Opančar agencija* pita – Ima li predsednik države pravo da tera imat?

21 septembra, 2021 u rubrici Opančarski dnevnik

“Zaklinjem se da ću sve svoje snage posvetiti očuvanju suverenosti i celine teritorije Republike Srbije, uključujući Kosovo i Metohiju kao njen sastavni deo, kao i ostvarivanju ljudskih i manjinskih prava i sloboda, poštovanju i odbrani Ustava i zakona, očuvanju mira i blagostanja svih građana Republike Srbije i da ću savesno i odgovorno ispunjavati sve svoje dužnosti.”

Pandemija korone u Srbiji divlja – očekivano, jer lekari – virusolozi i imunolozi, su na to odavno upozorili, nažalost i predvideli. A reakcije vlasti nema. Treba li da verujemo da se Krizni štab, koji je prošle godine bio u “stalnom zasedanju”, oteo pa nonšalantno sve to posmatra i danima govori isto – sastaćemo se ovih dana. Ako je to u pitanju, vi ste ih bitrali, vi ih i smenite zbog neodgovornosti i na njihovo mesto izaberite nove.

Sumnjam da je to u pitanju, jer oni kažu – a što i da se sastajemo, sve mere koje su nam bile na raspolaganju smo već doneli, ali ih niko ne poštuje. Druga je stvar što bi u tom slučaju ti časni nosioci odlikovanja za ono što su prošle godine radili, trebali da ustanu i saopšte – Gospodo, dozvolite da se povučem, jer moje članstvo u Kriznom štabu, više nema nnikakve svrhe. Dovedite na moje mesto gospodina Vesića, čije se mišljenje više respektuje od mog. Kad bi takav stav, makar i samo jedan od njih zauzeo, imalo bi to efekta – bar bi se znalo na čemu smo. Naravno, ne mislim ovo ozbiljno za Vesića, jer on samo kao papagaj ponavlja ono što što oslušne odozgo.

Jedno je sigurno i u tome se svi slažu – donete zaštitne mere niko ne poštuje. Dovoljno je i samo u prolazu, pogledati vozila gradskog saobraćaajnog preduzeća – retki su oni koji nose maske, čak i među vozačima. Jedna smo od zemalja koja pored redovne policije kao oružane sile ima i komunalnu policiju, kao i inspekcijske organe svih mogućih vrsta. Malo li je toga. Treba li da verujemo da je država i pored sve te sile nemoćna da obezbedi primenu donetih mera. Ako je tako, država treba sama sebe da smeni. Ne verujem, da je to u pitanju. Pre će biti da neće: A ko neće – nemam pojma, hajde da se kod sveg tog jada malo i nasmejemo.

Prošle godine smo dosta pohvala dobili za rezultate u borbi protiv ove pošasti. Ove godine – to pa ni nalik. Prema najnovijim podacima “Srbija se nalazi na drugom mestu u Evropi po broju novih slučajeva koronavirusa na milion stanovnika u poslednjih sedam dana, pokazuju najnoviji podaci sa sajta worldometers.info”.

Predsednik kaže – doneli bismo mere o obaveznoj vakcinaciji, ali nas u tome sprečava Ustav! Dr Zoran Radovanović, profesor epidemiologije u penziji mu je u vezi toga ovih dana uputio otvoreno pismo:

”Smatram svojom građanskom dužnošću da Vam skrenem pažnju na zablude kojima ste podlegli Vi, pa sledstveno i predsednica Vlade, ministar zdravlja i ostali članovi Kriznog štaba. Vi strahujete da ne povredite Ustav, članovi Vlade se boje reakcije EU, a lekari iz Kriznog štaba su smetnuli s uma Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, pa već mesecima čekaju da im neko (?) pruži pravna tumačenja šta da rade.”

A potom, u 11 tačaka, sve to argumentovano i izložio. Citiram ovde samo prvu tačku, jer kao pravnik, čak i samo nju smatram apsolutno dovoljnom, pošto je upućena čoveku koji je takođe pravnik – neki kažu čak i najbolji u istoriji Pravnog fakulteta u Beogradu:

“1. Ustav garantuje prava i slobode građana, ali ne po cenu ugrožavanja drugih pojedinaca i opšteg interesa. U čl. 20 se precizira: „Ljudska i manjinska prava zajemčena Ustavom mogu zakonom biti ograničena…”.

Potpisujem, od A – Š, pismo u celosti. Ne bih ga dalje komentarisao, jer bih time povredio Predsednika kao kolegu pravnika.

Reakcije na pismo profesora Radovanovića nema. Da je Profesor bilo šta ružno na kraju pisma rekao, reakcije bi sasvim sigurno bilo – ne na pismo, već na to “ružno”, bez obzita koliko bi i da li bi to suštinski i bilo ružno.
Kažete i da je ekonomija u pitanju. Slažem se da se o tome mora voditi računa, ali kakve veze ima ekonomija i obavezno nošenje maski na primer.

Šta je u pitanju? Šta je sa onim delom zakletve o “očuvanju mira i blagostanja svih građana Republike Srbije”? Da li je i profesor Radovanović građanin Republike Srbije?

Jednom prilikom Predsednik reče – Prošle godine smo imali strožije mere, pa ste protestovali, lupali u šerpe, bunili se, čak i javno demonstrirali. Šta sad hoćete!

Predsedniče, te se stvari ne mogu uporediti. Penzioneri su 52 dana bili neselektivno zatočeni u kućnom pritvoru, bio je uveden i policijski čas … Kako ste prošle godine mogli da obezbedite poštovanje čak i toliko strožijh mera, a sada ništa od toga. Da nije nešto drugo u pitanju – inat, na primer, kao kazna za prošlogodišnje demonstracije.

Sme li Predsednik da tera inat sa svojim građanima? Čak i da je u pravu – a nije! Bilo bi to suprotno zakletvi.

*U mom selu ima jedan opančar.
Što on pravi dobre opanke !
Obuješ ih, popenješ se na soliter
i skočiš sa desetog sprata –
ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

Dragiša Čolić, 20.9.2021.