Opančar agencija** javlja – Ana od bezdana

27 novembra, 2021 u rubrici Opančarski dnevnik

Aleksandar Vučić je fenomenalan – kako mu pade na pamet da za glavnog izvršioca svih svojih ostvarenih podviga i još brojnijih kreativnih ideja – kako u stvarnosti, tako i za budućnost, postavi Anu Brnabić! Ta osoba (ne kažem žena, jer ona kad zatreba može da bude i muško – što bi rekli: dva u jedan), sve zna i u sve se razume. Evo fascinirala me je ovih dana i svojim poznavanjem sporta: “Kada su bili oni na vlasti nismo mogli da pobedimo ni Farska ostrva, takva je bila i država …”, kaže Ana u euforiji koja nas je snašla posle pobede nad Portugalijom i plasmanom na naredno svetsko fudbalsko prvenstvo u Kataru. Sunce ti ….., što bi rekla ona dva zozona, glumca, u tv reklami na svim televizijama sa nacionalnom frekvencijom (citiraću ih sve dok ta reklama traje), pa ona se razime ne samo u državu već i u sport, a ja mislio – naravno pogrešno, da se ona u sport razume ko Marica u krivi toranj u Pizi!

I gde je nađe – svojevremeno sam se, opet neopravdanno, povodom jedne njene izjave da je ovo sada “mnogo, mnogo, mnogo bolje” nego u vreme onih prethodnih, te da je “sloboda medija u Republici Srbiji 2020. godine neuporediva sa slobodom medija 2011. i 2012. godine, da je to nebo i zemlja …” (Ana Brnabić u Orašcu, na proslavi obeležavanja Prvog srpskog ustanka – više u tekstu: O Ani, gondola i drugim budalaštinama (2) – opancar.com.), zapitao iz koje p. l. m. ova došla, kad sve zna bolje od nas koji smo ovde i živeli. Sad znam – iz bezdana. Od više značenja te reči koje sam pronašao u vikipediji, najprimerenije mi je značenje – ponor. Dakle, Ana od bezdana, odnosno ponora. I siguran sam – u tome je veličina Aleksandra Vučića, da u ovoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu takvu osobu ne bi pronašao. A on je u Ani pronašao u bezdanu, doveo je ovde i poverio joj realizaciju svojih bogatih ideja – “Pazi, tako, ali da ostanem nevina”, bio jedan pop hit iz onog vremena.

No, da se vratim na sport o čemu sam započeo. Kad Vučić završi trenersku školu koja mu kako mediji javljaju dobro ide, siguran sam da će mu biti povereno i vođenje naše fudbalske reprezentacije. Kandidujem se, već sada, za njegovog pomoćnika, a za dokaz svoje stručnosti za taj posao predlažem i sastav reprezentacije. Opredeljujem se za sistem 4 – 4 – 2.

Na golu bi bila neprikosnovena Ana Brnabić, o kojoj sam već dosta rekao. Od mnogih kvaliteta koje ona poseduje, ističem i ovaj – ukoliko bi se ipak desilo da protivnički igrač prodre u naš šesnaesterac, on bi pred Anom ostao zbunjen – ne bi znao s koje strane da joj priđe!

Za dva centalna odbrambena igrača predložio bih Aleksandra Vulina i Nebojšu Stefanovića. Oni su se uspešno oprobali na funkciji ministra odbrane, pa ako su to uspeli moći će odgovore zadacima i na ovim ključnim odbrambenim pozicijama.

Desni bek bi bio Marko Atlagić, narodni poslannik u Skupštini Srbije, koji poseduje mnoge značajne kvalitete. Iskusan je i prilagodljiv svim dresovima – ima i iskustvo zastupnika u hrvatskom saboru, pa bi i odatle mogao da prenese neka korisna iskustva, jer poznato je da već neko vreme Hrvati u fudbalu imaju više uspeha od nas (nadam se još samo dok mi ne stignemo).

Levi bek bi bio poznati levak Neebojša Bakarec. Dokazao se, dok je bio u opoziciji, u viteškim igrama – mačevanju, bacannju kamena s ramena i sl. I on bi, po dedi, morao da ima neka domobranska iskustva još iz onog rata tamo, pa da ne kvarimo tandem Atlagić-Bakarec. Opraštam mu za sve one pamflete koje je pisao o Vučiću – ako je mogao on, mogu i ja.

Jedan od zadnjih veznih, tzv. kvaritelja protivničke igre bio bi Sima Spasić sa svojim megafonom – njemu sam, na toj poziciji posvetio ceo prethodni tekst – Kad porastem hoću da budem Sima Spasić, pa da se ovde ne ponavljam. Drugi zadnji vezni, takođe dokazani kvaritelj protivničke igre, bio bi Dr Vladimir Orlić, električar, o kome sam takođe pisao u pomenutom tekstu, koji bi, zlu ne trebalo, u slučaju potrebe mogao i da isključi rasvetu na stadionu, a onda, u mraku, ko koga na’vata – siguran sam da bismo mi tu bili u prednosti.

