaj Lama zagrli Muju i kaže mu: Jebo te, a ja mislio da je život reka!!!

Da život nije reka odavno su shvatill nekada ljute demokrate Nenad Čanak koji je svojevremeno pretio da će ove sadašnje čak i o banderu da veša, još i pre njega je to shvatio i Čeda Jovanović – druge da ne pominjem, a sada su zabrinuti za zdravlje čoveka koji je svojom voljom – protivno Ustavu, odabrao da o svemu odlučuje u ovoj zemlji: “posebno su se pohvalama na račun Vučićeve požrtvovanosti i suočavanjem sa teškim izazovima, izdvojili izlaganjima lideri LDP i LSV Čedomir Jovanović i Nenad Čanak” (Šta se dešavalo iza zatvorenih vrata sastanka u Skupštini Srbije? – Danas,30.4.2021). Njhova obrazloženja me čak i ne interesuju. Onaj bonvivan, Čanak, mora u poznim godinama od nečega da živi, a onaj drugi, Čeda, poznati osvajač „belih“ vrhova, je odavno promenio bojuu. Više me interesuje, da li su i njihove partije LSV LDP ostale iste ili je to još samo jedan dokaz da su naše stranke, vlasništvo njihovih lidera. A kad je o LDP-u reč, tu bi me posebno interesovalo šta o tome misli Vesna Pešić, nekad istaknuta članica LDP-a, a ako nije više član, šta ona misli o tome.

No, da se vratim na onog o kome je ovde reć – Aleksandra Šapiću, koji je ne tako davno, 2018. godine izjavljivao da nema ni jednog procenta mogućnosti za saradnju sa SNS-om – „Mogu da budem Sveti Petar, ne gradonačelnik, tu dogovora više nema“, govorio je tada.

Izgleda međutim, da je gazdovanje Beogradom od strane Gorana Vesića tu funkciju učinilo atraktivnijom nego što mu se tada činilo, pa je on, bogomoleći – da mu Sveti Petar oprosti, ipak promenio mišljenje.
Šta još reći o Aleksandru Šapiću. Nekada slavni vaterpolista, jedan od najboljih u svetu, nije uspeo da ostane legenda. Na olimpijadi u Pekingu, 2008. godine, posle poraza od Argentine, pobio se se sa golmanom reprezentacije Denisom Šefikom i to je bio neslavni kraj jedne slavne karijere.

Potom je odlučio da se bavi politikom i učlanio se, razume se u DS, koji je tada bio vladajuća stranka. Zahvaljujući prethodnoj popularnosti, brzo je i napredovao, ali se ugruvao na jednom pitanju zbog kojeg ga je cela Srbija zavitlavala, naročito oni iz suprotnih stranaka – pričao je nešto afričkim državama pa je sve pobrkao – pominjao je neku Nambiju, koja ne postoji, a nikad nije bilo razjašnjeno da li je mislio na Namibiju ili Zambiju.

Paralelno je odlučio i da se doškoluje i kao što to obično kod ovih nedoškolovanih biva odmah se ustremio na doktoraat – na univerzitetu Union. Nije poznato koji je naučni doprinos dao njegov doktorat, ali su poznati naslovi iz tog vremena – Proverava se doktorat Aleksandra Šapića, Drski plagijat Aleksandra Šapića, Niko neće u komisiju za Šapiecv doktorat – čini se da je zahvaljujući tome Šapićev doktorat i opstao. Interesantno da ni on ne koristi onu akademsku tituli Dr, nije valjda što i sam sumnja u to.

Vučić ima jednu fenomenalnu osobinu – kad nešto namerači, on ne bira sredstva da to i ostvari. Jedan od razloga – ne može se to osporiti, masovnosti SNS partije je u tome što je on prvi shvatio da u ovoj zemlji nikoga ne interesuju ideološki profili partija i slične gluposti – sve su stranke srpske, sve su narodne, dakle i demokratske i podrazumeva se napredne. Jedini važeći kriterijum je vlast, a potom ostanak na vlasti. On ne pravi pitanje sa kim će to da ostvari – oni, sa činovima četničkih vojvoda, nemaju nikakav problem da uđu u koaliciju sa Miloševićevim (sada Dačićevim, partizanima). Uvek pored sebe ima jednog muslimana – najpre je to bio Ugljanin, potom Ljajić, a sada Zukorlić. Ne interesuju ga ideološke razlike između Pastorovih Mađara – on je odavno u koaliciji, a evo dobrodošli su i Čankovi socijaldemokrati, kao i Čedini liberali.

Što bi sada bio problem sa Šapićevim SPAS-om, kad ni on sam ne zna kog su oni ideološkog profila. Postoji zajednički interes, oni su ga prepoznali – Vućić da ublaži Vesićeve gluposti u vođenju Beograda i pokuša da ga zadrži, jer ako padne Beograd, klupko bi molo početi da se para, a Šapiću se ostvaruje želja da rukovodi Beogradom. I to je dovoljno i jednom i drugom – ko j… njihove doskorašnje svađe, Vučićeve ptretnje hapšenjem i Šapićeve izjave „Mogu da budem Sveti Petar, ne gradonačelnik, tu dogovora više nema.“ U ćemu je onda problem Vučiću da Dačića zameni Šapićem?

A kad Šapić postane gradonačelnik, naći će se i članovi komisije koji će Šapičev naučni doprinos zvanično i da potvrde – Dr. Aleksandar Šapić, gradonačelnik Beograda! Kako to gordo zvuči.
Sve je to tako normalno – ko shvati, razumeće. Još samo da to shvati i naša opozicija.

*U mom selu ima jedan opančar.
Što on pravi dobre opanke. !
Obuješ ih, popenješ se na soliter
i skočiš sa desetog sprata –
ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

Dragiša Čolić, 9.5.2021.