Opančar agencija* javlja – Hipokrizija

8 oktobra, 2021 u rubrici Opančarski dnevnik

Kad Ana Brnabić, predsednica Vlade, još početkom septembra – pre nego što se korona ratzbuktala, kaže da razmišljaju o uvođenju kovid propusnica, a Zlatibor Lončar, ministar zdravlja, koji je po funkciji član Vlade, javno izjavi (24. septembra, u Nišu) “da su kovid propusnice spremne ali da odluka još nije doneta”, onda se logično postavlja pitanje ko takvu odluku treba da donese?

Odgovor na to pitanje je jasan – ta ista Vlada, čiji je Zlatibor Lončar resorni ministar, a Ana Brnabić predsednik. Iz toga sledi opet pitanje – pa čija se onda odluka čeka, u situaciji kad se korona razbuktava – do vodećeg mesta u Evropi po broju novozaraženih i smrtnih slučajeva računato po broju stanovnika, kad ordinirajući lekari upozoravaju da je zdravstveni sistem pred pucanjem, kad ti isti lekari “sa prve linije fronta” upozoravaju da su na granici izdržljivosti, kad svakog dana, kako neko reče, u Srbiji zbog korone umire jedan autobus putnika.

To otvara i pitanje uloge kriznog štaba, čija je uloga krajnje marginalizovana – prošle godine kod situacije povoljnije nego danas, bili su takoreći u stalnom zasedanju, a danas kad im “politički deo kriznog štaba” to kaže. Neverovatno zvuči podatak da se krizni štab, u ovakvoj situaciji, nije sastao mesec dana!

Krizni štab je prošle godine na početku epidemije osnovan voljom vlasti, koja je odlučila i o njegovom sastavu – od stručnjaka, uglednih lekara, iz sfere virusologije i imunologije. Tako smo i mi tada smatrali. U međuvremenu formirao se nezvanično i tzv. politički deo kriznog štaba. Ko su njegovi članovi nikada nije saopšteno, pa je logično pretpostaviti da su to oni koji u ovoj zemlji o politici i odlučuju, a to su pre svih premijerka Ana Brnabić i Aleksandar Vučić, njen šef, kako ga ona naziva. Budući da se – po Ustavu, vlast u ovoj zemlji odvija preko tri grane vlasti – zakonodavne, izvršne i sudske, ostaje da verujemo da je ta politička vlast zasnovana samo na partijskoj pripadnosti Srpskoj naprednoj stranci (SNS) i to Aleksandru Vučiću kao predsedniku te stranke, a ne predsedniku Republike i Ani Brnabić kao članu te stranke, što treba javno i obznaniti da se ne bi stvorio pogrešan utisak da se Aleksandar Vučić kao predsednik države u to nelegalno meša. Isto se odnosi i na Anu Brnabić i njenu funkciju predesednika Vlade. To naravno ne znači da pomenuti, kao funkcioneri SNS, imaju pravo da unutar kriznog štaba imenovanog od Vlade, formiraju sekciju političkog dela kriznog štaba pa čak i da preuzmu odlučujuću ulogu u njemu, uključujući i strogo stručna pitanja iz oblasti virusologije i imunologije.

I tu dolazimo do članova stručnog dela kriznog štaba. Neću o svima, već samo o dva njegova člana koji su do sada bili i najviše eksponirani. Prošle godine je to bila Darija Kisić Tepavčević, koja se u međuvremenu dobro “udala” – postala je ministar rada i socijalnog staranja (poslovi koji nemaju veze sa zvanjem virusologa, profesora univerziteta) tako da se više i ne zna da li je ona i dalje član kriznog štaba, te ako jeste, kog njegovog dela – medicinskog ili političkog.