Jedan od prednjih veznih – ono što u Mančester junajtedu igra Bruno Fernandeš, bio bi Ivica Dačić – moramo i koalicione partnere da ukljičimo, all round igrač koji može da igra na svim pozicijama i u svim dresovima, što je u dosadašnjoj katrijeri i dokazao – od Miloševića, preko Tadića, do Vučića.

Drugi prednji vezni bila bi Gordana Čomić – zbog rodne ravnopravnosti, a moramo u timu da imamo i nekoga iz opozicije. Ona je to dokazala dugogodišnjim stažom u DS-u na svim ključnim pozicijama koje su joj omogućile najduži skupštinski (i radni) staž u srpskom parlamentarizmu, tako da joj ovo poslednje opoziciono delovanje u redovima protivnika na funkciji – ne zna se šta radi, ne treba uzeti za zlo, jer toliko joj otprilike fali za penziju. Dakle ona bi bila prednji vezni za vezu sa opozicijom – ako je oni tamo ne oteraju u p. l. m., u kom slučaju bi mogla da je zameni ona plavka, Zorana Mihajlović, koja je u ono vreme bila u Dinkićevoj ekipi.

U napadu bismo igrali sa dva napadača. Jedan od nnjih bi bio tzv. sidraš koji bi sve rušio pred sobom, a ta uloga bi najbolje pripadala Nenadu Čanku, zbog njegovih gabarita. Poseduje i drskost – nekada dok je bio u opoziciji, hteo je ove sadašnje da veša o banderu, kao i prilagodljivost protivničkoj igri, a kad zatreba zna i sa bejzbol paalicom.

Drugi napadač bi bio čuveni Aleksandar Martinovič, od nedavno Dr. pravnih nauka i profesor nekad respektabilnog pravnog fakulteta u Novom Sadu, igrač sa bogatim iskustvom u klubovima u kojima je do sada igrao. Od značaja je i to što ima široka iskustva iz drugih oblasti, manje ili više sličnih sa fudbalom, stečenih u 11 – koliko se za sada zna, honorarnih nastiupa za razne klubove, među kojima posebno treba istaći iskustvo predavača u Višoj medicinskoj školi u Ćupriji, tako da ako bi, zlu ne trebalo, nekom pozlilo na terenu mogao da mu ukaže i prvu pomoć – valjda je tamo od koleginica babica nešto i naučio.

Ne bi bio problem, ako mi zatraže da predam i širi spisak – 25 potencijalnih igrača, jer imamo široku kadrovsku bazu, kako onih već dokazanih – Marijan Rističević (može da igra na svim pozicijama u timu), robusni Dragan Marković Palma, idealna alternativa za Nenada Čanka na mestu centarfora sidraša, najnovije radikalno pojačanje SNS-a Nataša Jovannović, svojevremeno žestoka kritičarka Vučića – prevarant, licemer, baron Minhauzen, sada željna novog i svakako drugačijeg dokazivanja, Biljana Pantić Pilja, advokatica iz poznate advokatske akademije još poznatijeg novosadskog advokata Miloša Vučevića, koja ima tu korisnu osobinu da u svako doba može da isprovocira protivničkog igrača, što ponekad može da bude od velike koristi – šapne ključnom protivničkom igraču da je on domaći izdajnik i strani plaćenik, ovaj je odalami, sudija ga izbaci iz igre i mi pobedimo. Setite se kako je Materaci isprovocirao Zidana 2008. godine na finalnoj utakmici svetskog prvenstva Francuska – Italija (prišao mu i rekao u poverenju – tvoja sestra je kurva), ovaj ga udario glavom i nokautirao, sudija ga izbacio iz igre i Italija je postala svetski prvak. Tu je i plejada skrajnutih SPS poslušnika koji čekaju priliku da ih Vučić ponovo uzme za koalicionog partnera, pa polaznici i “svršeni” akademici sa Vučićeve akademije za napredne kadrove sa kojima treba pažljivo raditi, jer to je budućnost ove napredne zemlje.

Finansijska sredstva nam ne bi nedostajala – već gradimo nacionalne stadione, potrebna su nam još samo ulaganja u igrače i gledaoce, ali to je investicija koja se lako rešava – Siniša imaš li u budžetu par miliona … tako da ni Malog sa te pozicije ne bih menjao.
Skauting bih poverio Bati Gašiću. On bi bio zadužen da prati Đilasove i Šolakove klubove, da otkriva njihovu taktiku, planirana pojačanja i tako to.

*U mom selu ima jedan opančar.
Što on pravi dobre opanke !
Obuješ ih, popenješ se na soliter
i skočiš sa desetog sprata,
ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

Dragiša Čolić, 26.11.2021.