Opančar agencija javlja … Darija se preigrala

23 jula, 2020 u rubrici Opančarski dnevnik

Svojevremeno, negde u vreme „prvog pika, prvog talasa“ epidemije korona virusa, a povodom nekih primedbi na račun kriznog štaba, a vazda ih je bilo, u odbranu članice kriznog štaba Darije Kisić Tepavčević, oglasio se i Dr Jovan Marić, poznati šarlatan – psihijatar i seksolog (da, i ambasador u Nigeriji – vidi tekst SEKSELENCIJA Ambasador Jovan Marić nas bruka u Nigeriji – Blic online 30.05.2016), rečima – Napadi na moju bosanku Dariju su seksistički, a Darija je „ponos lekarske struke.“

I sad ja ne znam da li je pametno da pišem o reakcijama koje je ova Jovanova bosanka izazvala svojim komentarom na otvoreno pismo 350 srpskih lekara u okviru neformalne inicijative „Ujedinjeni protiv kovida“, koji situaciju u zdravstvu ocenjuju katastrofalnom i traže smenu Kriznog štaba, a da me Jovan Marić ne uzme na zub i proglasi ko zna kakvim – što se seksa tiče.

Meni, moram da priznam, smeta što ovu zemlju vodi bosanski lobi: – Vučić, predsednik, Šešelj – glavni guru iz senke, Dodik – „dedinjac“, na radu u Republici Srpskoj, onaj narednik Brnabić, kao predsednik Vlade – ko zna iz koje pizde materine je i on ovde kod nas došao, pa Zorana Mihajlović, potpredsednica Vlade … pa sin one folirantkinje Isidore Bjelice (u književnom smislu – ne pominjem bolest) koju su svojevremeno proterali iz Sarajeva zbog organizovanja žurki sa kukastim krstovima i sličnim znamenjem – a gde će takvi nego za Beograd, koji na Pinku, omiljenoj vođinoj televiziji – sa nacionalnom frekvencijom dakako, vodi onu „smešnu“ Kontaviziju, kao kontru Zoranu Kesiću i Ivanu Ivanoviću … ko će ih nabrojati.

E sad, da li je – za profesorku Medicinskog fakulteta u Beogradu i Zamenicu direktora Instituta za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut” i Članicu kriznog štaba za borbu protiv korona virusa, Gospođa Darija Kisić Tepavčević došla svojom zaslugom ili zaslugom pomenutog bosanskog lobija, nemam pojma. Malo ja imam informacija da o tome sudim, mada mogu da shvatim zašto se i takva pitanja postavljaju – malo li je slučajeva stranačkog zapošljavanja, ali ako je ona već tu, na svim tim pozicijama, ona bi morala i da shvati da su to javne funkcije koje su joj poverene i da shodno tome javnost ima pravo da zahteva sve informacije koje su u vezi toga, pa i da kritikuje kad smatra da su informacije koje sa tih funkcija daje nepotpune, ili netačne, ili nestručne, na primer.

A njen komentar na navode iz otvotrenog pisma 350 srpskih lekara ne samo da nije bio na nivou osobe kojoj je obavljanje pomenutih funkcija povereno, več ni na očekivanom intelektualnom nivou. Reći da među 350 lekara – potpisnika, nema ni epidemiologa, ni infektologa, ni pulmologa, te da oni time i nisu kompetentni da takve kritike iznose je u najmanju ruku neumesno. Ja na primer nisam ni lekar, pa bih itekakako mogao da iznesem dosta kritika i po pitanju nepotpunosti i netačnosti, pa ako hoćete i nestručnosti toga kako Krizni štab radi, jer ako su njihova saopštenja često kontradiktorna – i međusobno i sa samim sobom, da ne pominjem i polemike sa ljudima iz njihove struke, onda su i lekari potpisnici tog otvorenog pisma itekako kompetentni da to saopšte. Mnogi od tih lekara – ne pozivajući se na izgovor da nisu ni epidemiolozi, ni infektolozi, ni pulmolozi, rade na ivici iscrpljenosti mimo svih važećih zakonskih propisa koji se odnose i na trajanje i na uslove rada, pa je i to, rekao bih, jedan od glavnih uzroka što je među zdravstvenim radnicima toliko obolelih. Pa ko će, ako ne oni da se protiv toga pobuni. Infantilan je navod da je to samo njih 350 u odnosu na 33.000 koliko u Srbiji lekara ima, a još infantilnije zvuči, da su je mnogi od potpisnika zvali i izjavljivali da ne znaju šta potpisuju. Ne 350, troje da ih je samo, ozbiljna država bi trebala da njihove primedbe ozbiljno razmotri, a ne da dozvolli da jedna sujetna pamet izađe sa ovim što ovde pomenuh.

