Opančar agencija* javlja: „Zajedno možemo sve“

26 februara, 2022 u rubrici Opančarski dnevnik

Treba samo ući u Zajednicu „Aleksandar Vučić – Zajedno možemo sve“, jer AV može sve. Počev od onog najvulgarnijeg – Nedam Gašića, Nedam Lončara … dajem Hrkalovićku, nedam Stefanovića, do raznih drugih metoda – počev od onih najgrubljih, do onih najsuptilnijih.

Kad je reč o grubljim metodama, one vuku korene još iz davnih vtremena OZNA (Odeljenje za Zaštitu Naroda) i UDBA (Uprava Državne Bezbenosti), koje su preteča današnje BIA. Tim metodama su podložni oni koji imaju na svom kontu neko „sranje“ – što veće to bolje, o čemu razume se BIA vodi urednu evidenciju. Onda, kad im to zatreba, ljubazno te pozovu i to ti ptredoće. Ti se normalno prepadneš, ali oni te odmah uteše – Videćemo šta može tu da se uradi kako bi se to zaboravilo. Ako prihvatiš dalji razgovor na tu temu, rezultat je poznat – zaboravljeno! I, otada si ti njihov kadar, a ako počneš i ti da zaboravljaš ili odbiješ neku „ljubaznu ponudu“ – zadatak ili lično, ono „zaboravljeno“ uvek može da se izvadi iz fijoke. I to su, po pravilu najodaniji kadrovi. Daleko bolji od onih idealista koji nemaju putera na glavi.

Postoji i podvrsta te metode – kad ti sam iz nekog ličnog razloga odeš na razgovor. „Sve ostalo su nijanse“, što bi rekao pok. Đole Balašević.

Sve ukazuje da su prvih dvoje na izbornoj listi SNS-a – profesori univerziteta, renomirani u svojoj struci, Dr Danica Grujičić, lekar i Dr Stojan Radenović, matematičar, apsolvirali na tim metodama. Dokle će dalje dogurati, ostaje da se vidi.

Danica Grujičić je po svemu sudeći primer za prvi slučaj. Kolege je opisuju kao veoma ambicioznu i upornu osobu – kad nešto naumi ona to i ostvari. Valjda zato joj i nije bilo dovoljno to što je postala priznati neurohirurg, profesor medicinskog fakulteta, načelnica neurohirurgije Kliničkog centra Srbije … pa se latila i politike, jer navodno samo kroz politiku može da ostvari dobrobit za svoju kliniku. To joj je omiljeni narativ sve do današnjih dana, iako u politici nije bila ni približno uspešna kao u svojoj struci. Menjala je stranke – najpre je duže vremena bila član DS-a, a potom Nove Demokratije – bila je čak i kandidat te stranke za Predsednika, 2012. godine, ali je zauzela poslednje mesto sa osvojenih svega nekih 0,78% glasova.

Pametnom bi što se politike tiče to bilo dosta, ali Danicu Grujičić je muka naterala da se politici opet vrati i postane najveći pobornik SNS-a i politike Aleksandra Vučića. Htela ona to da prizna ili ne, ali sve te paralelne aktivnosti ne idu zajedno sa operacijom kancera na mozgu, jer kad tad to što bi trebalo da bude primarno preraste u rutinu, a gde je rutina tu je i greška – pre nekih devet godina umrla joj je pacijentkinja posle „uspešno obavljene operacije“ i ona je optužena za nesavesno lečenje sa smrtnim ishodom … i taj postupak se „uspešno“ odlaže već punih devet godina sa velikim izgledom da uskoro nastupi i apsolutna zastarellost krivičnog gonjenja. Treba li puno mudrosti za zaključak da tužilaštvo legendatrne Zagorke Dolovac, to uspešno hendluje tolike godine, a sve kao rezultat gore opisane metode.

