Opanar agencija javlja – Skupštinski izveštaj … “Atlagić”

3 novembra, 2020 u rubrici Opančarski dnevnik

Skupština Republike Srbije – dnevni red: Konstituisanje … čega? Trebalo bi da bude – Skupštine, odbora, komisija … Za očekivati je da novoizabrani poslanici, u skladu sa dnevnim tredom, raspravljaju o predložima, da ih podržavaju, kritikuju, daju svoje predloge … šta god – što je u vezi sa dnevnim redom.

Javljaju se za reč uglavnom novoizabrani poslannici – najviše oni najmlađi (budućnost ove zemlje, umesto onih – 50.000 godišnje, koji odlaze u svet) i pokoji penzioner – svi listom, “u skladu sa dnevnim redom”, zahvalni predsedniku Alekdsandru Vučiću, što im je omogućio tako veliku čast – da pretstavljaju svoju zemlju u njenom najvišem zakonodavnom organu.

Za trenutak se zbunjujem – znam da je Dačića zapala tako visoka čast da pretsedava tim organom, nisam znao za Vučića … nije valjda i on … ne daj bože. Sumnju odagnava Dr Marko Atlagić, skupštinski veteran u svim sazivima od 2012. godine do danas – član Odbora za dijasporu i Srbe u regionu, član Odbora za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo i zamenik člana u Odboru za Kosovo i Metohiju, član Srpske napredne stranke (SNS) – sa sedištem u Beogradu, profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini i član Senata tog univerziteta – sa sedištem u Kosovskoj Mitrovici, bivši zastupnik u Saboru Republike Hrvatske, bivši predsednik opštine Benkovac, bivši predsednik Republičke zajednice za nauku Hrvatske… sada sa prebivalištem u Beogradu – Mašala! Ako je do pameti, od koga će ako ne od njega, pa da ga čujemo:

“U njihovo vreme žene su prve ostajale bez posla, ‘el tako gospodine Đilas, koji sada posmatraš ovaj prenos iz svog udobnog stana, a time i bez ekonomse samostalnosti, što je za posledicu imalo profesionalnu neostvarivost i ekonomsku zavisnost žene. Jel’ tako gospodine Jeremiću? Kako gospodine Đilas i gospodine Jeremiću, odgovorite to večeras građaima republike Srbije.”

Đilas i Jeremić su bili odsutni – ni oni, kao ni Vučić, nisu članovi Skupštine i gledaju to iz svojih udobnih stanova – ako nemaju pametnija posla, pa bih ja, u ime građana republike Srbije, da pitam narodnog poslanika, dakle i mog poslanika – Kad ti čoveče, pored tolikih silnih zaduženja, čak i odsutnosti “sa lica mesta”, sve to spozna? Zar ovi tvoji nisu imali nekog pametnijeg da to pita?

Čini se da nisu, jer niko to ne radi bolje od Atlagića, dokazao se on na tom planu i ranije:
“… Šta ga briga za dnevni red kada on za naciju ima pravu špijunsku priču – kako je opozicija skovala plan u čačanskoj kafani Moravski alasi 4. 7. 2018. godine. „Tu su se sastali Dragan Đilas, u narodu zvani ’Điki mafija’, Vuk Jeremić, član međunarodne grupe bandita i lopova, Janko Veselinović, zvani ’Janko stanokradica’… Boško Obradović, zvani ’Boško nasilnik’…, Dušan Petrović, u narodu zvani ’Dule kravoubica’. E, šta su oni radili? Skrojili su plan da pokrenu proteste, da Vučića ruše na temu Kosova“, objasnio je Atlagić.

