Evo odazivam se …

15 aprila, 2017 u rubrici Opančarski dnevnik

… i pridružujem javnom apelu dnevnog lista Danas od 12. aprila 2017. godine i stavovima iznetim u tekstu o antidemokratskim postupanjima vladajućih strukura, sa jedinom primedbom koja se odnosi na datu kvalifikaciju – antidemokratsko postupanje vladajućih strukura.

Ne radi se tu o demokratskom ili antidemokratskom postupanju. O demokratskom ili anti demokratskom postupanju se može govoriti ako se radi o izjašnjavanju u okviru dopuštenog, odnosno legalnog. A javno prikazivanje fotografija učesnika protesta nije dopušteno i sankcionisano je Krivičnim zakonikom, i to,

Kako neovlašćeno fotografisanje – član 144:

(1) Ko neovlašćeno načini fotografski, filmski, video ili drugi snimak nekog lica i time osetno zadre u njegov lični život ili ko takav snimak preda ili pokazuje trećem licu ili mu na drugi način omogući da se sa njim upozna,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.

(2) Ako delo iz stava 1. ovog člana učini službeno lice u vršenju službe,
kazniće se zatvorom do tri godine.

Tako i neovlašćeno objavljivanje – član 145:

(1) Ko objavi ili prikaže spis, portret, fotografiju, film ili fonogram ličnog karaktera bez pristanka lica koje je spis sastavilo ili na koga se spis odnosi, odnosno bez pristanka lica koje je prikazano na portretu, fotografiji ili filmu ili čiji je glas snimljen na fonogramu ili bez pristanka drugog lica čiji se pristanak po zakonu traži i time osetno zadre u lični život tog lica,
kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do dve godine.

(2) Ako delo iz stava 1. ovog člana učini službeno lice u vršenju službe,
kazniće se zatvorom do tri godine.

U tom smislu podržavam i zahteve Nezavisnog udruženje novinara Srbije (NUNS) i Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV) da Skupština i Tužilaštvo reaguju na ovo očigledno činjenje krivičnih dela kako od strane narodnog poslanika Aleksandra Martinovića, tako i od strane NN lica koja su inkriminisane fotografije snimila.

Nažalost, ne očekujem ništa od Skupštine, jer ova skupština – naša, narodna!, ne odlučuje po zakonu već „demokratski“, većinom glasova vladajuće većine i njenih satelita – koalicionih partnera, u koje spadaju i mnogi kvazi opozicionari.

Na drugoj strani ne bih želeo da budem u koži Republičkog javnog tužioca Zagorke Dolovac koja bi na krivičnu prijavu o tako evidentno učinjenom krivičnom delu morala da reaguje, a ako to ne učini biće to evidentan dokaz da se „vladavina prava“ u ovoj zemlji, koju upravo obrazlažemo Evropskoj komisiji za prijem u Evropsku uniju, ne odnosi na one koji su u vlasti, te da je to i razlog zbog koga je vlast, šta god se pod tim podrazumevalo, postala stecište učinilaca svakovrsnih krimogenih radnji. A stvar je utoliko ozbiljnija što je u ovoj zemlji ubistvo novinara – Dada Vujasinović, Slavko Ćuruvija, Milan Pantić … postalo deo političkog folklora, pa bi samim tim i svaki čin ove vrste za one koji o tome odlučuju morao da predstavlja i otežavajuću okolnost.

Pomenuh NUNS i NDNV,  pa da pomenem i UNS – Udruženje novinara Srbije, koje saopštava da neće dati podršku političkim zahtevima „Protesta protiv diktature“ za smenu urednika Radio televizije Srbije i Radio televizije Vojvodine, jer se protive „svakom političkom pritisku na urednike javnih servisa”, ali apeluje na kolege da se pridržavaju profesionalnih i etičkih standarda u svom radu, pa se postavlja pitanje kako pomiriti pridržavaje profesionalnih i etičkih standarda – za koje se ovo udruženje zalaže, a ne reagovati na nepostupanje urednika pomenutih medija u izveštavanjima o protestima studenata – u čemu su ti protesti neetički? Mogao bih da se složim sa konstatacijom da je način izveštavanja o protestima „pitanje uređivačke slobode, ukoliko je u skladu sa standardima profesije”, ali se onda dolazi do ključnog pitanja – da li je izveštavanje ova dva pomenuta medija, javnih servisa svih građana Srbije – i ovih koji su glasali za vladajuću političku opciju i onih drugih koji za njih nisu glasali, u skladu sa standardima novinarske profesije

A kad pričam o novinarima ne mogu a da ne pomenem, imenom i prezimenom, Antoanelu Rihu, Novinarku (ovo veliko N nije greška), takođe uslikanu od strane NN počinilaca ovog krivičnog dela, koja onom bilmezu (ovo sam ja rekao a ne ona), Aleksandru Martinoviću, poručuje da je prirodno  da čovek odlazi na proteste ukoliko se slaže sa njihovim zahtevima i ciljevima, da tamo nije išla pod fantomkom, da se nije skrivala, da ne razume zašto Martinović maše njenom fotografijom kad je svako ko je bio na protestu mogao da je vidi, da će ponovo ići tamo, pa će mu i poslati fotografiju.

Sve bi se ovo nekakako dalo i shvatiti – budala je uvek bilo i biće ih, da nije potom usledilo i krajnje cinično i licemerno saopštenje Srpske napredne stranke u kome se ponovo pomnju „laži dosovaca koji ne prezaju od targetiranja svakog kome ne mogu da oproste što je, prosto, od njih bolji.” Ne jednom sam se pitao ko u ime SNS-a piše ovakva idiotska saopštenja koja ne dolikuju vladajućoj partiji jedne države koja iole drži do svog renomea. Prvo, saopštenje je detinjasto i priliči deci koja kad se posvađaju, u nedostatku bilo kojih boljih argumenata, potegnu za onim – i tvoja je majka kurva! Drugo, u sadašnjoj koalicionoj vlasti više je „dosovaca“ nego što ih ima spolja, tako da je ta olinjala poštapalica izgubila svaki smisao, treće – ova garnitura je na vlasti već punih pet godina tako da je krajnje vreme da vlast prestane da za sve što u voj zemlji ne valja krivi one prethodne … i na kraju, sve i da je tačno da i opozicija „targetira“ vlast, pa ova time samo uspostavlja nekakvu ravnotežu to bi mi ličilo na onu priču o hodži i vernicima – Braćo vernici, svi smo mi ravnopravni, reče hodža, izvadi onu stvar i poče da piša po vernicima sa vrha minareta.

Dragiša Čolić, 15.04.2017.