Opančar agencija* javlja – Bimbojka

1 jula, 2021 u rubrici Opančarski dnevnik

Zameraju mi čitaoci – imate u svojim tekstovima i opančara i bimboja, a nigde opančarke i bimbojke i to u vreme novodonetog Zakona o rodnoj ravnopravnosti i predloženog Zakona o istopolnim zajednicama – u pravu su. Evo potrudiću se da to ispravim, ali da prethodno raspravimo neke stvari.

Podržavam rodnu ravnopravnost, nemam ništa protiv žena – čitavog života ih obožavam i mnogo se bolje osećam u njihovom nego u muškom društvu, ali ne i Zakon o istopolnim zajednicama – ovakav kakav je predložen, jer je on protivan onom prethodno pomenutom i nedavno donetom Zakonu o rodnoj ravnopravnosti, i to iz principijelnih razloga – nemam ja ništa protiv istopolnih zajednica, treba im dati sva prava ovog sveta, ali ni manje ni više od heteoseksualnih zajednica. Neka se oni vole u lepoti doma svog – do mile volje i natrag, pa neka se time tamo i ponose, a ne da paradiraju javno, jer bi u tom slučaju i ovi hetero mogli da zahtevaju svoje parade ponosa – sa uzdignutim alatom i golim dupetima.

To su moji stavovi, pa da se vratim na ono što mi čitaoci zameraju. Najpre, postoji razlika između pojmova opančar i bimboje – onako kako ih ja u svojim tekstovima tretiram. Opančar je vođa i on kreira “opanke”. Da potsetim:
U mom selu ima jedan opančar.
Što on pravi dobre opanke. !
Obuješ ih, popenješ se na soliter
i skočiš sa desetog sprata –
ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

Prvu titulu Opančara poneo je Vojislav Koštunica – čovek koji je sve znao, a “ni o čemu nije bio obavešten”. Zatim ona politička zamlata Boris Tadić, koji je sjebao sve čime se bavio – i državu koju je vodio i svoju, nekada politički moćnu Demokratsku stranku. Posle njega titulu opančara dobio je Tomislav Nikolić – čovek neverovatnih zdravstvenih performansi, pa s tim u vezi i parazdravstvenih performansa. Posle 17 dana štrajka glađu, on je u interesu nacije odlučio da štrajk prekine, pa onako iznuren otišao pravo u Sabornu crkvu i odstojao na nogama celu uskršnju liturgiju. Po tim zdravstvenim performansama sa njim se može meriti samo sadašnji nosilac titule Opančar, Aleksandar Vučić, čovek koji može vasceli dan da govori u skupštini, a potom – bez pišanja, da sluša i ne kraće aplauze njegovih obožavalaca, narodnih poslanika, kao da ih je on sam, a ne mi, birao.

Zvanje bimboja je nešto drugo: „Nemam pojma ni šta ta reč znači ni ko je bimboje. Čuo sam je letos od jednog šumadijskog seljaka – ni on nije znao da mi objasni šta to zapravo znači, ali mi se mnogo dopala. Otprilike označava čoveka, lepog zdravog i rumenog, što bi na selu rekli – da ga po jednom obrazu lupiš, drugi da pukne, koji vas vazda uveseljava i dan vam čini lepšim. – “El’ ti bio onaj bimboje”, tako je počela priča o tome sa pomenutim Šumadincem“, napisao sam u jednom tekstu o Zoranu Babiću u vreme dok nas je uveseljavao na funkciji šefa poslanićke grupe SNS-a u Skupštini Srbije.

I to je bio čovek neverovatnih sposobnosti – on je bio u stanju da direktno iz rodne Vrnjačke banje sedne u “vazduhoplov” i doleti u salu Narodne skupštine da pomogne svom tadašnjem zameniku – malom bimboju, nedavno uhapšenom Alelsandru Jovičiću i izgovori ono čuveno – Neka mali, ja ću …. tako da tu tek veselju nije bilo kraja.

* * *
Elem, posle ovih terminoloških razjašnjenja, da pređemo na ono što mi čitaoci zameraju – zapostavljanju žena, pa s tim u vezi da odmah objavim – uvodim i zvanje: Bimbojka.

