Opančar agencija javlja … Bimboje No 1

14 jula, 2020 u rubrici Opančarski dnevnik

Da podsetim: „Nemam pojma ni šta ta reč znači ni ko je bimboje. Čuo sam je letos od jednog šumadijskog seljaka – ni on nije znao da mi objasni šta to zapravo znači, ali mi se mnogo dopala. Otprilike označava čoveka, lepog zdravog i rumenog, što bi na selu rekli – da ga po jednom obrazu lupiš, drugi da pukne, koji vas vazda uveseljava i dan vam čini lepšim. – “El’ ti bio onaj bimboje”, tako je počela priča o tome sa pomenutim Šumadincem“, napisao sam u jednom tekstu o Zoranu Babiću u vreme dok nas je uveseljavao na funkciji šefa poslanićke grupe SNS-a u Skupštini Srbije.

Vladimir Orlić, sadašnji zamenik šefa poslaničke grupe SNS-a na toj funkciji, nije još stasao da preuzme tu funkciju, jer se njegov sadašnji šef, po lupetanju čuveni Aleksandar Martinović, još uvek neda, ali trudi se.

Elem, pomenuti Vladimir, poreklom iz beogradskog predgrađa Obrenovac – ti iz predgrađa, nikako da postanu gospoda, pa valjda zato taj kompleks nadoknađuju strogošću, na upriličenoj konferenciji za štampu reče – a ostade čitav, da je organizator protesta koji se ovih dana održavaju po gradovima Srbije Dragan Đilas, lično. I ne samo da ih je organizovao nego ih je i platio – lično, ne kaže kako, ali je on, Vladimir, to utvrdio sa svojom pameću – lično.

Vladimire, bruko jedna, umalo da zbog tebe izgubim opkladu – bio sam spreman da tvrdim da će AV odmah po povratku sa svoje mini turneje po Evropi, čim dođe u zemlju, sazvati konferenciju za štampu i reći da iza svega toga stoji tajkunski lobi, koji je opljačkao ovu zemlju, na čelu sa Đilasom, o čemu su ga potred njegovih evropskih prijatelja Makrona i Merkelove, obavestili i njegovi sadašnji saradnici Mlađan Dinkić i Siniša Mali, kad ono ta zahvalna uloga pripade tebi, što je očiti izraz poverenja koje partija gradi prema tebi – kad oni glavni preteraju sa glupostima, oni potraže nekog bimboja, pa eto ta slava zapade i tebe.

Isto je to na neki način rekao i Ivica Dačić, lider „Socijalističke“ partije Srbije (SPS), koja sa socijalizmom i onim što je taj pojam nekada značio u zemlji iz koje ta partija poreklo vodi, ima koliko i taj njegov „socijalizam“ sa biciklističkom trkom Tur de Frans (u prevodu: partizansko poreklo SPS-a na službi u četničkoj vladi koja poreklo vodi od četničkih vojvoda Vojislava Šešelja i Tomislava Nikolića, a koju sada vodi njihov nekadašnji pripravnik Alelksandar Vučić).

I dok njegov šef AV pregovara sa Makronom, on u ulozi makroa, posle kraće demoktratske prakse sa DS, sada u odbrani ovih neo-radikala, takođe uze da teoretiše o karakteru protesta koji se ovih dana dešavaju po zemlji, pa reče: „da su najavljene mere za suzbijanje širenje virusa korona samo iskorištene kao povod da se organizuju protesti.“Ovde nije reč o epidemiološkim razlozima, čak naprotiv, postiže se suprotno, širenje epidemije. Ovde bojkotaške, opozicione stranke, među kojima ima desničarskih organizacija, koriste obične ljude kao pešadiju za ostvarivanje svojih ciljeva.“

Doduše, motivi Dačića su drugačiji od Orlićevih. Dok Orlić nastupa sa pozicije kadra koji unutar svoje partuje nastoji da se nametne i obezbedi dalje napredvanje, Dačić ima druge probleme. SNS je na ovim izborima osvojio dvotrećinsku većinu u parlamentu, koja znači i mogućnost samostalnog odlučivanja o svim pitanjima – uključujući i promenu Ustava, priznanje Kosova i dr. tako da mu Dačić sa svojim SPS-om više nije ni potreban, što bi za Dačića i njegoc SPS faktički značilo ispadanje iz vlasti i gubitak svih beneficija koje sada uživaju, pa je eto našao za shodno da i on kaže koju o tome i time potvrdi svoju privrženost šefu, do čega mu je veoma stalo.

Nažalost nisu u pravu ni Orlić ni Dačić. Kamo sreće da ovi protesti građana imaju svog organizatora i vođu. U nedostatku toga, oni će se ubrzo i ugasiti, što se vidi po sve manjem učešću protestanata. Protesti „1 od 5 miliona“ su bili i znatno duži i znatno masovniji, pa su se na kraju morali ugasiti. Jednostavno to tako biva kad nema ko da ih organizuje i usmerava.

Đilasu bi politički veoma odgovaralo da „prizna“ da su to njegovi protesti, ali nažalost nisu i on ne može da prisvoji spontani protest građana, jer bi mu čak i oni sami – iako na svoju štetu, to mogli zameriti. Veliki doprinos toj dogmi daju i sami građani, učesnici protesta, i to oni najambciozniji, koji večito lansiraju tezu – Svi su oni isti, ovo su protesti nas građana, hoćemo nova lica na političkoj sceni i sl. Mnogi su se tako okušali i brojni su primeri onih koji su se tako i ugruvali – počev od Sergeja Trifunovića do one bistrice što je predvodila akciju zauzimanja univerziteta, a sada joj retko ko i ime zna. To je trazlog što su oni tu negde sa strane, jer kako kažu – opravdano, i oni su građani i imaju pravo na protest, a i dužnost im je da budu tu uz svoj narod.

Nažalost, junaci ove priče – Orlić i Dačić, to ne shvataju, jer da shvataju ne bi to tako ni iznosili. Opravdavajuća okolnost bi im mogla biti samo utolliko što ni oni kojima su te poruke upućene – njihovi glasači, to ne shvataju.

Ispašće da je Orlić – novoimenovani bimboje, veći junak ove priče od Dačića. Nije – Dačić je „makro“ od iskustva. Sutra, ako na izborima pobede i oni biciklisti sa Tur de Fransa, on će se i njima prišljamčiti – zbog socijalizma i demoktratije. Za njega važi ona priča ispod plavog mosta u Beogradu:

Ćao, zovem se Milovan, imam 44 godine, političar sam. Politikom se bavim 21 godinu i pošten sam čovek.
Drago mi je, ja se zovem Dana, imam 35 godina, bavim se prostitucijom 10 godina i još uvek sam nevina.

Dragiša Čolić, 13.7.2020.