MOLITVA (Odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA – Treći deo)

19 avgusta, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

Jugoslavija, leto 1999.

       Beogradski sporazum je potpisan. Rat je pri kraju. Treba, doduše, da se tu obave još neki detalji – da se sačini vojno-tehnički sporazum o povlačenju srpske vojske i policije sa Kosova, da se donese rezolucija Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, ali to nije ni bitno. Sve se zna.

       Sad, kada smo pobedili, šta sad? Tako danas svi formulišu pitanje, i oni koji su jedva dočekali početak kraja ovim patnjama, i oni koji hoće da nas ubede da smo, zahvaljujući mudroj i odlučnoj politici našeg rukovodstva, sa predsednikom Miloševićem na čelu, odoleli moćnoj zlikovačkoj alijansi, i oni koji su nas suludo danonoćno zasipali bombama i projektilima svih mogućih vrsta, i oni koji misle da Srbija i Jugoslavija konačno treba da se prizovu pameti i krenu nekim novim početkom, i oni dobronamerni i oni koji to nisu, i oni ozbiljni i oni koji to nisu, i oni koji bi iz ove muke hteli nešto da ušićare, i oni koji se povodom ove „pobede“ jednostavno zezaju, te bar time pokušavaju sebi da olakšaju.

       Ja ne mislim da je Jugoslavija pobedila, ali ne mislim ni da je poražena. Nije, ali može da bude, i to vrlo brzo. A ako se to desi, sami ćemo biti krivi. Za to nam više neće biti potreban ni Zapad ni NATO. To će biti stvar našeg sopstvenog izbora.

       Poražena je samo, nadam se i konačno, politika koja nas je u sve ovo uvalila, a koja traje zadnjih desetak godina. Najjednostavnije pitanje koje bi čovek sebi danas mogao da postavi bilo bi – zašto nam je sve ovo trebalo?

       Da na ovom mestu citiram i jednog običnog građanina koji se politikom ne bavi, korisnije je to od mišljenja svih nas koji o tome akademski naklapamo, pop pevačicu Anu Stanić: „Ponosnija sam više nego ikad što sam Srpkinja. Nijednog trenutka me ne napušta euforični patriotizam, iako mi je, na momente, naročito onda kad padaju bombe, žao što su Srbi akteri najvećih katastrofa i pomeranja na zemaljskoj kugli.“

Nastaviće se