Opančar*pita – Da li je sloboda medija pitanje koje interesuje svu opoziciju…

5 februara, 2021 u rubrici Opančarski dnevnik

… ili samo one koji su se toga prvi setili, a oni ostali mudro ćute kako ne bi dizali rejting onima koji su se toga setili. I to je, nažalost, najkraća definicija karaktera naše opozicije – nema ni minimuma konkretnih zajedničkih interesa usmerenih ka navodnoj borbi protiv vlasti. Njih jedino interesuje međusobni rejting unutar opozicionog bloka, kako bi sutra – kad neko drugi skine ove koji su sada na vlasti, sa povoljnije startne pozicije učestvovali u trci za vlast.

Da li je zajednički interes možda pitanje Kosova? Ne! Oni od toga beže ko „đavo od krsta“. Perfektno im odgovara NJEGOV stav o dijalogu bez dijaloga, jer oni i dalje, u očekivanju dijaloga, prihvataju „dijalog bez dijaloga“ kao dovoljno izvinjenje da u tome ne učestvuju, jer svaki stav o tome je opasan – kako za patriote tipa „Trst je naš“ (stariji čitaoci će se setiti kako smo posle onog rata tamo išli ulicama sa parolama „Trst je naš“ – Pela džukela“, a sad se Trsta niko više i ne seća – čak, što bi Dr Nestorović rekao, ni kao mesta sa finim rasprodajama), ni za one druge – videli ste kako je prošao predsednik SANU, Vladimir Kostić, sa takvim stavovima. Olimpijsko pravilo – Važno je učestvovati, tu ne prolazi. Ne žele da se kockaju, pa da se ugruvaju. Sva potonja objašnjenja o tome ušla bi u kategoriju – nije majka karala sina zato što se kockao, već zato što se vadio. Ćuti i ne talasaj. Prepustili su NJEMU da ON i Makron pronalaze nekakva inovativna rešenja sa „visokom stepenom saglasnosti“ – i da se njima, zahvaljujući „slobodi medija“, zajedno i dive, a da niko ne saoopštava o kojim se to inovativnim rešenjima radi – bar da se i mi, zajedno sa njima divimo.

I tu dolazimo do pitanja narečenog u nasovu ovog teksta – Da li je sloboda medija pitanje koje interesuje svu opoziciju… , ali pre toga, dozvolite da ustvrdim stav ovog autora, da je pitanje slobode medija glavna baza na kojoj ova vlast egzistira. Posebna je to tema, ali za potrebe ovog teksta pomenuću samo laži koje se plasiraju preko „svojih“ medija, kao osnovu za osvajanje ovog naroda – i njegovih glasova.

Operacija pokoravanja nepoćudnih medija traje u ovoj zemlji već duže vremena. Setite se samo spektakularne kupovine marginalne privatne televizije Kopernikus, čija je tržišna cena procenjivana na nekih desetak miliona eura, od strane državne firme (dakle parama građana Srbije) Telekom, za cenu od oko 190 miliona eura, što na „prvu loptu“ deluje suludo, da bi se ubrzo zatim shvatila sva visprenost ovog poslovnog poteza. Srećni dobitnik (kupac) je potom od tih para pokupovao i brojne druge nezavisne kablovske operatere i naravno promenio im i programski sadržaj. Ili nedavna prodaja „Kurira“ koji je godinama vešto prodavao svoju kritičku nastrojenost i/ili naklonost prema vlasti, opet od strane državne firme Telekom, opet parama građana Srbije, opet po netransparentnom ugovoru – koji, evo već prođe godina, razmatra „genetski modifikovana“ Agencija za borbu protiv korupcije, da bi se svi ti poslovni potezi glorifikovali preko „nezavisnih, a svojih“ medija.

Ispostavilo se, međutim, da ni to nije bila željena pobeda od 5:0 – preostali su mohikanci tv N1 i NovaS, kao i kablovski operater SBB, iza kojih stoji moćna (u međunarodnim okvirima) United grupa – inače, jedan od retkih investitora u Srbiji kome ova država ne plaća 10.000 (i više) eura po zaposlenom radniku – rađe bi da plati i daleko više samo da odavde odu, ali ovi za to nisu zainteresovani.

