Komunalna policija ili KSO

25 marta, 2015 u rubrici Opančarski dnevnik

       Ne znam da li je ima i kako funkcioniše komunalna policija u drugim gradovima ove zemlje – jer Zakon o komunalnoj policiji je republički propis koji se ne odnosi samo na Beograd, ali Beograđani nisu dobro prihvatili svoju komunalnu policiju, a sudeći po učestalim incidentima u kojima deblji kraj izvlače građani nije ni ona njih. Iz toga bi se mogao izvući zaključak da jedan od ključnih postavki tog zakona – saradnja sa građanima nije ostvaren.

       Nije ostvarena ni saradnja sa policijom – onom pravom, što je takođe jedna od postavki na kojoj se ovaj zakon zasniva. Nisu tu samo u pitanju nejasno definisane nadležnosti između jednih i drugih – to bi se lako dalo regulisati, u pitanju su i greške u sprovođenju ovog zakona, a one se pre svega odnose na „upotrebu“ komunalne policije, a potom i na njen status. Živim u ovom gradu i nisam primetio da je uvođenjem komunalne policije u njemu došlo do bilo kakvih poboljšanja u obavljanju klasičnih komunalnih poslova.

       Beograd pretenduje da i dalje razvija svoju turističku ponudu – i dosta je toga tu učinjeno, a ne može da reši problem divljih taksista koji počev od aerodroma, železničkih i autobuskih terminala ne samo haraju putnike koji ovamo dolaze, već i uništavaju posao onima koji taj posao legalno rade i plaćaju porez.

       Beograd ne može da reši problem divlje nehigijenske ulične prodaje koja nije samo opasna po zdravlje stanovništva i namernika već ostavlja i strašno ružnu sliku. Dosta sam putovao po svetu i znam da toga svuda ima ali ljudi su to regulisali. Od Lagosa u Nigeriji, gde postoji najveći „black market“ na svetu, do Pariza – takve prodaje su regulisane propisima i obavljaju se na za to određenim mestima, sa ili bez komunalne policije. Čista je demagogija da su ljudi zbog nemaštine prinuđeni na to – kad bi se analizirale sve pozitivne i negativne strane ovakvog haotičnog načina ulične prodaje, došlo bi se do zaključka da bi se više isplatilo onim najsiromašnijim dati u vidu socijalne pomoći onoliko koliko od takve trgovine mogu da zarade. Čime se uopšte može pravdati slika koju svakodnevno možete videti u Bulevaru Milutina Milankovića u Beogradu – nova moderno opremljena klinika i porodilište za bebe … a do njenih vrata na prljavom  šatorskom krilu izloženi prodajni artikli – sve iz kontejnera, i šatorsko krilo i roba. A duž ove prodajne galerije komunalni policajci, obično u parovima, uparađeni u novim blistavim uniformama, šetaju sa rukama na dupetu i kao pišu nekakve prijave protiv onih mučenika što tu robu prodaju – baš bih voleo da vidim koji su efekti tih prijava.

       Druga velika greška tiče se njihovog radnog statusa. Protiv toga se bune „pravi“ policajci, koji su za svoj poziv i prave škole učili i ističu da nose staru pohabanu uniformu – i letnju i zimsku, jer nema se para, a uz sve to ti novi dvomesečni kursisti imaju od njih i znatno veću platu. Ako je to tako onda ne čudi pismo koje na sajtu sindikata policije objavljuje njihov predsednik sindikata u kome se navodi i sledeće: “pripadnike MUP-a, a posebno njegov uniformisani sastav, najviše vređa apsurd da su plate komunalnih policajaca veće od plata pripadnika MUP-a, iako se oni ne upuštaju u rizične intervencije, ne hapse naoružane kriminalce već privode devojke sa lisicama na rukama koje se švercuju po prevozu”. I dalje, prema tekstu objavljenom u “Večernjim novostima” – “osim neopravdanosti većih plata za one koji se ne bore protiv kriminalaca, dilera i silovatelja, već nepropisno parkiranih vozila, grafita, smeća i švercera, ali onih u GSP-u, da se sa velikim platama ne iscrpljuje spisak privilegija koje imaju komunalni policajci.

       Takvom politikom čelnika nove gradske uprave – koja je na spektakularan način pre godinu dana smenila legalno izabranu beogradsku vlast, definitivno je urušena osnova svake buduće saradnje sa policijom MUP-a, pa se valjda i zbog toga ovih dana prima na posao 100 novih komunalnih policajaca uz najavu da ni to nije dovoljno te da uskoro taj broj treba da se poveća za još 800. Uz postojećih 365, koliko kažu da ih sada ima taj broj će daleko preći zakonsku projekciju od 1 komunalnog policajca na 5.000 građana, jer koliko je poznato Beograd još uvek nema sedam miliona stanovnika!

       Sudeći po napisima u štampi komunalni policajci su uglavnom angažovani na pružanju asistencije kontrolorima Gradskog saobraćajnog preduzeća, kao njihovi pratioci, a sve u želji da ova gradska vlast pokaže da je bolja od prethodne i da ona eto – uspeva da rešava čak i problem gradskog prevoza, na koji je u njihovoj kampanji smenjivanja prtethodne vlasti i bilo najviše primedbi. U tu svrhu, čak se i iz republičkog budžeta preusmeravaju značajna sredstva, što bi kako se meni čini trebalo da predstavlja i budžetski prekršaj – radi ostvarenja tog cilja, ne pita se za cenu!

       Ima u svemu tome, čini se, i jedno još važnije pitanje – ne stvara li se tim putem novi JSO. Ovog puta KSO – Komunalni specijalni odred, čija bi upotreba u predstojećoj turbolentnoj izbornoj godini i prdizbornoj kampanji koja će uskoro uslediti, mogla biti višestruka Fali samo naoružanje, ali ono se može podeliti čas posla. I Milošević se svojevremeno slično ponašao forsirajući policiju u koju je imao više poverenja nego u vojsku. A tako je nastao i JSO.

Dragiša Čolić, 25.03.2015.