Pisma Gospodinu Bleru – KO JE TAMO LUD – Nastavak 11

mart 13, 2015 u rubrici O opančarima i opancima

       Medlin Olbrajt je omiljena zvezda. Njoj se poručuje: „Dođi slobodno, nismo te jebavali ni kad si živela ovde!“ Kad je o pomenutoj gospođi reč, pojavio se i gospodin Ljubodrag Popčić iz Vrnjačke Banje. U njihovoj kući je svojevremeno živela jevrejska porodica Korbel, izbegla od Hitlera. Došli u Srbiju. Procenili su da im je ovde najsigurnije. Umesto da vam prepričavam, prenosim u celosti tekst iz „Večernjih novosti“, od 19. aprila 1999:

       Medlin Olbrajt, američki državni sekretar, prema svim tvrdnjama, jedna od najodgovornijih za zločinačko bombardovanje Jugoslavije, nekada je jela srpski hleb i, zahvaljujući srpskoj širokogrudosti, preživela nacističke progone Jevreja. Naime, 1939. godine, kao četvorogodišnja devojčica, sa svojom porodicom izbeglom iz Praga, utočište i pomoć pronašla je u Srbiji, u Vrnjačkoj Banji.

       Ova priča i fotografije koje je stranim novinarima dao Ljubodrag Popčić, čija je porodica   ugostila jevrejsku porodicu Medlininog oca Jozefa Korbela, juče su obišli ceo svet.

       U kući Popčića, u Vili „Rivijera“, Korbelovi su celo jedno leto bezbrižno živeli. Ljubodrag Popčić je pisao svojoj drugarici iz detinjstva uz poruku da prestane da uništava srpski narod. Olbrajtova ni na jedno njegovo pismo nije odgovorila. Ali, zato ova zlotvorka, koju je srpski narod spasao, sada je postala nacista najgore vrste, koja bombama i raketama uništava krovove nad glavama svojih dobrotvora.

       Data je i fotografija iz leta ’39: četvorogodišnja Medlin Korbel i njen vršnjak Ljubodrag Popčić – zagrljeni!

* * *

       Na temu oborenog bombardera F 117 A bilo je mnogo poruka. Drugog dana koncerta, usred najžešćeg klimaksa, organizovana je sahrana ovog čuvenog američkog aviona. Po svim pravilima protokola, dovezli su na jednom pick up kamiončetu njegovu maketu ispred same bine,  kao u pravim američkim filmovima kad dovoze svoje heroje iz Vijetnamskog rata. Nije čak ni zastava izostala, s tim što su ovog puta masovno gorele ne samo američke već i britanske, kanadske i druge zastave zemalja udružene alijanse:

          Sory, we did not know, it was invisible.

          Nacrtana praćka, uperena ka nebu: Any more invisible bombers?

          Opet nacrtana praćka: Only for invisible bombers.

          Ko visoko leti – padne u Buđanovce.

          Šta zna dete šta je crni soko – gađa i ruši!

          Bile, ni vijagra ti neće podići nevidljivog.

          Klintone, ubico, samo je tvoj mozak nevidljiv.

       Prema jednoj verziji, F117A je oborio jedan seljak iz Buđanovaca raketom protivgradne odbrane, koja se, eto, zlu ne trebalo, uspešno može koristiti i kao sredstvo civilne zaštite.

       Prema drugoj verziji, F117A je oborio Siniša Mihajlović, šutom iz slobodnog udarca.

       Saksofonisti Biliju poručuju da dođe, jer koncert još uvek traje – sedi u nevidljivog pa dođi!

* * *

       Pojavile su se i neke, za ovo vreme, malo opasne parole:

          Srbija do Tokija,

          Mnogo smo jaki, jebote!

       Plaši me da udružena alijansa ne iskoristi to sada kao krunski dokaz vekovne srpske aspiracije za porobljavanjem tuđih zemalja.

Nastaviće se