Blam godine … i tuga

16 marta, 2015 u rubrici Kolumne, Opančarski dnevnik

       Danas je dan žalosti. U vojnom helikopteru koji se srušio nadomak Beograda, poginulo je sedam ljudi. Među njima i beba od pet dana – u akciji njenog spašavanja u koju su se ovi ljudi zaputili. Četiri člana posade i dva medicinska radnika iz Novog Pazara.

       Uzroci tragedije još nisu saopšteni. Saopštenje tek treba da se sroči. A pitanja ima mnogo, jer postojale su i druge mogućnosti za spašavanje deteta, a ne ova koja je odabrana i na kojoj se, kako se kasnije ispostavilo, do kraja insistiralo – tvdoglavošću posade helikoptera ili naredbom sa zemlje, to bi valjalo objaviti.

       Prvo pitanje je – ako je dete sanitetskim vozilom iz Novog Pazara bilo upućeno u Kraljevo ili Kragujevac, pa usput naišlo na odron, zar heliopter koji je pritekao u pomoć nije mogao da ih prebaci do tih centara. Ne zvuči uverljivo objašnjenje generala vazduhoplovstva koji je izdao nalog za let da on nije stekao uverenje da helikopter može bezbedno da sleti u Kragujevac, ili mi imamo potpuno pogrešnu predstavu o helikopterima. Ako nije mogao da sleti u zdravstveni centar zar nije mogao da sleti na obližnji fudbalski stadion Radničkog, pa da dete odatle bude prebačeno u bolnicu u koju su se prilikom polaska iz Novog Pazara i zaputili. Umesto toga, dat je nalog da nastave za Beograd – i to na aerodrom u Surčinu. Ni VMA koja ima sletalište za helikoptere ni vojni aerodrom u Batajnici, već Surčin. A taj aerodrom je u tom momentu bio obavijen gustom maglom da ni avioni na redovnim letovima nisu mogli na njega da sleću, već su preusmeravani na alternativne aerodrome.

       Kažu, da je do Mladenovca sa vremenom sve bilo u redu a onda se naglo pogoršalo. Pa valjda je neko pratio let tog helikoptera. Zašto ga tada nisu preusmerili na Batajnicu ili na fudbalske stadione Zvezde i Partizana koji su toga radi upalili sve reflektore na terenu. Zašto je pilot helikoptera uporno kružio nad aerodromom u Surčinu, da bi na kraju kad je već bilo kasno rekao – Krećem za Batajnicu! I to su bile njegove poslednje reči.

       I onda ponovo dolazimo do pitanja – zašto baš tu i na taj aerodrom? A do odgovora dolazimo tek kasnije – na tom aerodromu i u to vreme je ministar zdravlja Zlatibor Lončar sa medicinskom ekipom i brojnim medijima, novinarima i kamerama čekao okončanje ove spektakularne akcije. I možda se za to ne bi saznalo da novinari nisu morali da pošalju svoje izveštaje za sutrašnja izdanja, a helikopter još nije stigao. I onda se dešava nešto što se moderno naziva – spinovanje. A pošto niko ne sumnja u uspeh ove spektakularne akcije u izvođenju dva Vladina ministarstva – Zdravstva i Odbrane, sve se saopštava, snima i piše unapred – a biće prikazano na play back. Jutarnja izdanja se pojavljuju sa vestima  – Spektakuilarna akcija u vremenskim nepogodama, Beba spašena … Najdalje je otišao direktor Instituta za majku i dete sa Novog Beograda koji je u tom smislu čak dao i izjavu za štampu – Ja i medicinska ekipa mog Instituta smo prihvatili bebu i ona je kod nas smeštena. Njeno zdravstveno stanje je stabilno ….   Oni koji su pratili dramu u živo bili su najpre zbunjeni a potom je to preraslo u bes …

       I, čini se da se iz te režiske postavke nazire i odgovor o uzrocima ove strašne tragedije – sedam ljudskih života! Možda je helikopter negde i mogao da sleti – ali koja vajda od toga, ako tamo nije bilo Ministra sa svojom ekipom?

       I na kraju opet dolazimo do pitanja – da li je do ove strašne tragedije došlo usle tvdoglavosti  posade helikoptera ili naredbom sa zemlje. Uzmimo za moment da je u pitanju ono prvo. Znaju vozači, pogotovu muškarci, da prave gluposti – Mogu ja to! Ali njih je bilo četvoro i dva odrasla čoveka, kao svedoka. Mogu li svi oni odjednom da požele suludo! I to po cenu života! Plaši me da je u pitanju ovo drugo – naređenje sa zemlje? A ako je to u pitanju, ostaje pitanje – čije? Nije Premijer lično to morao da smisli niti da u tome učestvuje. Možda čak nije ni znao za to. Ali, zamislite samo da dva Ministra istupe pred njega i referišu – Gospodine Predsedniče …. Kud će veće slave i za njih i za stranku kojoj pripadaju i za ovu vlast. Za takve trenutke vredi rizikovati. Marketing je čudo. Ponekad se i ne pita za cenu.

       A ako Premijer nije znao za tu akciju, sad zna. A znamo i mi. Očekujemo saopštenje.

 Dragiša Čolić, 15.03.2015.