Opančar agencija javlja … Do-di(c)k-ovanje

14 novembra, 2019 u rubrici Opančarski dnevnik

Do-di(c)k-ovanje – Dok sam razmišljao koji naslov da dam ovom tekstu, na pamet mi je pala legendarna Milka Babović, sportska komentatorka iz zagrebačke redakcije, nekaada zajedničke nam JRT – Milka je bila poreklom Crnogorka, ali kako je to obično sa njima bivalo kad pređu na rad u Zagreb (ne znam kako je danas) bila je veća „Zagrebica“ od „Zagrebaca“, kako smo ih mi tada obično zvali. Prenosi tako jednom ona umetničko klizanje, pa da bi „gledališču“ kraj malih ekrana što vernije prikazala jednu klizačicu, izvali legendarni opis – Ona ima haljinicu boje cigle, ili – za one koji to ne razumeju, što bi naše bake rekle – red brick colour! Mož’ misliti, bake iiz plemena Babovića u Crnoj gori, pre 150 godina, nisu znale šta je boja cigle, pa su to objašnjavale kao red brick colour! Isti je slučaj i sa onim mojim gore Do-di(c)k-ovanjem. Ko shvati, razumeće! Znate onaj vic – Čovek se davi i viče help, help… Prolazi Mujo i kaže – ko ti …. mater, bolje da si učio da plivaš, a ne engleski.

Naravno, nije ovde reč o Milki Babović, već o Miletu Dodiku, zvanom Mile iz Leštana, našem sugrađaninu tu sa Dedinja, na privremenom radu u Republici Srpskoj, zaposlenom na radnom mestu Predsednika Predsedništva susedne nam države Bosne i Hercegovine, najboljem drugu našeg predsednika – njegovom levom ramenu, kako ga neki nazivaju, koji odlazi u Bosnu radi obavljanja pomenute dužnosti kad god u Srbiji nema svečanih događaja u kojima, u pratnji Predsednika, obavezno učestvuje.

Mile je viđen u subotu na svečanosti povodom puštanja u saobraćaj poslednje deonice koridora 10 kroz Srbiju, ali je stigao i da sutradan prisustvuje tradicionalnoj svečanosti dana Nevesinja, koja se svakog Mitrovdana organizuje u tom hercegovačkom gradu. Nije poznato da li je Mile i za tu tradicionalnu priredbu, tokom boravka prethodnog dana u Srbiji, tradicionalno izvukao neku donaciju iz prepune srpske kase, ali je poznato da je tamo ispalo neko, da izvinete, sranje (shit, što bi rekla Milka Babović) jer je najviše priznanje grada Nevesinja dodeljeno „kontroverznom“ poslaniku Iliji Tamindžiji, članu Dodikove SDNS partije.

Borci Nevesinja se sa tim nisu složili, pa su posle svečanog polaganja venaca na spomenik palim borcima u znak protesta pocepali svoje boračke knjižice. Sa njima se solidarisao i Dragan Mektić, Ministar bezbednosti Bosne i Hercegovine, koji je kako se iz snimljenog video zapisa vidi, u emotivnom govoru, javno pocepao svoju boračku knjižicu, pošto je prethodno iz nje pročitao – borac Republike Srpske, borac prve kategorije, odlikovani ratni komandant… Bilo je i privođenja u policiju i sličnih uzbuđenja.

Potom su i glumci Vojin Ćetković i Dejan Lutkić, koji su trebali da učestvuju na svečanoj akademiji upriličenoj u čast ove proslave, odbili da izađu na binu jer, kako su objasnili, nisu želeli da budu politički instrumentalizovani.

Nije poznato da li je i ako jeste, koliko je Dodik i lično učestvovao u pomenutim dešavanjima, ali je teško zamisliti da „sranja“ ove kategorije u Republici Srpskoj mogu da prođu bez njegovog znanja.

* * *
Zbunjen – U govoru koji je održao na svečanosti upriličenoj povodom puštanja u saobraćaj poslednje deonice Koridora 10, Predsednik je izneo i podatak da smo više ljudi izgubili u Sićevačkoj klisuri nego tokom omanjeg rata koji smo vodili devedesetih godina, nakon čega sam ostao zbunjen.

Ako je Ptredsednik mislio na ukupan broj poginulih – žrtava saobraćajnih nesreća kroz Sićevačku klisuru, od kako je u Srbiji uveden motorni saobraćaj, to je trebao tako i da kaže. Onako, kako je rekao proizilazi da je tokom radova u Sićevačkoj klisuri poginulo više radnika nego u „omanjem ratu koji smo vodili devedesetih godina“, što bi bio neverovatan podatak, o kome građani sada prvi put bivaju obavešteni.

A posebno sam bio zbunjen nad nonšalantnom a pežorativnom formulacijom o „omanjem ratu koji smo vodili devedesetih godina“, jer za one koji su 78 dana bili bombardovani – jedine u Evropi od Drugog svetskog rata do tada, one koji su bili prisilno mobilisani pa poslati na Košare, onih preko 200 poginulih i preko 200.000 prognanih u Srbiju, to je bio veliki rat – najveći u njihovom veku.

* * *
Lepomir – Kum Lepomira Ivkovića, odbornika Srpske napredne stranke u Skupštini grada Beograda, bio je dalekovid. Dao mu je ne samo lepo ime, već i lepu pamet, a što je i najvažnije – smisao za humor.

Sledom vesti koju je predsednik Vučić najavio na sednici Glavnog odboora SNS-a da tu stranku očekuju drastične kadrovske promene u narednih nekoliko meseci – što se poklapa i sa dužinom trajanja predstojeće izborne kampanje, te da će u tom periodu biti zamenjen deo rukovodstva koji se odrodio od naroda „a u problemu je i jedan ministar“, Lepomir je krenuo u akciju – obilazi televizije sa nacionalnom frekvencijom, Pink, Hepi … i dr. i u maniru „ozbiljnog dramskog umetnika“, kako ga je Milomir Marić, glavni urednik Hepija, sa kojim se ni sam Lepomir ne bi mogao meriti, govori o Vučiću: „On (Đilas) i dalje preti predsedniku Srbije da će ga oterati u zatvor. Koga da otera u zatvor? Nekoga kome se Srbija divi. A zašto mu se divi? Jer nije u svojoj istoriji, od svog postojanja imala boljeg vladara, predsednika. Njemu bi se divili, pravo da vam kažem, i car Lazar, i Karađorđe, i Miloš Veliki, čija će imena za vjeki vjekova biti utkana u nove auto-puteve… Zašto bi se Lazar, Karađorđe i Miloš ponosili Aleksandrom Vučićem? Zato što bi on u njihovo vreme bio ravan njima, ali je pitanje da li bi oni u današnjim turbulentnim vremenima kakva su mogli da se mere sa njim.“

To! Ja glasam za Lepomira. I to za ono ministarsko mesto koje će uskoro biti upražnjeno. Takav bi u vladu Srbije uneo potrebnu dozu dramaturgije. Taj bi od Vulina mogao napraviti lik Napoleona, od Lončara Džeka Trboseka, od Ane Brnabić ….. Anu Brnabić, s tim što bi malo trebao poraditi na kostimografiji duginih boja.

Dragiša Čolić, 13.11.2019.