OBNOVA I RAZVOJ (Odlomci iz knjige O OPANČARIMA I OPANCIMA – Četvrti deo) – nastavak 28

1 novembra, 2014 u rubrici O opančarima i opancima

Što se tiče vladajuće koalicije u Crnoj Gori, ni tu stvari ne stoje baš onako kako se to od njih predstavlja. Negde napred, još za vreme ili povodom NATO bombardovanja, pomenuo sam da ni Đukanović nije ličnost sa sjajnom političkom perspektivom na ovim prostorima. Njegov osnovni hendikep je kvalitet njegovog biračkog tela. Nedavni lokalni izbori u Crnoj Gori pokazali su da on u stvari uživa poverenje jedva oko polovine biračkog tela. Pri tom, u toj „njegovoj polovini“  listom je i sav albanski i muslimanski živalj koga tamo nema malo, zatim sloj novopečenih „turbo biznismena“ koji za sobom vuku i značajan broj svojih zavisnika i konačno oni koji nisu baš srećni što su u tom društvu, ali su, u dilemi između Miloševića i Đukanovića, od dva zla  ipak odabrali ovog drugog.

       Isto tako, sigurno je da i na onoj drugoj strani ima onih koji baš ne ljube žarko Miloševića, ali su tu zato što im se ne dopada društvo onih koji su kod Đukanovića i jednostavno se plaše da bi i Crna Gora u perspektivi mogla doživeti sudbinu Kosova.

       Ukoliko bi u Srbiji došlo do demokratskih promena, stvarna slika biračkog tela u Crnoj Gori mogla bi izgledati sasvim drugačije. Mislim da je u pravu Koštunica kad kaže da sa bojkotovanjem predstojećih izbora Crna Gora, dugoročno posmatrano, više gubi nego što trenutno dobija.

       Konačno, tu je i spoljni faktor – Evropa, nažalost vođena Amerikom, pa mi se čini da su pre oni u pitanju nego sama Evropa. I najvećim protivnicima svojevrsnog geta u kome se nalazimo – gde i sebe ubrajam, konačno bi moralo biti jasno da je Milošević za njih najbolji izbor! Pod parolom – ne govorimo sa Miloševićem, oni u stvari završavaju za sebe ono što su strateški namerili da učine. Rezultat toga je i današnja slika Kosova, za koje samo oni najnepopravljiviji mogu reći da je još uvek u Jugoslaviji. Naravno, i sve ono što je stvaranju današnjeg stanja u toj bivšoj srpskoj pokrajini prethodilo. Čime bi Zapad mogao da brani metode koje primenjuje na Kosovu – najnoviji primer je preuzimanje Trepče – da je u Srbiji na vlasti neka demokratska opcija. Ovako, Milošević im dođe kao „kvisko“, koga mogu da upotrebe kad god hoće. Preuzimamo Trepču, jer zagađuje životnu sredinu! Kome smo dužni da bilo šta objašnjavamo dok je Milošević na vlasti u Jugoslaviji – mi s njim ne govorimo!

       Plaši me da oni još nisu završili posao na ovim prostorima, te da im je Milošević još uvek potreban. A Đukanović, Drašković i ostali u tom scenariju su samo spoljni igrači.

       Politika Zapada ne samo da ne koristi stvarnim demokratskim promenama u Jugoslaviji, već im direktno i šteti. Pravljenje „belih“ i „crnih“ lista preduzeća koja mogu ili ne mogu da posluju sa Zapadom! Oni koji hoće da posluju sa nama ne mogu da sarađuju sa Miloševićevim režimom – prijavite se da vas stavimo na našu „belu“ listu. Pa ta preduzeća su ovde osnovana, žive i rade u ovoj zemlji. Baš bih voleo da mi neko od autora te genijalne ideje objasni kako bi to preduzeće, osnovano na primer u Engleskoj, moglo tamo da radi i da pri tom ignoriše režim domicilne zemlje, bez obzira na to kakav je on. Rezultat te idiotske zamisli je da su „bela“ preduzeća sada stavljena na „crnu“ listu u Jugoslaviji, pa tako, iako bela, ne mogu da posluju ni sa Zapadom ni sa bilo kojom drugom stranom sveta. Uostalom, šta se drugo moglo i očekivati. I ja da sam bio na Miloševićevom mestu, tako bih postupio.

       O kakvoj se tu zapravo pomoći radi? Ja, koji sam dugo živeo na Zapadu, ne samo da ne verujem nego i znam da oni tamo nisu glupi. Mogu li autori te ideje da pretpostave koji je propagandni efekat to izazvalo kod Miloševićevih pristalica koji sada po preduzećima prave spiskove – glasajte za Miloševića. Priključiće im se svakako i dobar broj onih koji nisu za Miloševića, jer drugačije neće moći da rade.

       Šta znači nedavno otvaranje američke kancelarije u Budimpešti, sa zadatkom da uoči predstojećih izbora – pruža pomoć opoziciji! Isto ono što i pravljenje pomenutih „belih“ i „crnih“ lista! U pravu je Koštunica kada je to nazvao „poljubac smrti za srpsku opoziciju“.

       Prema tome, nije ostatak konačno udružene opozicije, izneveren samo od Draškovića, Đukanovića i sličnih. „Pomoć“ stiže i spolja – od onih koji su nas, navodno, zbog nekih viših demokratskih ciljeva besomučno i bombardovali. Da ne bude zabune, ne želim time da kažem da je režim u pravu kad tu vrstu „pomoći“ prepoznaje. I to je rezultat politike koju su oni vodili, a ne ja. Oni to samo, nažalost sa uspehom, sada vešto koriste.

       Opoziciji nema druge nego da se prevashodno sama izbori za demokratske promene u zemlji. I sama spoznaja – konačno, ko je ko u toj igri je krupan korak. Čak i ako ne pobede na ovim izborima – da budem iskren u ovim okolnostima pobedu bi mogao da donese samo nagomilani bes naroda i čuveni srpski inat – ne treba se demoralisati. Ima tu još mnogo posla, bez obzira na rezultate izbora, a on se može obavljati samo ako ostanu udruženi i svoje parcijalne, stranačke, lične i ostale interese podrede nekim drugim, mnogo bitnijim interesima.

Nastaviće se

* * *

Knjigu O OPANČARIMA I OPANCIMA možete poručiti i pouzećem preko e-maila: opancar39@gmail.com, po ceni od 500,00 Dinara plus postarina. Akcija traje do Sajma knjiga ili do rasprodaje ovog izdanja.

Istovremeno vas obaveštavamo da je u pripremi izdavanje nove knjige istog autora OPANČARSKA HRONIKA koja treba da se pojavi iz štampe do Sajma knjiga. Knjiga obuhvata blogove pisane na dogadjanja tokom 2013. godine.