Sada sam već ubeđen da to nije samo osnovana sumnja

2 avgusta, 2018 u rubrici Opančarski dnevnik

Pre izvesnog vremena (12 jula) napisao sam, pod naslovom Osnovana sumnja, ovaj tekst:

“Pratio sam izveštaje o dešavanjima u vezi organizacije svetskih sportskih univerzitetskih igara koje 2020. godine (naredne posle ovih koje se ove godine održavaju u Portugaliji) treba da se održe u Beogradu i nadao se da će nadležni organi blagovremeno reagovati i sprečiti bruku – neučestvovanje naše ekipe na igrama u Portugaliji što će izazvati opravdani revolt sportista i svih onih koji su se pripremali za učestvovanje na tim igrama – i radno i materijalno, kao i onih koji su se tome nadali za naredne igre čiji smo domaćin. Nadao sam se da će i država, koja peko Vlade, odnosno nadležnog ministarstva za sport učestvuje u organizaciji tog događaja sa velikim materijalnim sredstvima (našim parama) – samo je za izradu tzv. master plana već plaćeno preko pola miliona eura, odlučno reagovati kako bi sprečila i bruku i štetu.

Nažalost u sukobu koji je izbio između kompletne univerzitetske organizacije (direktnih organizatora i direktnih učesnika) sa jedne strane i izvesnog Jasnića, smenjenog predsednika te organizacije i njegovog, sada je to sasvim izvesno, zaštitnika, Ministra za sport, Vanje Udovičića, Vlada i nadležni organi tiho puštaju da protekom vremena „lopta ode u aut“ čime definitivno nastupaju gore nagoveštene posledice, država je stala na stranu ovih drugih.

Imajući u vidu ono što se pisalo (što niko nije argumentovano demantovao) o kretanju novca i ogromnog nesklada između sume uplaćene od strane države i sume uplaćene direktnom autoru master plana (sam se uključio u raspravu), te gore opisanog reagovanja države i njenih organa, usuđujem se da ustvrdim da postoji osnovana sumnja da tu nisu čista posla, jer bilo je razumno za očeekivati da će nadležni organi taj slučaj (koji pravno nije posebno komplikovan) razrešiti pre nastupelih posledica a ne posle – ako do toga uopšte i dođe”

                                                                                      * * *

       Nadležni organi nisu taj – ponovo ponavljam ne tako komplikovan slučaj, rešili pre nastupelih posledica. Tu pre svega mislim na odgovornost Vlade, jer ako su to već odlučili da stave u dnevni red i ako su o tome već raspravljali i doneli odluku da nadležni organi to ispitaju, onda su taj nalog morali vremenski i da oroče – makar u smislu donošenja privremenih mera jer sve je ukazivalo da može doći do velike (državne) bruke i drugih posledica, a ne da to prepuste “redovnom” rešavanju i dozvole da do toga i dođe.

A u međuvremenu se tu svašta dešavalo – bez ikakve vidljive intervencije nadležnih organa koji, za pretpostaviti je, nad tim slučajem još uvek mudro dumaju:

  • Najpre je rektorka beogradskog univerziteta Ivanka Popović, uputila zvanični dopis Evropskoj univerzitetskoj sportskoj asocijaciji (EUSA), organizatoru Univerzijada, obavestivši ih – u svojstvu organizatora sledeće Univerzijade, u Beogradu 2020. godine, da je gore pomenuti Siniša Jasnić smenjen, da više ne uživa podršku ni jednog državnog univerziteta u zemlji i da više nije ovlašćen da zastupa udruženu univerzitetsku organizaciju, te da nije ovlašćen ni da u ime te univerzitetske organizacije formira i upućuje ekipe na univerzitetske igre koje se ovih dana održavaju u Portugaliji;
  • Tom dopisu Sinša Jasnić – očigledno uz prećutnu saglasnost ministarstva sporta kojim još uvek rukovodi Vanja Udovičić, Jasnićev kompanjon u ovom poslu, nije poklonio nikakvu pažnju pa je samovoljno formirao i poslao neke ekipe na to takmičenje;
  • Na žalost, ili na sreću – ko to zna, rektori evropskih univerziteta su dopisu rektorke beogradskog univerziteta Ivanke Popović, poklonili pažnju pa traže da se preispita ko je nastupio pod imenom i grbom Univerziteta u Beogradu, te da se u zavisnosti od toga donese i odluka o eventualnoj suspenziji svih rezultata srpskih takmičara, što uključuje i oduzimanje dve osvojene medalje i diskvalifikaciju Srbije sa igara u Koimbri, u kom slučaju bi se verovatno postavilo i pitanje oduzimanja prava beogradskom univerzitetu da bude organizator narednih univerzitetskih igara u Beogradu, 2020. godine.

A na sva ta dešavanja, naši nadležni organi – počev od Vlade, pa nadalje, gromoglasno ćute, što samo po sebi nije normalno, a Ministar za sport i omladinu Vanja Udovičić, ovih dana veselo i razdragano, u stilu nije mi ništa, prima vaterpoliste povodom osvajanja evropskog prvenstva u Barseloni.

Dovoljno sam iskusan u tim stvarima pa ne želim da se bavim insinuacijama da je tu neko važniji od Siniše Jasnića uzeo onu nedostajuću razliku u parama između iznosa koji je (kako sam kaže) primio autor izrade master plana i sume što je navodno uplaćena EUSA-i (prema izveštajima koji su ovde objavljivani te pare tamo nisu proknjižene), time neka se i dalje bave nadležni organi,  ali da se ovde radi o vrhunskoj neodgovornosti na državnom nivou, to je evidentno.

Na sve to, danas pročitah u novinama da nadležni organi ispituju Sinišu Jasnića zbog nekakvog falsifikovanja i prodaje diploma za zvanje trenera tajkvonda od pre ne znam koliko godina, pa ispade da je taj slučaj upravo sada aktuelniji od ovog ovde opisanog. Da li iz toga treba da shvatimo da će Siniša Jasnić – čovek koji je u suštini nebitan u ovoj priči, ipak (jedini) dobiti ono što zaslužuje, dok se ovaj slučaj malo ne razvodni i zaboravi.

Dragiša Čolić, 2.7.2018.