Opančar agencija javlja – Av, av … Pazi ujeda! ili Dopisivanje Orvelove životinjske farme

22 septembra, 2020 u rubrici Opančarski dnevnik

Mali Skviler, je devedesetih godina prošlog veka bio fino dete. Odgajila ga je tetka za koju se verovalo da je pre 5.oktobarskih događaja, 2000. godine službeno otputovala u Rusiju, odakle se više nije ni vraćala, mada se kasnije ispostavilo da je malom za rešavanje njegovog stambenog problema tetka poslala pare iz Kanade, pa je ostalo nerazjašnjeno da ll je to ona ista ili neka duga tetka.

Skućivši se, Skviler je mogao da se posveti politici, što je oduvek bila njegova neskrivena pasija, pa rezultati nisu izostaali, a što je još važnije ti rezultati nisu ostali neprimećeni ni od strane Napoleona, koji je odlučio da ispravi Orvela i malog prasca – po Orvelu, pretvori u preslatko kučence – po Sebi (Canis lupus familiaris) a s tim u vezi i da mu da novo ime – Av, av. Vremenom je Napoleon primetio i da mali Av, av voli vojne uniforme svih vrsta – ne pravi pitanje, od crnih košulja – kad je u ulozi specijalca, do SMB boje – kad oponaša komandovanje armijom, pa je odlučio da mu i tu želju ispuni – poslao ga je u vojne škole, gde se mali – tako talentovan (za sve ga majka rodila) za nekih petnarstak dana završio visoke vojne šlole – od desetaara do generala. Napoleona je to oduševilo, pa ga je postavio za Ministra odbrane Farme, a ovaj je – u znak zahvalnosti, Napoleona unapredio u zvanje Vrhovnog komandanta.

Vojna je tajna gde Av, av danas živi – u onom stanu što mu je tetka kupila ili je i on, po ugledu na Starog Majora TN, osvojio neku od još uvek nezauzetih dedinjskih rezidencija, mada se sumnja da takvih stanova tamo još uvek ima. Naime poznato je da je Stari Major, kad je rešio da se penzioniše, zadržao dvore na Dedinju, jer njegova supruga D..gica, odrasla u Majčetini, voli u dvorištu da zapati i koji nasad živine, tek toliko da se nađe kad deca dođu u posetu.

I sve bi to lepo funkcionisalo da i Farmu nije zahvatio korona virus, pa je Napoleon formiirao krizni štab koji će donosit sve odluke koje se tiču te opasne boljke. I, oni to, na opšte zadovoljstvo graađana Farme, kompetentno i samostalno i rade, uz stručnu pomoć – kad zatreba, Napoleona lićno i njegove desne, a naročito leve ruke, Moli.

Dešava im se – Kriznom štabu, da se ponekad od silnih obaveza pometu, što je počelo da smeta Bokseru; Benžaminu i ostalim konjima i magarcima sa farme, pa su se njih 3.500, koji su radili u Farminoj zdravstvenoj operativi pobunili i potpisali nekakvu peticiju za smenu Kriznog štaba.

Oštrom oku Av, av nije promakla i njihova skrivena namera – nisu u peticiji naveli da traže samo smenu užeg Kriznog štaba, pa se može pretpostaviti da je njihova skrivena namera bila da time obuhvate i njegov prošireni sastav, gde kao što je poznato, spadaju i Napoleom i Moli, a kako je daljim operativnim radom utvrdio, među onih 3.500 potpisnika peticije, bilo je i sedam načelnika odeljenja najviše Farmine vojne ustanove, poznate pod imenom Vojna akademija – VMA, koja spada u njegove vojno odbranbene kompetencije, pa ih je zasukavši rukave svoje omiljene crne radne uniforme hitno smenio.

Farmini konji i magarci su se uznemirili – primetili su, između ostalog, da se među smenjenim načelnicima te vojno zdravstvene ustanove nalazi i lekar koji je onomad lečio Napoleona, pa su se uspaničili – šta ako ovome opet ne bude dobro!

Av, av se nije dao pokolebati – Reda na Farmi moraa da bude!, a sa tim se složio i Napoleon u ulozi Vrhovnog komandanta, koji je poručio – ako treba, sam ću i da se lečim!, a Av, av mu je salutirao i obećao – Imam letačku značku, ako zatreba, sešću u avion i doleteti u pomoć!

Sad Beogradom kruži vic: Od silnog posla jedna od članica Kruznog štaba je izgubila interes za one stvari, pa uobrazila da je postala frigidna. Odluči da zatraži medicinsku pomoć i krene na VMA. Tamo joj priđe čovek u belom mantilu i upita – Izvolite Gospođo, šta ste vi hteli. Gospođa objasni svoj slučaj, čovek je pažljivo sasluša i reče – Gospođo, to je delikatan slučaj, mi to moramo da testiramo. Vi znate svoj posao, reče Gospođa, pomenuti čovek u belom mantilu, obavi testiranje i upita – Gospođo, da li ste nešto osetili? Ne, reče Gospođa, a čovek joj reče – Gosspođo, ja moram da pozovem kolegu. Dođe kolega, obavi i on testiranje – Gospođo, da li ste nešto osetili? Ne, odgovori Gospođa! Gospođo, na to će onaj prvi, vaš slučaj je medicinski interesantan mi moramo da formiramo konzilijum. Radite svoj posao, ponovi Gospođa. Dođe i treći član konzilijuma i on obavi testiranje – Gospođo, da li ste nešto osetili, upita. Nešto, neznatno, u suštini ne, reče Gpospođa. Na to će onaj prvi – Gospođo, vaš je slučaj ozbiljan, vi morate da potražite doktora, mi smo ovde moleri.

Dragiša Čolić, 20.9.2020.