Ružno

5 avgusta, 2014 u rubrici Opančarski dnevnik

Zoran Babić, visoki funkcioner vladajuće Srpske Napredne stranke, šef poslaničkog kluba te stranke u Skupštini Srbije, o kome sam do sada više puta pisao. Toliko je aktivan sa svojim biserima, da ga je teško pratiti. Juče, povodom diskusije o „prvih 100 dana ove Vlade“, oštro je reagovao na izjavu  svog kolege Borislava Stefanovića, šefa poslaničkog kluba Demokratske stranke, da to zapravo i nisu prvih 100 dana, jer je u pitanju Vlada kontinuiteta koja traje već dve godine, rekavši da oni koji su prizivali ukrajinski scenario nemaju pravo da govore o radu ove Vlade. To reče i ostade živ. Uzmimo čak da on to nije bukvalno tako ni mislio, jer niti je on taj koji će odlučivati da li poslanici mogu govoriti ili ne o temi koja je na dnevnom tredu Skupštine, niti je mogao očekivati da će opozicioni poslanici oceniti rad ove Vlade isto kao on – čistom desetkom. Reč je nečem drugom. U pitanju je manipulacija povodom izjave Borislava Stefanovića, izrečene svojevremeno na predizbornom mitingu u Valjevu, „da Srbiji preti bosanski i ukrajinski scenario“, što je tada  rečeno u kontekstu ekonomskih prilika u zemlji. Pisao sam o tome 12. Marta 2014. na ovom sajtu („Zašto mi Vučić ne da navijam za Vučića (3)“. Ta manipulacija očito još uvek traje, a ako se ima u vidu da je ukrajinski scenario u medjuvremenu eskalirao u ozbiljan ratni sukob, stvar postaje još ozbiljnija, jer će kod pobornika aktuelne vlasti, stvoriti uverenje, da Demokratska stranka priziva rat i na ovim prostorima.

       Razmišljajući o moći manipulacije, još uvek mi je u sećanju slika Tomislava Nikolića i Aleksandra Vučića kako stoje ispred Skupštine sa džakom punim navodno falsifikovanih glasačkih listića, kao krunskim dokazom krađe glasova, koju je naravno izvršila Demokratska stranka. Bilo je to nakon neodlučnog rezultata glasanja u prvom krugu izbora, a nedugo zatim, u drugom krugu glasanja, Naprednjaci su dobili potrebnu većinu koja im je omogućila da formiraju vlast i to je ovo što danas imamo. Kasnije se ispostavilo da u pomenutom džaku nisu bili listići falsifikovani od strane DS, te da tog falsifikata nije ni bilo, pa proizilazi da je u pitanju bio falsifikat neke druge vrste, koji međutim ni do danas nije ni demantovan ni opovrgnut.

       I dok sam razmišljao vredi li uopšte o tome pisati, pomože mi opet – ko bi drugi, do moj omiljeni lik Zoran Babić, koga zahvalan zbog nepresušnog izvora tema od milošte još poodavno nazvah Bimboje. Danas, u Skupštini, a povodom izbora Dušana Vujovića za novog ministra finansija, Borislav Stefanović, uz sve pohvale izrečene o impresivnoj stručnoj biografiji kandidata, reče da Demokratska stranka ipak neće glasati za taj predlog, jer se ne vidi koje mere novi ministar finansija ima nameru da preduzme povodom teške finansijske situacije u zemlji. Naš Bimboje kao da je nešto tako samo i čekao – skočio je na noge i predložio da Borislava Stefanovića pregleda Dragana Barišić, jer on uopšte ne sumnja da je takav predlog neophodan. U tom momentu nisam imao pojma ni ko je pomenuta dama, te koja vrsta pregleda je u pitanju, međutim uskoro čuh da je ona takođe poslanica, članica SNS-a od njegovog osnivanja i – doktor psihijatrije!

       U Skupštini je potom došlo do incidenta. Pošto predsedavajući zbog ove bravure nije hteo  Bimboja čak ni da opomene, poslanici Demokratske stranke su napustili skupštinsko zasedanje. Iz poslaničkih klupa SNS-a zaorio se smeh. Bimboje je bio zadovoljan – ponovo je pobedio svog kolegu, lidera opozicione parlamentarne grupe. Blago nišćimi duhom jer je njihovo carstvo nebesko!

       Gospodine Vučiću, uzmite ovo kao četvrti nastavak teme „Zašto mi Vučić ne da da navijam za Vučića“.

DC, 04.08.2014.