Drugi je Predrag Kon, koji se i dalje deklariše kao član stručnog dela kriznog štaba, ali svestan kompletne situacije sve češće istupa kao individualac u smislu – molio sam da me razreše, ali oni neće. Za njega imam samo jednu poruku – čoveče koga ti imaš da moliš, ustaneš i kažeš – Gospodo dozvolite da se odjavim, uzmeš kapu i odeš. U protivnpm može se steći utisak da ste vi tamo nečim vezani, odnosno korumpirani, kako treče Vesna Pešić u svom tekstu u Korenima – Kriza u kriznom šzabu. Zašto dozvoljavaš da se na tako ružan način suprostavljaš svojim kolegama ordinirajućim lekarima okupljenim u organizaciji Udruženi protiv kovida, jer sve dok si član tog kriznog štaba ti snosiš i odgovornost za njgov rad.

Jedna od gore pomenutih lekara – M.B. (nisam ovlašćen da ovde navodim njeno ime) na fejsbuku, pd punim imenom i prezimenom, piše:

„Posle svega iznetog, ukoliko se moje kolege u Kriznom štabu hitno, decidirano i javno ne ograde od ovakvih izjava i namera Brnabićeve i Ružića da se narod prepusti nekontrolisanom delovanju virusa, ja ću pocepati svoju jedinu diplomu doktora medicine. A ako isto to ne učine i Sindikat nastavnika i Saveti roditelja u školama Srbije, zamoliću sve roditelje da više ne šalju decu u škole koje su postale izvor zaraze kovidom i opasnost po zdravlje i život njihove dece, ali i samih nastavnika”

Ovih dana je stigla vest da je konačna odluka doneta – saopštila ju je predsednica Vlade, Ana Brnabić, lično – u svoje ime, a za naš račun!:

„Ne verujem u mere, rekla sam to medicinskom delu Kriznog štaba i ne slažemo se. Moja je odgovornost. Ja ne verujem u iste mere kao što su bile pre vakcine. Zašto onda imamo vakcine, zašto mi moramo da radimo nešto mimo sveta…” “Država je svoj posao uradila na najbolji način“, kaže dalje Ana Brnabić, i to je to. (citati prema tekstu lista Danas od 2.10.2021.: “Brnabić: Ne verujem u mere, rekla sam to medicinskom delu Štaba, jedini izlaz je vakcina”

Ne bih da banalizujem stvari kao Ana Brnabić, koja u istom tekstu čak pita i da li oni treba da idu po kućama i govore nam da ne guramo prste u štekere jer je to opasno, ali meni ovo što gore naša premijerka reče, liči na stroge roditelje koji su deci pripremili hranu koju ovi nisu u dovoljnoj količini pojeli, pa im sada prete – dok to ne pojedete, nema druge hrane, pa makar svi pocrkali.

Ja, na primer, neću da guram prste u šteker, primio sam i vakcine i takvih nas je, kako ta ista vlast kaže, negde oko polovine građana ove zemlje, a ta njihova strogoća se reperkutuje i na nas.
Država je nabavila vakcine (našim parama) u količinama koje se sada ispostavlja kao prevelike, pa ih sada (opet bez naše saglasnosti), kao dobri samarićanin, besplatno deli i okolnim zemljama, a da nije učinila dovoljno da organizovanom akcijom obezbedi i uspešnu vakcinaciju građana.

Kako? Pa, na primer, istom onakvom kampanjom i metodama (kapilarni glasovi i sl.) po kojima uvek obezbeđuje apsolutnu pobedu na izborima. Treba li da verujemo da su rezultati izbora većeg značaja od pretnje pomora građana koje je na delu. Zašto i u izbornim kampanjama ne kažemo jednostavno – država vam je sve obezbedila na najbolji mogući način, a vi sad gurajte prste u štekere i birajte onog koji vam je po volji.

Raspričao sam se o izborima jer možda u tom grmu i leži zec – naredni izbori su na pragu, izborna kampanja je započeta – treba li donošenjem nekakvih restriktivnih mera sve to da obustavimo i time dovedemo u pitanje i same rezultate izbora. Ako je to u pitanju ne piše nam se dobro – ništa nam nije, a leka nam nema (jedan vic, ali neću sad o vicevima – nije vreme za to).

*U mom selu ima jedan opančar.
Što on pravi dobre opanke !
Obuješ ih, popenješ se na soliter
i skočiš sa desetog sprata –
ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

Dragiša Čolić, 7.10.2021.