Opančar agencija javlja – Kad DSS “seljenske stude” zameniš za SNS skute …

17 novembra, 2020 u rubrici Opančarski dnevnik

.… ti prolupaš, pa u Skupštini – u znak zahvalnosti, umesto pristupne besede, počneš da deklemuješ stihove najlepše ljubavne pesme u srpskoj poeziji – Santa Marija dela salute. To je slučaj narodnog poslanika Nebojše Bakareca, najnovijeg preletača iz bivšeg Koštuničinog DSS-a u Vučićev SNS. I sve bi to u ovom opštem ludilu koje nas je snašlo bilo i razumljivo, da pomenuti deklamator nije umesto seljenskih studi – kako je Laza Kostić to ispevao, izdeklemovao – seljenski skuti. Kažu da po Frojdovoj teoriji podsvesti nema slučajnih grešaka te vrste, pa bi se tako ovaj prepev mogao i tumačiti, jer su danas SNS skuti daleko berićetniji od tamo nekih seljenskih studi.

Nije Nebojša Bakarec neki poseban izuzetak. On je samo jedan od bivših visokih funkcionera Vojinog DSS-a koji je odlučio da promeni klupske boje – pre njega to su već uradili Dragan Šormaz, Milan Božić, pa onaj “rumenko” Andrija Mladenović … ko bi se svih setio, ali je Bakarec svojim nastupom sve njih zasenio. Dobro, zahvalnost i treba da bude velika, ali gde odluči da uđe baš u kategoriju Rističevića, Atlagića, Martinovića, Orlića … jer tu je konkurencija i najžešća, znate ono – nije teško biti lud, ali je konkurencija velika, ali ipak ne treba preterivati i zloupotrebljavati Lazine prelepe stihove prema svojoj velikoj ljubavi Lenki Dunđerski, iskazivanjem ljubavi prema SNS-u, pa makar to bio i Aleksandar Vučić, lično, jer to je neoprostivo.

Ne bih ovde da nabrajam šta je sve Bakarec u obrazloženju opisanog pristupa navodio – u čemu smo sve u Evropi – i šire, najbolji, to su opšte poznate stvari, jer carska se ne poriče, jedino mi je krivo što se to ne odnosi i na fudbal, gde nas pre neko veče Škoti ptreslišaše u sred Beograda – tamo važe neki drugi kretirejumi, pa nas tako ni posle dvadeset godina neće biti na evropskom prvenstvu, iako je opšte poznata stvar da smo mi mnogo bolji od tih Škota, čak i lepši – kao manekeni.

A kad smo već kod Bakareca i sporta pomenuo bih samo ono njegovo – da i protiv korone vodimo sa 2:0, a pošto smo sad obezbedili i vakcinu, korona vođstvo od 3:0 neće moći da stigne, pa makar kafići radili i celu noć.

Doduše, mi smo i po rečima Marka Đurića, našeg sadašnjeg ambasadora u Americi, u susretu sa Šiptarima vodili čak sa 5:0, ali se još uvek igraju produžeci – na neodređeno vreme. Ipak, dobro je što je Đurić otišao u Ameriku, neka tamo igra sa njima, ovde je sad konkurencija manja, što bi Bakareca i gore pomenute trebalo da raduje.

Interesantna je njegova (auto)biografija – navodi da je studirao arhitekturu, a pretstavlja se kao građevinski inženjer. Na sreću, nema podataka o njegovim građevinskim delima.

Ističe da je sa Koštunicom delio i dobro i zlo, pa ga je ovaj valjda zbog toga i posebno cenio – u vreme Vojinih predsedničkih kandidatura bio je, kako navodi, zvanični zastupnik DSS-a. Taj značajan podatak bi trebao da obraduje i Aleksandra Vučića – eto čoveka od poverenja, koji bi, u slučaju njegove otsutnosti ili sprečenosti, mogao da ga zamenjuje. Doduše, ne kaže kako su on i Voja, da izvinete, sjebali DSS, nekada jednu od respektabilnih, čak i vladajućih stranaka, a nije mu ni poznato žašto su ga ovi novi isključili iz stranke čiji je jedan od osnivača bio, pa je onda tako frustriran pristupio “Samostalnom DSS-u” koji predvodi njegov bivši partijski drug, gore pomenuti Andrija Mladenoović – stranka za koju izgleda samo njih dvojica i znaju! Možda tu leži i odgovor zašto je odlučio da pojača SNS.

Piše pesme – sudeći po onome gore, izgleda da piše i prepeve, obožava viteške igre i tetovaže – poznata je njegova fotografija sa isukanim mačem, pa se opravdano očekuje da će sadašnji skupštinski repertoar – bacanje kamena s ramena, u tom smislu biti značajno unapređen. Obećava da će čim te discipline budu uvedene u Skupštinu, on lično u njima i nastupiti, sa sve, kako se očekuje, inspirativnim tetovažama, a na radost ženske skupštinske većine. Očekuje se takođe da će mu u tom značajnom projektu veliku pomoć pružiti i ona najveštija (vidi prethodne radove ovog autora) Gordana Čomić, bivša Generalna sekretarka DS-a, koja je svoju dugogodišnju demokratsku karijeru žrtvovala za račun ostvarenja tih svojih ideala:

„Kad rešite sopstvenu etičku dilemu o dve odluke Demokratske stranke, jednu o neprekidnoj borbi za politiku zastupljenosti žena, i drugu o bojkotu rada Skupštine, tako što odlučite o prvom zato što je to ispravno, onda ste rešili i sva očekivanja o drugom. Rado ću da gledam 100 žena koje će posle sledećih izbora sigurno biti u skupštinskim klupama i 40 odsto u ostalim skupštinama.”

Dobro, nije baš tako ispalo, ispalo je slično, ali valja učestvovati, staro je olimpijsko geslo – Gordana Čomić je postala ministarka u Vladi Srbije, malo li je za početak! Ona je i izvođač najpoznatijeg performansa u novijoj istoriji Srbije – Uspešno je odigrala lik narodnog heroja Žikice Jovanovića Španca – sa uzdignutim srednjim prstom, šta god to značilo, važno je da su ovi njeni sadašnji to razumeli i nagradili po zasluzi – Ministarka za dijalog! S kim će ona takva da vodi dijalog ostaje tajna. Po svemu sudeći, samo sa Nebojšom Bakarecom – koji je ovih dana, takođe u Skupštini izrekao i sledeću misao:

“Četiri meseca ide priča da u parlamentu nema opozicije, naravno da u parlamentu imaamo opozicije, imamo tačno sedam opozicionih poslanika, što je meni drago, treba da ih gajimo.”

Eto auditorijuma za vođenje dijaloga – i za njega i za Gordanu Čomić.

Dragiša Čolić, 14.11.2020.