Pisma Gospodinu Bleru – KO JE TAMO LUD – Nastavak 50

22 aprila, 2015 u rubrici O opančarima i opancima

(odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA – Drugi deo)

       Druga opcija je da siđete na zemlju – samo još da se dogovorite ko je najhrabriji. Kad  potrošite sve Albance, moraćete ipak da odlučite. Svako od nas je sebi dao zadatak da sredi bar jednog. Neka i svaki peti uspe, pre nego što pogine – i to je lepa cifra. Jeste li spremni na dva miliona žrtava. Mi jesmo na deset! Hoćete li da igrate sa nama ruski rulet! Mi hoćemo, jer nema nam druge. Bolje i to nego da nas ovako kurvinski gađate sa visine. Da vas podsetim na jedan od transparenata koji je viđen na ovim našim čuvenim non stop koncertima pod vedrim nebom za vreme vazdušne opasnosti i vaših orgijanja odozgo: „Klintone, kurvin sine, vodiš borbu sa visine. Siđi dole sa planine…“

       Kad su 1956. godine Rusi odlučili da zavedu red u Mađarskoj i 1968. godine u Čehoslovačkoj, oni su to uradili mnogo poštenije nego vi sada. Umarširali su u te zemlje u pratnji 500 tenkova, pa ko je hteo da se bori, dobio je svoje. Oni drugi su rezonovali – pametniji popušta, i nisu se bunili, verovatno im je bilo lepo pod Rusima. Bunio se samo Havel, u Češkoj,  sećate se „Praškog proleća“. Pisao je pesme, na koje se slobodoljubivi svet palio, a mi Srbi posebno – budale ostaju budale. Čak smo spremali i čete dobrovoljaca da idu tamo i pomognu Česima u borbi protiv Rusa. Nisu otišli jer Česi nisu hteli. Na toj bazi Havel je kasnije postao i predsednik, pa sad piše druge pesme – ode NATO-u. Zagovara drugu doktrinu. Ne odgovara mu više ni ruska varijanta, isuviše je blaga. Srbe treba pobiti bombardovanjem – sa distance, za svaki slučaj. Pizda.

* * *

       Gospodine Bler, da Vas obavestim o reagovanjima u Nemačkoj, nakon što je objavljena informacija da su Rusi preusmerili svoje bojeve nuklearne projektile u pravcu zemalja učesnika u akciji Humanitarian help.

       Istog dana kad je ova vest objavljena, 9. aprila,  gospodin Herman Šer, član Predsedništva vladajuće Socijaldemokratske partije Nemačke, učestvujući u jednoj emisiji H-TV, prvi je put objasnio nemačkoj javnosti prave razloge zbog kojih srpska i jugoslovenska Vlada nisu htele da pristanu na potpis takozvanog „sporazuma“ iz Rambujea.

       Prema njegovim rečima: „Dokument iz Rambujea je sadržavao tajni dodatak, kojim se od jugoslovenske strane zahtevalo da dozvoli nesmetano kretanje trupa NATO na celoj teritoriji Jugoslavije. To bi, praktično, značilo okupaciju cele zemlje i, naravno, da na tako nešto nikada ne bi pristao ni jedan šef države.“

       Gospodin Šer je takođe objasnio da sadržaj pomenutog tajnog dodatka nije saopšten jugoslovenskoj strani, već da se od nje zahtevalo da najpre „naslepo“ potpiše taj dokument, zajedno sa sporazumom iz Rambujea, pa da im se tek potom dozvoli da vide šta su u stvari potpisali!

       Reagujući na tu informaciju, portparol za pitanja odbrane stranke Zelenih – koalicioni partner vladajuće SPD, gospođa Angelika Ber je izjavila: „Da sam to znala, nikada ne bih dala svoj pristanak na vazdušne udare NATO.“

       Andrea Nales, takođe poslanik vladajuće SPD je izjavila: „Srbima su, praktično, hteli da nametnu okupaciju cele Jugoslavije.“ I zapitala se: „Koji normalan šef države bi na to pristao?!“             Hvala Gospodinu Šeru što je takvom izjavom obavestio javnost – bolje ikad, nego nikad, ali šta bi bilo da Rusi nisu preusmerili rakete. Gospodin Šer bi i dalje ćutao, nemačka javnost bi i dalje bila u uverenju da je u pitanju „briga za izbeglice“ i sprečavanje „humanitarne katastrofe“, a avioni NATO već devetnaesti dan rasturaju Jugoslaviju. Samo za ovih prvih devetnaest dana bombardovanja na Jugoslaviju izvršeno je preko 3.000 borbenih letova, a ukupna snaga bombi i raketnih projektila bačenih na Jugoslaviju premašuje snagu nuklearnih bombi svojevremeno bačenih na Hirošimu i Nagasaki!

Nastaviće se