Pisma Gospodinu Bleru – KO JE TAMO LUD – Nastavak 53

25 aprila, 2015 u rubrici O opančarima i opancima

(odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA – Drugi deo)

       Kad je reč o pomenutoj dvojici vaših saradnika, da se zadržim malo na njima. Na vest da je pokrenuta procedura za pristupanje Jugoslavije savezu Rusije i Belorusije, gospodin Kuk, u želji da smanji razumljivo uznemirenje britanske javnosti, izjavljuje da raspolaže uveravanjem ruskog kolege Ivanova da Rusi neće intervenisati u slučaju kopnene invazije na Jugoslaviju, što je sasvim tačno. Nije, međutim, rekao da je gospodin Ivanov kazao da to neće biti ni potrebno, jer će se rat završiti pre nego što Srbija pristupi savezu sa Rusijom i Belorusijom. Nije se ni zapitao  otkud Rusima tolika samouverenost u pogledu brzog okončanja bombardovanja. Pa valjda gospodin Kuk to treba da zna bolje nego oni. Da ne potiče možda ta ruska samouverenost od već razmeštenih raketa, trebalo je da se zapita gospodin Kuk.

       Takođe, gospodin Kuk, ministar inostranih poslova Velike Britanije, neprimereno diplomatskoj praksi, obraća se pismom ruskom predsedniku Jeljcinu i uverava ga da to što oni rade sa Srbijom nije upereno prema Rusiji. Prvo, ako je neko trebalo da se obrati Jeljcinu, to ste trebali da uradite Vi, kao britanski Prime minister, a drugo, šta znače ta prazna pisma u stilu – nema to veze sa vama, majke mi, ko da su Rusi blesavi, ne vide šta se zapravo dešava i nemaju svoje kontraobaveštajne izveštaje i procene. Nisu oni kao gospodin Kuk, koji svoje obaveštajne i kontraobaveštajne informacije dobija isključivo od baba Madlene i svojih velikih prijatelja – tako ih on naziva, albanskog ministra inostranih poslova Maljua i vođe OVK Tačija, sa kojima je u stalnoj direktnoj vezi – by „mobiljni“.

       Svojevremeno je to Britanija radila preko svojih stručnih službi – MI 5, MI 6. Kod takvog stanja stvari, gospodine Bler, nisam siguran da su samo gluposti u pitanju. I kakva vam je to praksa vođenja državne politike na bazi ličnih, prijateljskih odnosa – Vas sa Klintonom, Kuka sa Tačijem i Maljuom.  Nekada je Britanija  imala diplomate za ministre inostranih poslova – Daglasa Herda, Majkla Hezeltajna, Antoni Idna. Vi sada uvodite neku novu praksu.

* * *

       Gospodo, to što nas ignorišete, još i da vas razumem – mali smo, ali vi mnogo  potcenjujete i Ruse. Znate li Vi, gospodine Bler, da je Vaš ruski kolega Primakov, u vreme dok ste Vi i Vaš drugar Bil bili studenti i ispijali pivo po pabovima, već bio šef  KGB-a.

       Vaš ratoborni ministar odbrane gospodin Robertson, u želji da onako i sam po sebi smešan na silu navuče ratničku harizmu, pun je bisera. Jedan od poslednjih mu je da Srbi, u ovom momentu i na ovim prostorima, besomučno siluju Albanke, čak su i posebne kampove za to organizovali. Upravo radite na tome da ih identifikujete, ali sigurno je tačno – javila vam baba Madlena i vaši prijatelji Malju i Tači, a sve se to radi da bi se rodilo što više srpske dece, te tako popravila etnička slika na Kosovu. Očekujemo sada da porušite još koje srpsko selo na Kosovu, kako biste potom rekli da ste ih bombardovali upravo dok su Srbi silovali Albanke.

       Bože, kakvo Vi imate mišljenje o sopstvenom javnom mnjenju!  Gospodine Robertson, pre svega trebali biste da znate, ako se u one stvari uopšte razumete, pa ste valjda zato time i opsednuti, da ovo vreme – dok pada ovoliko bombi koje nam šaljete, i nije vreme za seksualne demonstracije bilo koje vrste. Normalnom čoveku nije do toga ni kod svoje kuće, a ne da to radi po nekakvom zadatku, na frontu uz zasipanje bombama. To o čemu Vi govorite je kompletna perverzija, a pošto mi po prirodi nismo perverzan narod, ne možemo da zamislimo ni kako bi to u praksi trebalo da izgleda. Možda Vi o tome imate više imaginacija. Baš me interesuje, objasnite kako to zamišljate. I drugo, mi Srbi ne silujemo, nas spopadaju.

       Biće da ste tu instrukciju dobili iz Vašingtona. Njih tamo više uzbuđuju te stvari nego razaranje tuđe zemlje. Tražite da vam pošalju neke iole suvisle stvari, to je već otrcano, viđeno je i za vreme rata u Bosni. Sećam se kad je BBC jednom prilikom doveo u studio jednu muslimanku, koju je navodno u logoru silovao neki Srbin, pa je, eto, ona morala da rodi srpsko dete. To je uspela da nauči. Voditeljka je, međutim, bila isuviše potresena njenom sudbinom, pa je neplanirano pitala i koliko to jadno dete sada ima godina. Dve, odgovorila je žrtva, kao iz topa – a sve se dešavalo samo par meseci po izbijanju sukoba u Bosni!

Nastaviće se