Da li je plavka shvatila?

6 avgusta, 2018 u rubrici Opančarski dnevnik

„Da li je važno da li si sposoban?– Pa nije! Ne možeš ti da budeš sposoban, a da partija to ne zna!“ Ovu mudrost reče svojevremeno na sred televizora pa ostade živa, Gordana Ćomić, visoka funkcionerka DS-a u serijalu Partokratija – kancer demokratije, govoreći o jednoj partiji u kojoj ona ne bi postala ovo što danas jeste, taman i da je bila njen član i nikakve prozivke nakon toga da to bliže objasni, ne pomogoše da se ona o tome oglasi, a nije plavuša! Kako onda očekivati od one plavke Zorane Mihajlović da to shvati, iako se to evidentno odnosi na Srpsku naprednu stranku, partiju u kojoj je ona visoki funkcioner.

Zorana Mihajlović je pametna žena, očigledno i mudra, jer da nije tako zašto bi ona 2010. godine kod već tada zavidne radne i akademske karijere, odlučila da se politički aktivira i to kod radikala – kažem radikala iako se to tada samoprozvalo srpskom naprednom strankom, a da je čak i danas vidljivo da se tu radi o samo presvučenim radikalima.

Zorani to nije smetalo pa je hrabro skočila u vodu i počela da pliva i pored toga što su njeni novi partijski drugovi sve vreme pokušavali da je potope – ne možeš ti da budeš sposoban (čak ni lep – i to su joj zamerili kad se jednom, onako rasna, pojavila na naslovnoj strani jednih novina u dugoj crvenoj haljini) a da partija to ne zna! Zna se ko je u toj partiji i najpametniji i najlepši.

I uspešno je ona te napade sve vreme odbijala, najčešće koristeći „kviska“ – javnom verbalnom podrškom onom gore pomenutom, ponekad čak i u meri da je to prelazilo granice ukusnog.

E, sad je u pitanju mnogo ozbiljniji slučaj, jer nisu u pitanju samo zamerke iz sopstvene stranke, već i od one bazne – Radikalne stranke. Radi se o slučaju Vjerice Radete, visoke funkcionerke te stranke i potpredsednice Narone Skupštine Srbije! Nemam nameru da ovde ponavljam šta je ta individua objavila na svom tviter profilu, jer verovatno da nema iole normalnog čoveka koji to ne zna, a kad je reč o njima (iole normalnim) tu opet postoje dve kategorije – jedni koji smatraju da morbidniju izjavu u životu nisu čuli i drugi koji pokušavaju da je brane, pa ni tu ne vredi ništa dalje objašnjavati, jer teško da će bilo ko od njih promeniti svoj stav.

Upitan na jednoj konferenciji za štampu šta misli o tome, Predsednik, kome niko ne spori da je pametan (sporno je kod njega nešto drugo), reče da je u pitanju neprimeren, neljudski i necivilizovan gest – čime se i on nedvosmisleno svrsta u onu prvu gore pomenutu grupu ljudi, ali na njegovu nesreću na toj konferenciji za štampu ne behu samo pozvani novinari, već i neki drugi, pa jedan od njih ugrabi priliku da u nastavku tog nedvosmislenog komentara postavi i dodatno pitanje – da li će poslanici Srpske napredne stranke podržati i inicijativu za smenu Vjerice Radete sa funkcije Potpredsedice skupštine Srbije, jer očigledno je da će odluka o tome zavisiti isključivo od tih glasova. To je toliko normalno pitanje, da bih čak i ja, da sam nekim čudom novinski urednik (a nit sam bio niti ću kad biti), to oštro zamerio svakom novinaru koji bi to propustio da pita, tako da je to moralo biti poznato i bivšem ministru informisanja, a sada Predsedniku države i partije o kojoj je reč.

E, tu nastaju problemi koji bude osnovanu sumnju da li je u ovoj zemlji on neprikosnoveni vođa kojim ga oni koji ga podržavaju smatraju a što mu oni drugi zameraju, ili su u pravu oni koji smatraju da on još uvek ima svog tatu, neprikosnovenog Šešelja, kome ne sme da se zameri, a koji je već izjavio da će se svim silama boriti protiv te smene.

I naravno, kod takvog stanja stvari, Predsednik je odlučio da bude demokrata (ne verujem da mu je iko to poverovao), izjavivši da će organi stranke, a potom i narodni poslanici o tome odlučiti demokratskim izjašnjavanjem i time je ta stvar trebala da bude skinuta sa dnevnog reda, naročito među članovima njegove partije.

Tu međutim, naša plavka ispade plavuša – nesvesno (ili svesno – ko će to znati) poverova da je demokratija u pitanju, pa reče ono što misli o tvitu Vjerice Radete i što je još gore – izrazi unapred sumnju da će ova individua (nikako mi ne ide da izgovorim reč – žena) biti smenjena, što bi u prevodu značilo da je ishod te najavljene demokratije već poznat i na to dobi lavinu napada iz svoje sopstvene stranke, tako da je malo onih koji smatraju da će se ona i ovog puta iz toga izvući, naročito ako se pokaže tačnim ona sumnja da je Vojislav Šešelji i dalje (iz senke) jedan od vođa ove zemlje.

Ako bi se to pokazalo tačnim, plavki bi najbolje bilo da „uzme kapu“ i sama ode – nešto slično onome kao što onomad učini ministar finansija Dušan Vujović, međutim ni to u njenom slučaju ne bi bilo tako jednostavno, jer dosta toga od spoljne „infrastrulture“ koju je izgradila i kojom bi nakon toga mogla da se bavi Zorana Mihajlović je izgradila zahvaljujući toj istoj partiji. Čak se tu odjednom postavlja i pitanje njenog načina života („otkud tol’ki novci“), tako da ako i toga ima – plavka će morati nikad žešće od onog dosadašnjeg da podrži svog predsednika, u kom slučaju će i dalje biti ono – i vuci siti i ovce na broju.

Dragiša Čolić, 6.8.2018.