Opančar agencija javlja … Koji “radio” slušate?!

30 decembra, 2019 u rubrici Opančarski dnevnik

Koji “radio” slušate – Sinoć sam sa kumom – znam dobro čoveka, ne bih ga uzeo za kuma da nije tako, sasvim slučajno ušao u priču o nekim aktuelnim pitanjima u zemlji. Nešto sam ja rekao, povodom reakcija u Bosni i Hercegovini na dokument o strategiji odbrane i nacionalne bezbednosti Republike Srbije, koji je ovih dana ministar Vulin predstavio u Skupštini Srbije, a on me prekide rečima – Gde si bre kume to čuo i šta ti smeta u saopštenju koje je povodom tih reakcija dao predsednik Vučić.

Ništa rekoh mu, čuo sam ga i ja kako biranim rečima, diplomatski odmereno, pita zar naša dužnost nije da štitimo Srbe u dijaspori i zar mi u tom dokumentu nismo izričito rekli da ćemo čuvati odredbe Dejtonskog sporazuma koji ne samo da garantuje status Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, već i suverenitet Bosne i Hercegovine kao samostalne države i ja protiv te izjave nemam ništa – naprotiv, podržavam je, ali … čuo sam i komentare, njegovog najboljeg, takoreći nerazdvojnog druga, nezvaničnog “potpredsednika Srbije” Milorada Dodika, koji je u Republici Srpskoj isto ono što je Vučić u Srbiji, kome u tom dokumentu najviše smeta upravo formulacija o suverenitetu Bosne i Hercegovine, a poznato je da on u praksi sve čini da to najblaže rečeno relativizuje i da stalno izražava nadu da će Republika Srpska jednog dana biti u sastavu Srbije, pa se pitam da li je moguće da njih dvojica, koji se kako rekoh ne razdvajaju, nisu mogli da se o tome prethodno dogovore i koji su to političari koje je iznenadilo ovako oštro reagovanje iz Bosne i Hercegovine koje ide do otvorenih pretnji NATO formacijama, čim postanu deo te organizacije, pa se kume plašim budala koje su već jedan rat izazvale, a dodao bih još samo i to da ništa od tih reakcija ne bi bilo da je sve to napisano u nekom dokumentu o dijaspori, a ne u dokumentu mnistarstva odbrane o strategiji odbrane i nacionalne bezbednostti.

A gde si te komentatre čuo, pita me kum – na televiziji N1, koju ti ne gledaš, a pretpostavljam da ništa od toga nije biilo na RTS-u, Pink-u, Studiju B … u Infiormeru, Alo, Dnevnom telegrafu i sličnim medijima koje prati većina graađana, a siguran sam da ni njima, kao ni tebi, nije stalo do novog rata.

Ista je stvar sa ovim što se dešava u Crnoj Gori. Vučić i Đukanović su se ovih dana sreli u Tirani, na sastanku povodom “Mini Šengena”, potvrđuju i jedan i drugi da su o tome i popričali, Milo Đukanović čak izjavljuje da nije nezadovoljan reakcijom Vučića po tom pitanju, pa zar njih dvojica nisu mogli o tim očekivanim događajima – i tamo i ovde, da malo više popričaju i koji je to autoritet našeg predsednika kod svog prijatelja Mila Đukanovića, kad nije mogao da izdjstvuje bar neko privremeno odlaganje, neku makar fingiranu strategiju u cilju sprečavanja ovih protesta koji se i dalje šire. Šta znači ova Vučićeva izjava o nekakvim naknadnim delovanjima države Srbije u cilju sprečavanja posledica koje bi taj zakon mogao da donese, kad je Zakon u međuvremenu usvojen, bez ikakvih reakcija Srbije, a njegove odredbe su jasne i izvesno je da će do tih posledica i doći.

Konačno, i taj projekat “Mini Šengen” koji se predstavlja kao istorijski – samo sa aspekta lakšeg i bržeg protoka ljudi i usluga, a šta je sa drugim relevantnim aspektima, na primer šta je tačno od onoga o čemu piše londonski Tajms o masovnom povratku stotine hiljada migranata iz zemalja EU, kuda će ti ljudi u povratku da prolaze, da li će svi hteti ili moći da se vrate u zemlje porekla i nije li “Mali Šengen”, ono što se priča, deo tog projekta o stvaranju nekakve tampon zone o smeštaju tih povratnika u zemlje Srbije, Albanije i Severne Makedonije. Nije li simptomatično i to što u taj sporazum nije ušla i Crna Gora i pored učešća na sastanku njihovog predsednika Mila Đukanovića. Zar i njima nije stalo da ne dolazi do zaglavljivanja kamiona sa robom na njhovim granicama? Ne mora ništa od toga da bude tačno, ali kada smo mi i o tim aspektima kao realnoj pretnji, razgovarali – čak i u Skupštini gde vlast ima apsolutnu većinu, ili i dalje važi ono što je već godinama jasno kada su pregovori o Kosovu u pitanju – da o tome u ovoj zemlji odlučuje samo jedan čovek, koji će nam o svim tim szvarima reći onda kad bude imao šta da nam kaže.

Gospodo sa RTS-a, javnog servisaa građana Srbije “čije je pravo da znaju sve” – Generalni direktore, Dragane Bujoševiću, predsedniče programskog saveta RTS-a, Prof. Dr Milivoje Pavloviću, predsedniče Upravnog odbpra RTS-a, Vladimire Vuletiću, koji “radio” vi slušate? Da, umaalo zaboravih i da vas pitam – šta je sa saopštenjem sindikata zašposlenih na RTS-u koje je nedavno objavljeno, a povodom uređivačke politike te televizije. Jeste li ga razmatrali na telima kojima rukovodite i da li ćete o vašim stavovima obavestiti one “čije je pravo da znaju sve”.

Dragiša Čolić, 29.12.2019.