Konkurencija je žestoka. U velikoj sam dilemi da li u to zvanje najpre promovišem Anu Brnabić koja bi kao premijer po svojim ustavnim kompetencijama trebala da bude razvrstana u kategoriju Opančara, ali je tu čast prepustila svom šefu, kako ga iz milošte naziva, Aleksandru Vučiću, a ona se opredelila da bude njegova trajna bimbojka. Ipak, držim da je ona vazda aktuelna, o njoj možemo i kasnije, pa se ovog puta opredeljujem za jednu pomalo zaboravljenu zvezdu, koja povremeno bljesne na ovom našem političkom nebu – Biljanu Pantić Pilju, narodnu poslanicu.

Biljana je po struci advokat, zaposlena u po glupostima već čuvenoj novosadskoj kancelariji Miloša Vučevića, visokog funkcionera Srpske napredne stranke, i gradonačelnika Novog Sada, poznatog kao advokata koji je po otkrivanju afere “Jovanjica” (plantaža marihuana) podneo krivičnu prijavu protiv Aleksandra Vučića i njegovog brata Andreja, zbog navodnog učešća u toj aferi, što je ustvari jedna vrsta pravne “cake” – podneseš krivičnu prijavu (preduhitriš ostale eventualno zainteresovane), sud odbije tužbu kao neosnovanu i više se, primenom pravnog principa Ne bis in idem, o tom slučaju ne može suditi. U suštini, radi se o zloupotrebi tog pravnog principa. U toj kancelariji i takvom okruženju, koleginica Biljana Prlja je očigledno jedna od zvezda, koja se proslavila krajem prošle godine, kada je sa govornice Narodne Skupštine iznela tvrdnju o anti srpskim medijima, domaćim izdajnicima i stranim plaćenicima, što je čak i od njenih političkih šefova na neki našin ocenjeno kao preoštro – Aleksandar Vučić je zbog toga smogao snage i da se javno izvini, dok joj je premijerka Anu Brnabić to odbila na mladost i neiskustvo, iako se ovde ne radi ni o mladoj ni o neiskusnoj osobi.

Ovih dana Biljana Pilja ponovo uveseljava naciju svojim omiljenim tezama i kriterijumima o domaćim izdajnicima i stranim plaćenicima, a sve povodom državne bruke – viđane poslednji put devedesetih godina prošlog veka u vreme Aleksandra Vučića kao ministra informisanja, koja se nažalost ponavlja. Ni jedna domaća štamparija nije smela da prihvati štampanje novina portala NovaS.rs jer se plaši reakcija države koja nije rada da dozvoli štampanje novina čiji sadržaj neće moći da kntroliše, pa su izdavači bili primorani da novine štampaju u Osijeku, što je za ovu narodnu poslanicu ponovo bio neodoljivi razlog da na svom instagram nalogu izdavače nazove domaćim izdajicama i stranim plaćenicima.

Biljanu Pantić Pilja je pravnik, advokat, i sigurno je svesna inkriminisanog dela koje čini i to još u povratu, tako da u konkretnom slučaju ne bi mogla da postoji druga kvalifikacija do direktna namera, poznata po popularnom nazivu, predumišljaj. Naravno neće ona za to odgovarati, jer je štiti poslanički imunitet, a nije razumno očekivati da bi je nardni poslanici, njeni partijski drugovi, u zakonskoj proceduri predviđenoj za takve situacije, lišili imuniteta, što takođe spada u kategoriju zloupotreba.

Nažalost time se u konkretnom slučaju zloupotrebe od strane članova Skupštine, kao najvišeg otgana vlasti, ne iscrpljuju. U mnoštvu onih koji su „lajkovali“ ovu inkriminisanu objavu nalazi se i narodna poslanica Sandra Božić, predsednica skupštinskog odbora za informisanje, što bi u svim normalnim zemljama – što nažalost ova zemlja više nije, bio razlog ta njeno hitnno razrešenje sa te funkcije. Suprotno tome to je kod nas još samo jedna ilustracija apsurdnosti režima u kome živimo.

*U mom selu ima jedan opančar.
Što on pravi dobre opanke. !
Obuješ ih, popenješ se na soliter
i skočiš sa desetog sprata –
ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

Dragiša Čolić, 1.7.2021.