… glogov kolac, bure s katranom i usrana motka

28 marta, 2017 u rubrici Opančarski dnevnik

Posle one morbidne stvari iz prethodnog teksta, idemo malo na zabavu. Tako glasi naslov rubrike na 18. strani Blica. Ovog puta, 27. Mart 2017.  – po čemu ono taj datum još beše poznat, ah da, čuli ste za ono – Bolje rat nego pakt, no da ne prekidam ovo važnije o čemu sam započeo, pronađite o tome na internetu, cela ta strana posvećena je svađi između Jelene Karleuše i Viki Miljković, nacionalnih „zvezda“, koja je uživo prenošena uzbuđenom auditorijumu na TV Prva, u udarom terminu – subota uveče, prethodnog vikenda. Pardon, izvinjavam se! Našlo se na toj strani mesta i za još jednu važnu stvar – SEVERINA TRUDNA!

Istog dana moj prijatelj sa „fejsa“ Dragan Stojanović, postavlja sledeći prilog:

„Naslovna strana „kurira“ najgoreg tabloida u galaksiji je jutros kao glavnu vest imala prikaz kako je neka devojka, vrlo znacajnog sina Arkanovog pokazala parce sise i to su napisali, sto cesto rade kako ce citaoci da zaneme a i da je to zapalilo internet. Veceras je glavna vest tih bitangi, coporu kvazi novinara u rukama pateticnog tajkuna, bila kako teniser Tipsarevic tera cerku na kupanje? Jbt kako smo mi srecna drzava u kojoj se nista ne desava. Lezerno se zivi a senzacije su pokazivanje malo golog, seljackog mesa i teranje beba na kupanje. Moram da vidim gde sam zaturio glogov kolac, bure s katranom, perje i usranu motku.”

A istog dana i kratka vest – Tragedija u fabrici „Goša“ u Smederevskoj Palanci – RADNIK SE OBESIO U FABRICI: Dragan Mladenović (56) nije imao para ni za hleb! U tekstu piše i da je ovo drugi slučaj samoubistva za poslednje dve godine.

Sve ovo gore samo kao vesti, sa manje ili više detalja, bez ikakve anlize – Zašto?

Živeo sam nekih desetak godina u Londonu i slušao njhove dnevnike – BBC, ITV … To, pa ni nalik, što bi rekli u onom vicu o Muji i mangu. Tamo se ovakve vesti tretiraju kao ozbiljne teme i obrađuju putem odgovarajućih priloga sa svih aspekata. Kod nas, ne – kako u elektronskim medijima  tako i u pisanim, bar ne u onima koji se čitaju kao dnevna štampa.

I sad bi najlakše bilo za to optužiti medije, a još gore strpati ih sve u isti koš. Ni vreme, ni prostor mi ne dozvoljavaju da ovde dublje analiziram uzroke – a nisam ja ni najkompetentniji za to, pa ću samo navesti neke od razloga, a onda stvar prepuštam pametnijim i odgovornijim od mene.

Izraz – hleba i igara, potiče još iz starog Rima, a svodi se na to – daj narodu jevtinu zabavu pa će izgubiti svaki interes za politiku i ko je vodi i kako je vodi. I nije sporno da ova država to obilato koristi i svojim nečunjenjem dozvoljava da to postane obrazac ponašanja. A iz činjenice da ova država ne samo da ne čini ništa prema tim pojavama, a mogla bi da interveniše nizom mera – počev od poreskih do stimulativnih, već ih naprotiv i podstiče, ne može se izvesti drugi zaključak do da država vrši zloupotrebu i zaglupljuje ovaj narod kako bi time obezbedila glasačku masu i za ono što čini – a ne bi smela da čini i za ono što ne čini – a ne bi smela da ne čini. Tako se jedino može objasniti činjenica da tako zaglupljene mase rađe slušaju svađu između Jelene Karleuše i Viki Miljković nego pesme u nekada popularnim emisijama Zvezde Granda. Nisu producenti glupi da to ne primete. Oni samo prate trend koji im obezbeđuje veću gledanost, a on se u praksi svodi na kriterijum da pobeđuje ne onaj ko ima lepšu pesmu nego onaj ko ima goru svađu.

I tako dolazimo do “umišljene inteligencije” kako vlast naziva svoje protivnike iz redova inteligencije koji to primećuju i grubo ih svrstava u protivnike svakog napretka, a napredak je obavezno to što oni čine, bilo direktno, bilo preko svojih pratilaca – i iz redova inteligencije, koji zarad raznih sinekura i povlastica pristaju da to čine. Tako se javljaju i intelektualne nakarade  –  nedavni spisak 560 javnih ličnosti koje podržavaju vlast, čiji je zajednički imenitelj to da ili već uživaju oodređene privilegije od države (na primer, akademici koji dobijaju mesečnu apanažu, skoro trostruko veču od prosečne plate u zemlji) ili oni koji od države nešto oekuju (na primer glumac Lazar Ristovski koji za onako uspaljeni govor na završnoj konvenciji SNS pre neki dan u Areni može sigurno očekivati sredstva za finansiranje svog budućeg filmskog projekta. Oni objektivno, prema svom intelektu, dobro razumeju o čemu se tu radi i stoga je odijum koji se prema njima ispoljava utoliko veći.

Dragiša Čolić, 28.03.2017.