Vesti iz regiona: 26.7.2018. Koridor 12.

30 jula, 2018 u rubrici Opančarski dnevnik

Lepo je kad u jutarnjem tv programu vidite i čujete srećnog i zadovoljnog seljaka koji ushićeno klikće o našem Predsedniku – negde proletos na svečanom otvaranju onog kraka tunela na koridoru 11 što vodi od Ljiga do Preljina (nisam upratio da li je to bilo prilikom svečanog otvaranja produbljenog kolovoza da bi tuda mogli da prođu i kamioni ili prilikom prethodnog svečanog otvaranja, pomenuti seljak se požalio Predsedniku da ni jedan od brojnih koridora u izgradnji ne prolazi kroz njegovo selo i Predsednik mu je obećao da će taj propust odmah biti ispravljen. I ne samo to – obećao mu da će na leto doći kod njega kući da tamo proslave svečano otvaranje tog dela koridora.

I, rečeno učinjeno. Juče, to obećanje beše proslavljeno, a jutros o tome behu obavešteni i građani Srbije. Pa kako čovek (ne samo onaj gore pomenuti nego i svi mi) da ne bude i srećan i zadovolan kad imamo takvog predsednika.

A to me podseti na one pacere Engleze iz vremena kad sam živeo tamo, pa da vam ispričam jednu njihovu zgodu iz tog vremena – Otišao Džon Mejdžer, njihov tadašnji premijer koji je nasledio Margaret Taćer, negde u državnu posetu, valjda u Azerbejdžan ili tako nešto, i oni mu na rastanku poklonili konja. Pravog, rasnog, trkačkog. Ne poklanja se predsedniku Vlade Njenog kraljevskog visočanstva neka raga. Pošto čovek nije mogao da ga povede sa sobom u avion, zamolio domaćine da mu ga pričuvaju. Prolazi vreme, a Mejdžer ne dolazi po konja. Domaćini se zabrinuli i pitali kad će da ga vodi. Nije on bio toliko neozbiljan da zaboravi na celog konja. Problem je, međutim, bio u tome, što njegov kabinet nije mogao da nađe rešenje kako da plate prevoz konja. U budžetu takva stavka nije bila predviđena.

E, to našem predsedniku ne može da se desi. On bira za svoje saradnike ljude koji takve probleme lako rešavaju i još lakše objašnjavaju. Srce mi je bilo puno ne samo zbog onog gore ushi’enog seljaka već i zbog one plavke, Zorane Mihajlović, zadužene u Vladi za izgradnju koridora, koja na vazda neprijatna pitanja reportera televizije N1, juče upućena Zoranu Drobnjaku, direktoru puteva Srbije – koliko je koštala izgradnja tog puta i iz kojih sredstava je plaćena, te da nije možda plaćena iz sredstava koje je Vlada u vidu beskamatne pozajmice dala Putevima Srbije da plate silne dugove koje ovi duguju izvođačima radova, on poče da petlja – te nije to mnogo koštalo, svega nekih sedam miliona, te pare nisu obojene … uze mikrofon od Drobnjaka i odbrusi znatiželjnoj reporterki nešto u stilu da ona te stvari ne samo ne zna nego ne može ni da ih razume.

I tu dolazimo do poente ovog opšteg ushićenja – naš predsednik ima običaj da kritikuje one iz DOS-a da su upropastili sve ono što je u ovoj zemlji bilo dobro. Njemu takve gluposti ne mogu da se dese, jer on je za svoje glavne saradnike uzeo iz DOS-a one najDOSlednije – Mlađana Dinkića, Zoranu Mihajlović, Sinišu Malog …,  tako da ovi i kad bi hteli da prave gluposti koje je DOS pravio, to sada mogu da rade samo u ime i za račun ove vlasti.

Dragiša Čolić, 27.7.2018.