Problem postaje ozbiljan, pa na scenu opet stupa državna firma Telekom – ovog puta i na čelu sa novim (zvanično, a starim – iz senke, nezvanično) direktorom Vladimirom Lučićem koji ponosno (valja to videti) predstavlja svoj gama projekat – partnerstvo sa stranom (privatnom) firmom Telenor, po kojoj se toj privatnoj firmi predaje u bescenje infrastruktura državne (dakle, naše) firme Telekom kupljena državnim (dakle, našim) parama, koja će na toj podarenoj ekspanziji emitovati i „svoje“ programske sadržaje, naravno u saradnji sa Telekomom, što prema zajednički potpisanom strogo pov. protokolu kao krajnji rezultat treba da dovede do napuštanja ovog tržišta od strane pomenutih medija N1 i NovaS, iza kojih stoji United grupa. A to su i jedini preostali nezavisni elektronski mediji, što je u zemlji u kojoj su i štampani mediji marginalizovani, od krucijalnog značaja – kako za državu, tako i za njene građane, samo iz dijametralno suprotnih razloga.

Nažaalost – po državu, ona strogo pov. poslovna tajna je procurela. Jedna od opozicionih stranaka se toga dokopala i sad „maše li maše“ njima – za sada na domaćem planu neuspeešno. Institucije za borbu protiv nedozvoljenog udruživanja koje ima za cilj nanošenje štete drugim učesnicima na tržištu, jos uvek razmatraju da li su za taj slučaj nadležne – treba iščitati sva ta dokumenta, a to je proces neodređenog trajanja. U međuvremenu, državna (dakle, naša) Bezbednosno informativna agencija, popularno zvana BIA, sprovodi istragu u Telekomu, od državnog (dakle i našeg) interesa – odakle cure ti po državu (dakle i nas) strogo pov. dokumenti.

Eto još jednog pitanja od zajedničkog interesa za svu opoziciju – da li su institucije u ovoj zemlji otuđene, pa čak i one sa predznakom nezavisne „genetski modifikovane“, što bi bilo mnogo delotvornije od raznih besuvislih performansa i programskih razmatranja (i udruživanja) za obnovu kraljevine u Srbiji, na primer.

Za razliku od toga, od strane međunarodnih institucija, kojima se ona opoziciona stranka takođe obratila, čini se da ima pomaka, jer stižu i određene reakcije. Idealno bi na primer bilo da taj konkretni slučaj bude okosnica predstojećeg dijaloga o slobodi medija u Srbiji, jer bi po logici stvari u tim razgovorima o budućim izbornim uslovima to morala da bude neizostavna tema. I sada je momenat da i ostale opozicione stranke to podrže i time pariraju Dačiću, glasnogovorniku sa državne strane, koji bi još da razgovara o formatu razgovora i ostalim protokolarnim stvarima u razgovorima koji bi uskoro trebali da počnu. A svima je jasno da vreme curi. Izbori su najavljeni već za početak naredne godine, što je u najmanju ruku čudno – kome bi palo na pamet da kod ovako ubedljive apsolutne većine i tek formirane vlasti zakazuje nove izbore. Logično je pretpostaviti da to nije bila samo NJEGOVA odluka. Stiče se utisak da je u određivanje tih rokova umešana i ona strana kojoj je dosta laviranja i hoće da privodi kraju pitanje koje nju jedino i interesuje, a to je pitanje Kosova. Ti novi izbori treba, kako je rečeno da se održe po novim izbornim uslovima o čemu treba tek da se razgovara na predstojećem dijalogu sa evropskim parlamentarcima. Nakon toga treba da prođe i neki razuman period za inplementaciju dogovorenog. Nije li i to tema od zajedničkog interesa za svu opozziciju.

Ali, ne! Ostalim opozicionim strankama to ne pada na pamet, jer bi time ona inicijalna opoziciona stranka koja se, nažalost, sama sa tim bori, uvećala svoj opozicioni rejting, a to je za njih najveća opasnost – veća od navodne borbe protiv ove vlasti, o čemu se svi deklarativno slažu.
Šta da kažem na kraju – ništa nam nije, al’ leka nam nema. Ko shvati razumeće.

*U mom selu ima jedan opančar.
Što on pravi dobre opanke. !
Obuješ ih, popenješ se na soliter”
i skočiš sa desetog sprata –
ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

Dragiša Čolić, 4.2.2021.