Kolega Olenik, advokat porodice preminule, je sve to detaljno objasnio – vidi tekst „Protiv Danice Grujičić se vodi krivični postupak za lekarsku grešku“ (Danas, 18.02.2022). Zbog očitog svesnog odugovlačenja – što je uvežbana metoda našeg državnog tužilaštva i opasnosti od apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja, pokrenut je i postupak kod suda za ljudska prava u Strazburu, što je u pomenutom tekstu takođe opisano, koji se odvija u korist podnosioca tužbe, tako da će porodica preminule biti obeštećena, ali obveznik po toj tužbi, u skladu sa pravilima suda, je država Srbija a ne Danica Grujičić. Time će Danica Grujičić biti abolirana ne samo od plaćanja dosuđene štete sa kamatom i troškovima postupka – što nije mali iznos, već i krivice, što je u njenom slučaju još značajnije, jer ako jednog dana dođe do promene vlasti i postanemo normalna država, Danica Grujičić sa tom kaznom ne bi mogla da obavlja poslove koje sada obavlja.

Malo li je to, i zašto se onda čuditi što Danica Grujičić postade vatreni pristalica SNS-a, svoje treće po redu političke stranke, i sada sa toliko entuzijazma promoviše politiku Aleksandra Vučića, nosi u ponoć izborne kutije SNS-a i izjavljuje da nikad veća ulaganja u zdravstveni sistem nisu vršena i da bi naš zdravstveni sistem, ako se tako nastavi, a hoće ako oni pobede, biti najbolji u Evropi, možda i u svetu – što je tvrdnja, kod stanja koje u zdravstvu zapravo jeste, u najmanju ruku sramna, ali uklapa se u njenu bezmernu ambicioznost, kakvom je kolege opisuju. A ako umesto sadašnjeg položaja – Direktorka državnog Instituta za onkologiju, dobijenog kao prva tranša dogovora, postane i ministarka zdravlja, to će biti vrhunac dila – vredan i zaborava za preminulom pacijentkinjom.

Što se tiče profesora Radenovića, njegov slučaj je mnogo bizarniji. Ovaj „jedan od prvih sto svetskih matematičara“ je svojim matematičkim metodama izračunao da mu penzija univerzitetskog profesora nije dovoljna za normalan život i da dotadašnje pljuvanje po veleuzvišenom nije odgovarajuća metoda za rezavanje tog matematičkog problema, pa je odlučio da promeni polaznu teoremu. Otišao je na ispoved i rekao – Ovaj Beogradski univerzitet Đilasa i Šolaka je pao na toliko niske grane da ni laptop nisu u stanju da mi kupe.

I sa njim je postignut dogovor – brže nego sa Danicom. Kupili su mu laptop i on je srećan ko prase, umesto onog – Eureka, uzviknuo: „Ponosan sam što ću biti deo istorije. Nekad će se pisati: ‘Za vreme Vučića, Ane i ostalih’.

I sad su svi srećni i zadovoljni. Profesor će pored laptopa dobiti i poslaničku platu i u Skupštini slušati svog poslaničkog šefa Aleksandra Martinovića koji će već znati da i njemu kao i Rističeviću, Bakarecu, Atlagiću i plejadi mladih – koje svršenih koje nesvršenih akademičara sa Vučićeve Napredne akademije, da određeni zadatak upućen protiv „stranih plaćenika i domaćih izdajnicika“, a on i Danica će biti ponosni, jer su postali deo istorije. Ko kaže da matematika nije primenjena nauka!

A kad je reč o profesoeu Radenoviću i onom njegovom – “Ponosan sam što ću biti deo istorije. Nekad će se pisati: ‘Za vreme Vučića, Ane i ostalih”, potseti me to na jedan vic:
– Alo, ‘el to psihijatrijska klinika?
– Da, izvolite.
– Hteo bih da rezervišem mesto u vašoj klinici.
– Čoveče, da li ste vi normalni?
– Znači može – dogovoreno.

Ali pusti viceve, stvar je ozbiljna. Mislim da dosadašnje Ministarsvo bez portfelja, koje je vodila bivša direktorka „Laze Lazarevića“ Slavica Đukić Dejanović, dobija na značaju, s tim što bi moralo imati mnogo konkretniji naziv i mnogo konkretnije zadatke.

*U mom selu ima jedan opančar.
Što on pravi dobre opanke !
Obuješ ih, popenješ se na soliter
i skočiš sa desetog sprata,
ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

Dragiša Čolić, 25.2.2022.