Opančar agencija javlja … – Vesti

9 februara, 2020 u rubrici Opančarski dnevnik

Odbrana neodbranjivog – Predsednik skupštinskog odbora za Kosovo i Metohiju Milovan Drecun dao je nove detalje odluke Srpske liste, saopštene od strane njenog predsednika Gorana Rakića na konferenciji za štampu održanoj pre dva dana u Beogradu, uz učešće predsednice Vlade Ane Brnabić i direktora Vladine kancelarije za Kosovo i Metohiju Marka Đurića – da Srpska lista neće podržati novoformiranu Vladu Kosova, ali će učestvovati u radu njenih institucija (vidi o tome više u prethodnom tekstu – Da, ja slušam N1…).

Naime, kako je naknadno saopšteno, Srpska lista će prihvatiti i dva ministarska resora u toj vladi, ali je i dalje neće podržavati! Pošto je takva odluka izazvala neka nerazumevanja u javnosti, gospodin Drecun je u intervjuu datom televiziji N1 dao potrebna razjašnjenja, naglasivši da su ti ministarski resori morali da budu prihvaćeni od strane Srpske liste, jer bi ih u protivnom kosovske vlasi popunile nekim drugim Srbima „koji ne prerstavljaju srpski narod“ – a to su, proizilazi po njemu, svi drugi kosovski Srbi koji su takođe učestvovali na izborima, ali ne na Srpskoj listi koju, kako je poznato, Vlada iz Beograda jedino podržava. Na pitanje reportera da li mu je poznat bilo koji takav slučaj u svetu – učešće u Vladi u svojstvu opozicije, gospodin Drecun priznaje da za takav slučaj nije čuo, ali da je eto to početak stvaranja jedne nove svetske prakse, pošto je to bio jedini način da se zaštite srpski interesi na Kosovu i eto – mi dadosmo novi doprinos svetskoj parlamentarnoj praksi.

Razvoj pluralizma na srpskoj političkoj sceni – Posle 11 godina suđenja Apelacioni sud u Novom Sadu je preinačio presudu Višeg suda usvajanjem žalbe Gorana Davidovića, zvanog firer, vođe zabranjene ultradesničarske organizavcije Nacionalni stroj, tako da gospodin Davidović, posle isto toliko godina skrivanja po Italiji, može slobodno da se vrati u zemlju. I ne samo da se vrati, već i da uzme aktivnog učešća u političkom životu, jer je u međuvremenu organizovao novu organizaciju pod nazivom „Nacionalni srpski front“, podrazumeva se da na istoj političkoj platformi, jer nema nikakvih nagoveštaja o njenoj promeni u odnosu na onu prethpodnu – zabranjenu, organizaciju.

Interesantan je i momenat u kome je posle toliko godina sudovanja, ovaj postupak okončan. Aktuelni politički ambijent Goranu Davidoviću ide u prilog – posebno pred predstojeće izbore i odluku o smanjenju izbornog cenzusa na 3%, pa se očekuje i njegovo učešće na predstojećim izborima. Dileme o prelasku tog smanjenog cenzusa, koji će uticati na razvoj demokratije u Srbiji, kako to vlast u predlogu za njegovo usvajanje naziva nema, pogotovu ako se udruži sa Mišom Vacićem, vođom „Srpske desnice“ i drugim sličnim organizacijama. U tom smislu će svakako naići i na simpatije vladajućeg SNS-a čiji je potpredsednik Milenko Jovanov viđan (i sniman) na prošlogodišnjim promocijama „Srpske desnice“, tako da se očekuje da vladajuća koalicija u budućem skupštinskom sazivu, pored Radikala, dobije još jednu „opozicionu“ stranku.

A intetrsantno je i jedno pravno pitanje. Goran Davidović je, kako je saopšteno oslobođen iz formalnih razloga – primenom načela ne bis in idem (da se za isto delo ne može dva puta suditi), jer je navodno za isto delo već ranije prekršajno kažnjen. Meni, kao dugogodišnjem pravniku, ne pada na pamet da na osnovu ovih novinskih informacija, bilo o čemu presuđujem, ali pitam moje kolege – uvažene pravnike svih sudova do najviših koji su u ovom sudovanju učestvovali, zar je bilo potrebno 11 godina da se o tom formalno pravnom pitanju odluči, pa upravo zato i verujem da na ovom maratonskom suđenju nije bilo u pitanju samo ovo, za iskusne pravnike prilično jednostavno pravno pitanje.

Nove okolnosti u aferi „Krušik“ – Opet kao pravnik, izbegavao sam o ovoj aferi da pišem o materijalno pravnim aspektima tog slučaja na osnovu informacija iz medija, sem o nesuđenom uzbunjivaču Aleksandru Obradoviću.

Ovog puta, kako izveštava NIN, reč je o materijalno pravnim aspektima koji se baziraju na izveštaju Državne revizorske inspekcije. Firma GIM je bila u komisionom ugovornom odnosu sa Krušikom, što znači da je ta firma – kao komisionar, prodavala robu Krušika – kao svog komitenta, u svoje ime a za račun komitenta za ugovorenu proviziju (član 771, stav 1. Zakona o obligacionim odnosima), tako da je GIM, kao komisionar, imao pravo samo na ugovorenu proviziju, a ne i da zadržava za sebe ostvarenu razliku u ceni, kako se u pomenutom izveštaju navodi – veoma visokih vrednosti. A ako se o tome radi, tu nije u pitanju samo građansko pravni oodnos – tužba Krušika za povraćaj zadržanog iznosa već bi se tu, po svemu sudeći, našlo i elemenata krivičnog dela iz glave Krivična dela protiv imovine, Krivičnog zakonika Srbije.

To su objektivne okolnosti, a da li je, ko i u kom svojstvu učestvovao u izvršenju tih dela utvrdio bi sud u redovnom postupku.

Dragiša Čolić, 7.2.2020.