Opančar agencija* javlja – Zahvalite se Kokoškovu na daljoj saradnji

6 jula, 2021 u rubrici Opančarski dnevnik

Ne idemo na Olimpijadu – i dobro je što ne idemo, da se dalje ne brukamo. Italijani su nam u sred Beograda očitali lekciju. A govorim o ekipi koja u svom sastavu ima Micića – MVP igrača nedavno završene Evrolige, Teodosića, MVP igrača Evrokupa, NBA igrače Marjanovića i Bjelicu, dokazane internacionalce Kalinića i Milosavljevića, Petruševa, MVP ABA lige, pa Dobrića, Davidovca, Andušića, Avramovića – i stručni štab petorice, na čelu sa Igorom Kokoškovim, pa da počnem od njih.

Da li ste ikada videli da neko traži tajm aut, a košarkaši sednu da “odanu”, dok veće petorice na centru razmatra varijantu koju će svojim igračima da predloži u nastavku utakmice i za pretpostaviti je – izlazak iz krize, jer tajm aut se obično i traži iz takvih razloga, da bi potom predsednik veća petorice otišao da dogovoreno prenese igračima, koji su se u međuvremenu malo i opustili – a sve to u vremenu od jednog minuta koliko tajm aut traje.

Šta su se dogovorili – nemamo pojma, jer to na terenu ne primećujemo, a ne primećujemo ni da se predsednik veća petorice ljuti zbog eventualnog nepoštovanja dogovorenog. On mirno bez grimase na licu sve to posmatra – da bi na sledećem tajm autu svoja saznanja saopštio ostalim članovima veća, koji mirno sede na klupi u očekivanju tog događaja.

Primili smo u prvom poluvremenu 58 poena, što je u ozbiljnoj košarci nezamislivo. Odlazimo na poluvreme sa minusom od 12 poena, ali u košarci je to dostižno – ako počnemo da igramo. Počinje drugo poluvreme, očekujemo preokret, valjda su se u poluvremenu dogovorili kako će dalje … sumnjam, Italijani očigledno jesu, ne sumnjam – navališe “ko mutavi”, kao da oni imaju minus 12 a ne mi, ne pada im na pamet da čuvaju rezultat, igraju piken rol iz prošlog veka … počeše da nas zasipaju trojkama i čas posla odoše na plus 25 – i tada je naravno sve već bilo gotovo. Umesto da treću četvrtinu iskoristimo za popravku dotadašnjeg, mi dozvolismo da protivnik u toj četvrtini duplira prednost. Da li ste ikada videli da u zadnjh 5 minuta treće četvrtine protivnik da 5 trojki. Šta su se i kako na poluvremenu dogovarali naši, a šta i kako Italijani, ne znamo, jedino po rezultatu možemo da pretpostavimo.

Ono što se dešavalo u poslednjoj četvrtini je bilo mučno za gledanje – Teodosić igra sam, posrće po terenu, Micić mirno sedi na klupi, ne ulazi u igru, pored njega ostale MVP i NBA zvezde, zajedno sa većem petorice.
Vidim danas, na pitanje zašto Micić u poslednjoj četvrtini nije ulazio u igru, Kokoškov ima objašnjenje – bili smo planirali da on bude u startnoj petorci, ali on nije bio tu, pa sam u igru ubacio Avramovića. Pa gde je bio Micić, možda je čoveka iznenada poteralo, ali vratio se, posle i igrao, zašto se u poslednjoj četvrtini nije smenjivao sa Teodosićem. Micić takođe ima svoju priču, ali neće sada o tome.

Bilo kako bilo, Italijani su nam dali više od 100 poena. Ko zna koliko bi nam dali, da se u poslednjoj četvrtini, videvši da su završili posao, nisu opustili.

Svaka čast onima iz druge garniture. Šta vam govori podatak da je Anđušić bio naš najbolji igrač. Pobrojah gore one naše najpoznatije, sa sve titulama i priznanjima, pratim košarku, ali da izvinete, ne znam gde igra Anđušić – pa kako je moguće da on zaseni sve ostale. U rosteru su bili i Milosavljević i Davidovac, nisam primetio da su i oni ulazili u igru. Kalinić i Bjelica, dokazani košarkaši, samo povremeno! Da li pomenuto veće petorice gleda današnju košarku – kad su poslednji put primetili da pobeđuje tim koji ne šutira trojke? Zašto je kod nas za šutiranje trojki bio zadužemn samo Anđušić? Zašto ne i Bjelica, Dobrič … Zar ostali to ne znaju? Kod Italijana svi šutiraju trojke – u tome i jeste poenta, ne znaš koga da pokrivaš, to je kod njih sastavni deo sistema igre, svi traže poziciju za šut i svi pogađaju. U prvom poluvremenu dali su nam 10 trojki! Da li se sećate, kada je Dobrić poslednji put promašio slobodno bacamje – sinoć, pola pola! Bio je vidljivo nervozan, kao i svi ostali, a iskusni su to igrači. Da li je i to uloga trenera – da opusti, da motiviše, da podvikne ako treba, a ne onako kako je gore opisano.\

I na kraju najvažnije – koliko će igrača iz ove postave sledeći put da se zahvali na pozivu, jer ne žele da se brukaju, to utiče na njihov rejting, oni su profesionalci, od toga žive, a prelazni rok je u toku. Da potsetim, na prošlom svetskom prvenstvu izgubili smo Jokića – delio je minutažu sa još 3 centra, ravnopravno, demokratski. Čak je i njegov NBA trener primetio da Jokić nije tip igrača koji je na to navikao – kod njih on igra maltene celu utakmicu.

*U mom selu ima jedan opančar.
Što on pravi dobre opanke. !
Obuješ ih, popenješ se na soliter
i skočiš sa desetog sprata –
ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

Dragiša Čolić, 5.7.2021.