Čovek uznapredovanih shvatanja (2)

13 marta, 2016 u rubrici Opančarski dnevnik

       Tragom vesti: Milošu četiri puta stalo srce (Blic: 12 mart 2016). – „Mladom naučniku Milošu Nikoliću četiri puta stalo srce u AKH klinici u Beču, iako su naši lekari rekli da mu transplantacija uopšte nije potrebna.“

       O onome što je prethodilo gore citiranoj vesti sam pisao 17. decembra 2015. godine.

       Ukratko: Miloš Nikolić, star svega 30 godina, zaposlen u jednom našem naučnom institutu, imao je ozbiljne srčane probleme. Lečen je u Kliničkom centru Srbije, ugrađen mu je bajpas, međutim do ozbiljnijeg poboljšanja nije došlo. Ordinirajući lekar, profesor, mu je rekao da će mu kad tad trebati novo srce – transplantacija, a za tu intervenciju je potrebno 120.000 eura.

       I, kolege u Institutu gde je Miloš zaposlen, nisu htele da čekaju – organizovale su dobrotvornu akciju i za kratko vreme prikupili 30.000 eura. Međutim, profesorima Kliničkog centra, na čelu sa direktorom Miljkom Ristićem, se ta akcija nije dopala i reagovali su, javno: „Na pomolu je nova humanitarna afera … Milošu Nikoliću uopšte ne treba novo srce … u pitanju je prevara, to je šteta za srpsko zdravstvo jer se time u javnosti stvara pogrešna predstava o nesposobnosti srpskog  zdravstva …  Milošu sada srce radi sa 35% kapaciteta, on sa tim može da živi kao sav normalan svet – da ide u kancelariju, prodavnicu, da šeta”, pa sve to još i uz poziv za obustavu te prevarne akcije i javnom tužiocu da u skladu sa tim reaguje!

       I, apel eminentnih lekara – stručnjaka, zaduženih za čuvanje državne kase je urodio plodom. Ova prevarna akcija je obustavljena!

       Miloševa majka – majka ko majka, se nije pomirila sa tim. Sredinom januara, samo mesec dana nakon opisanog događaja, odvela je sina na pregled u Bečku kliniku AKH i čim je tamo stigao, Miloševo srce je stalo – prvi put. Reanimirali su ga i odmah stavili na program za transplantaciju srca, sa koje je ubrzo skinut jer Ministarstvo zdravlja Srbije, bez mišljenja državnog fonda namenjenog za intervencije u inostranstvu najtežim srčanim bolesnicima i deci sa urođenim manama, ne želi da da garanciju da će ta intervencija biti plaćena, a Srbija nije član međunarodnog udruženja Eurotransplant, pa njeni državljani ne mogu ni da koriste besplatno usluge te organizacije. Državni fond, čiji je koordinator pomenuti Miljko Ristić, ne želi da predloži Ministarstvu izdavanje garancije bez mišljenja Kliničkog centra. On ne sumnja u to da se Miloševo stanje pogoršalo, “moguće je da će sada  biti kandidat za transplantaciju”, ali mora da dođe ovde da ga mi pregledamo.

       Miloš i dalje leži na klinici u Beču, u međuvremenu je njegovo srce stalo još tri puta. Lekari te klinike sumnjaju da bi izdržao put do Beograda, a procedure našeg Fonda ne trpe nikakve modifikacije – na primer, da Austrijanci pošalju ovamo medicinsku dokumentaciju ili, što da ne, da Miljko Ristić ode tamo i pregleda i pacijenta i dokumentaciju, jer kao što je poznato mi smo uređena zemlja i takve improvizacije nisu moguće.

       Inače, u prethodnom tekstu pominje se i priča da je pomenutom Prof. Dr. Miljku Ristiću, kardiologu, tadašnjem direktoru Kliničkog centra Srbije, koordinatoru državnog fonda namenjenog za intervencije u inostranstvu najtežim srčanim bolesnicima i deci sa urođenim manama, 29.09.2013. godine o trošku Fonda u Ženevi ugrađen bajpas na srcu – rutinska operacija koja se godinama unazad radi kod nas. Pozvan da to objasni, ovaj uvaženi profesor sa podjednako snažnim žarom objašnjava da time nije naneta šteta srpskom zdravstvu jer tamo to košta jeftinije nego ovde, te da je time čak učinio i uštedu državnom fondu. Ne bih da se bavim uporednim istraživanjima koliko te operacije koštaju kod nas a koliko u svetu, ali primećujem da uvaženi profesor ovde ne pominje ono što je rečeno na početku prilikom obustavljanja humanitarne akcije za nesrećnog Miloša Nikolića – kako to da se transplantacijom srca u inostranstvu nanosi šteta ugledu srpskog zdravstva, a ugrađivanjem bajpasa – profesoru, kardiologu, direktoru Kliničkog centra Srbije, koordinatoru državnog fonda namenjenog za intervencije u inostranstvu najtežim srčanim bolesnicima i deci sa urođenim Manama – Ne!

       Postoje samo dva logična objašnjenja – da srce uvaženog Miljka Ristića vredi više od srca Miloša Nikolića i drugo da je Miljko Ristić u međuvremenu postao napredan te da je tako unapredio i svoja prethodna shvatanja.

 Dragiša Čolić, 12.03.2016.