Opannčar „agencija“: Srpska Napredna Škola – SNŠ

19 novembra, 2022 u rubrici Opančarski dnevnik

Za početak beše video snimak objavljen na društvenim mrežama koji govori više od reči: Profesorka sedi za katedrom okružena učenicima – nije pristojno stajati iza leđa, upozorava ih opkoljena žena. U jednom momentu blago se pridiže da interveniše, oni iza leđa stupaju u akciju – izmiču joj stolicu, nastavnica je na podu, njeni đaci se grohotom smeju, niko da joj priđe, pruži ruku, pomogne da ustane – sevaju blicevi telefona da se ovo napredno delo ovekoveči …

Epilog – posle pretrpljenog šoka, nastavnica je na bolovanju, „junaci doba zlog“ (neće mi zameriti Jovana Polić i Sanja Lončar, što sam ovo pozajmio od njih), čili i veseli smišljaju novu ujdurmu i naravno kako da ovo učinjeno objave tako da ga što više pratilaca vidi i više lajkova nakupi.

Naslovi u medijima prate ovaj neverovatan događaj i sve kazuju – takođe bolje od reči:
– SKANDALOZAN SNIMAK IZ ŠKOLE U TRSTENIKU! Učenici IZMAKLI STOLICU profesorki, sve to snimali pa se SMEJALI! (VIDEO)
– Profesorka iz Trstenika na bolovanju, vrlo potresena: Učenici joj izmakli stolicu na kojoj je sedela
– UČENICI-ZVERI! POGLEDAJTE JEZIVI SNIMAK IZ ŠKOLE U TRSTENIKU: Nastavnica sedi u strahu za život, đaci je OBARAJU NA POD
– (VIDEO) ŠOK SNIMAK IZ ŠKOLE U TRSTENIKU Učenici maltretiraju profesorku i na kraju je OBARAJU NA POD
– SNIMAK NASILJA IZŠKOLE U TRSTENIKU: Đaci izvukli stolicu nastavnici – nesrećna žena završila na podu (VIDEO)
– VIDEO Užasne scene u školi u Trsteniku: Učenici se iživljavaju nad profesorkom i sve snimaju
– Skandalozan snimak nasilja u Trsteniku: Nastavnici izmakli stolicu, pa kada je pala na pod đaci prasnuli u smeh (VIDEO)

Komentari javnosti, posebno oni iz nastavničkih krugova, su u skladu sa citiranim naslovima, iz čega sledi nedvosmislen zaključak da je u našem školstvu to stanje a ne izolovani incident. A ako je to tako iz toga bi trebao da sledi i drugi zaključak – da ministar prosvete podnese ostavku. To bi bio neminovni sled događaja u normalnim zemljama, gde mi nažalost – kad je reč o ovim stvarima, ne spadamo, ne samo zato što se zbog državnog ustrojstva kod nas odluke donose na nivou Vlade a ne ministararva, već i zbog toga što se potom odluke Vlade donose na dobro poznatom mestu. Ne bih tu opšte poznatu stvar ovde dalje obrazlagao, reći ću samo da je i to posledica faktičkog ukidanja institucija – takođe dobro poznata stvar, gde spadaju i one najviše – Vlada i Skupština.

A ne bi to tako moralo da bude čak ni kod gore opisanog stanja, jer Branko Ružić je ministar prosvete već u drugom mandatu (sve jedno što su ti mandati voljom vladajućeg skraćivani) jer njegova ostavka bi bila shvaćena ne samo kao simboličan već i kao alarmirajući stav da nešto u prosveti, posebno u školstvu, treba menjati. To se naravno neće desiti, jer BR je kao ministar iz redova SPS-a, glavnog koalicionog partnera ove vlasti, produkt neraskidive simbioze od samog formiranja te vlasti do danas – čak su 2012. godine bili i odlučujući faktor za dolazak SNS-a na vlast. I ništa njima ne smeta što su u toj vlastii sada postali drugorazredni faktor u meri da oni SNS-u više nisu ni potrebni, tako da se njihovo bitisanje u vlasti svelo na borbu za nastavak dalje saradnje sa SNS-om, pa bi ostavka ministra prosvete iz redova SPS, mogla SNS-u da posluži i kao razlog za prestanak dalje satradnje, ako ne sada, bar kod sledećeg formiranja vlasti.

Sinoć je doduše objavljena vest das su glavni izvršioci ovog skandala, njh trojica, već identifikovani – jedan od njih je čak i punoletan, i da je protiv njih pokrenut postupak, što je naravno za svaku pohvalu, međutim to ne mora ništa da znači. Sudeći po dosadašnjoj praksi (slučaj krvave košulje koji je poslužio za šernju – “Stop krvavim košuljama”, suđenje za smrt Stanke Gligorijević na naplatnoj rampi u Doljevcu, slučaj paljenja kuće novinaru “žig infa” i dr.) dalji tok postupka će zavisiti i od toga kojoj političkoj opciji pripadaju akteri ovog događaja – u konkretnom slučaju čija su to deca.

A za informaciju onome koji o svemu u ovoj zemlji oodlučuje, a koji se neretko poredi sa viđenim svetskim liderima, uključujući i Tita, ponudiću ovde i jedan sličan slučaj iz tog vremena čemu sam bio i direktan svedok. Desilo se to u XIII beogradskoj gimnaziji – generacija koja je maturirala 1958. godine, i to baš u mom odeljenju. Imali smo “Ruskinju” koja ne samo da je bila strah i trepet, već nas je sve i maltretirala – ono što se danas moderno zove mobing. U jednom od takvih postupaka došlo je do guranja između nje i učenika DJ i on joj je u tom guranju opalio šamar. Nije to bio šamar u bukvalnom smislu, ali je to tako u potonjem postupku bilo definisano. Odluka je glasila – izbacivanje iz škole bez prava upisa u bilo kojoj školi na teritoriji Jugoslavije. Nakon toga DJ je jednostavno nestao, nismo ga više viđali, budućnost njegovog daljeg obrazovanja je time bila ugašena. Dragutine, ako si živ javi se, voleo bih da te čujem, i tebe i Milutina.

Tako je to bilo za vreme Tita. Nisam za drakonske kazne, ali za ozbiljan postupak jesam.

U mom selu ima jedan opančar.
Što on pravi dobre opanke !
Obuješ ih, popenješ se na soliter
i skočiš sa desetog sprata,
ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

Dragiša Čolić, 17.11.2022.