I baš kada se nacija ponadala da će ipak dati malo više podataka o toj strašnoj kafanskoj zaveri, on se setio da ima još mnogo likova koje bi vredelo pomenuti, a koji nisu stigli do „Moravskih alasa“. Recimo Sergej Trifunović, „u narodu zvani ’Sergej pišoje’, Saša Janković, u narodu zvani ’Sale prangija’, Nenad Čanak, u narodu zvani ’Nešo gicoje’ i Čedo Jovanović“, za koga ne zna kako je u narodu nazvan, ali je grozan lik jer je izjavio „da Kosovo i Metohija treba da budu nezavisno“.

Prisetio se tu i Gorana Markovića, u narodu zvanog „bumbar“. Koji je to narod koji on poznaje i od koga je čuo te epitete nije pojasnio, ali je za Markovića imao još koju da doda: „Ujutru kada se probudi, ustane i pogleda u ogledalo, videće jednog nabumbrenog bumbara punog mržnje prema srpskom narodu i predsedniku Vučiću, koja se taloži zadnjih 28 godina u njemu.“ (iz teksta POPTRET MARKA ATLAGIĆA Doktor za uvrede i laži, autor Sandra Petrušić, “Danas”, 13.02.2020).

Nisu drugačiji ni drugi naslovi koji se o ovoj znamenitoj pojavi zvanoj Atlagić (nije teško biti lud, samo je konkurencija velika), mogu naći:
– PORTRET BEZ RAMA PROFESORA BEZ SRAMA – MARKO ATLAGIĆ – blog sajt (doktormiroslavtodorović)
– „Želeli su da bude što više mrtvih da bi optužili Vučića“ – Mondo, 6.5.2020.
– Marko Atlagić, skupštinski probisvet – NIN 20.9.2019.

Do pitanja:
– “Šta ćemo sa Markom Atlagićem i Marijanom Rističevićem – Jovana Gligorijević, Vreme, 12.09.2019.

Odgovor na to pitanje daje nam Aleksandar Martinović, predsednik parlamentarne grupe SNS-a u Skupštini Srbije, odskora i sam Dr (doktor nauka), koji je to zvanje stekao na originalan način – plagirao je neke svoje asistentske radove, priložio ih naadležnoj komisiji i oni su ga proglasili doktorom, koji kaže da je Marko Atlagić, ponos njegove SNS stranke:
– Marko Atlagić: Ponos u redovima naprednjaka – Danas 14.9.2019.

Nije problem, ni što su Atlagić i Martinović “Atlagići”, problem je što oni zastupaju naše stavove u Skupštini Srbije i još gore od toga što učestvuju u nastavnom procesu ove zemlje – Martinović kao predavač Upravnog prava na nekad respektabilnom Novosadsmkom pravnom faakultetu, a Atlagić, kao predavać istorije na Prištinskom univerziteztu, pa otuda nije ni čudo što se tamo rađaju mladi narodni poslanici koje pomenuh na poćetku ovpg teksta.

No, da se vratim na Marka Atlagića, kome sam i posvetio naslov ovog teksta – on je 2005. godine u kolonama onih 200.000 mučenika koji su na traktorima bežaali iz Hrvatske, a za razliku od ogromne većine njih, kao pobornik politike koja je taj egzodus i izazvala, došao ovde, priključio se svojima i radi ovo što radi. Elementarno je pravilo da kad kod nekog dođeš, makar i samo u goste – što ovde nažalost nije slučaj, da ga ne nazivaš mafijašem i drugim gore citiranim epitetima i da mu radiš to što mu radiš. Neko ga gore prozva probisvetom – ne sporim taj naziv, jer ni sam nisam mogao da nađem grđi, a trudio sam se, pa predlažem da jednostavno ostane ono “Atlagić” – nešto kao Farad, Njutn i dr., odnosno zakoni koje su oni definisali pa se po njima i nazivaju. Tako bi se i Atlagić pojava naučno definisala i postala merilo takvih vrednosti. Na primer – hoćeš da oceniš Aleksandra Martinovića, kažeš: Alekdsandar Martinović – 9,99 “Atlagića”. Ako smislite nešto bolje, ne branim.

Dragiša Čolić, 2.11.2020.