Bilo kako bilo, rukavica je bačena – sa obe strane. A nije moralo do toga da dođe, da na primer imamo ministra zdravlja koji bi, u okviru svojih i zakonskih i rukovodećih kompetencija trebao da se pozabavi ovim – jer on je na toj poziciji nadređen i očigledno nadobudnoj gospođi Dariji Kisić Tepavčević, a ne da joj dozvoli da ona svojim nesuvislim reakcijama doliva ulje na vatru. A reakcija na njene komentare će biti i kod onih lekara koji će poželeti da supotpišu otvoreno pismo i kod onih koji će zvati da se sa tog pisma ispišu – takvi smo mi ljudi, zašto bi lekari tu bili izuzetak. Nažalost, plaši me da naš ministar zdravlja spada u ovu drugu grupu – i to je naš najveći problem.

A kad je reč o ministru zdravlja, Zlatiboru Lončaru, on reče da je tu reč o politici, a ne o struci! To je u najmanju ruku sraman komentar ministra zdravlja, koji ne vidi politiku o nerazumnom ukidanju propisanih mera uoči nedavnih izbora – od kojih je sve počelo: fudbalske utakmice sa gledaocima – jedine u Evropi, a koliko je autoru ovog teksta poznato, verovatno i u svetu, masovne proslave svih mogućih vrsta, pa čak i proslava pobede na izborima, da bi odmah po tom za ovu zemlju najvažnijeg događaja, usledila najava Predsednika o uvođenju policijskog časa, što je „ptrelilo čašu“ i građane izvelo na masovne proteste po gradovima Srbije. Sve to Ministru zdravlja nije politika, za razliku od otvorenog pisma 350 srpskih lekara koji su digli glas protiv toga.

Evo i ja za gospodina Lončara imam jedno jednostavno pitanje – Da li bi protesta uopšte i bilo da uoči izbora nisu ukinute zaštitne mere, a odmah posle izbora Predsednik najavio uvođenje policijskog časa zbog drastično pogoršane zdravstvene situacije, pa vi nazovite to pitanje kako hoćete – samo pokušajte da na njega odgovorite.

* * *
Dok ovo pišem stižu najnovije vesti – danas je još veći broj lekara nego juče potpisao otvoreno pismo – traži se i imenovanje novog kriznog štaba. I dok se broj pobunjenih lekara približava brojci od 1000, Ministar zdravlja izjavljuje da bolje od ovih koji su u kriznom štabu nemamo. I umesto da makar i naknadnom pameću ublaži svoju stranačku retoriku i pobunjenim lekarima pokloni bar malo pažnje, on se upušta u analizu potpisnika i mudro saopštava da su to sve gubitnici na izborima, a za jednog od njih – bivšeg direktora klinike iz vremena prethodne vlasti, saopštava čak da je njegov naajveći uspeh u karijeri bio to što je u vreme njegovog rukovođenja u toj klinici zamenjen linoleum. Dodaje i to da ga je čak 5! potpisnika zvalo i najavilo povlačenje potpisa, a na uporno postavljano pitanje novinara – koliko je to građana zaraženo na prethodnim protestima, što je glavni argument vlasti za ozbiljno povećanje broja zaraženih, saopštava, onako iz glave, da je njihov broj 300, što se množi sa faktorom 10!, koliko su tih 300 potom zarazili druge – Eto, kad već pitate, to su vam podaci.

Dragiša Čolić, 22.7.2020.