Opančar agencija* javlja – I “Draga Goca” je poentirala

3 septembra, 2021 u rubrici Opančarski dnevnik

Gordana Uzelac, novinarka tv Pink, redovni pratilac predsednika Vučića na svim njegovim konferencijama za štampu – u zemlji i inostranstvu, poznata iz serijala – “Predsedniče, Vas svi napadaju … kako Vi …. – Draga Goco …”, odlikovana povodom poslednje proslave dana državnosti od strane Predsednika “Srebrnom medaljom za izuzetne zasluge u javnim delatnostima, posebno u oblasti novinarstva”, je poentirala – postala je savetnik predsednika Skupštine opština Grocka, onog što je nasledio Dragoljuba Simonnovića kome se sudi za paljenje kuće novinaru Milanu Jovanoviću, za poslove medijskog savetovanja i komunologa, za mesečni honorar od 125.000 dinara neto, što bi poreski obveznici Grocke rekli – čisto.

U tekstu “Gordani Uzelac za savetovanje predsednika Grocke 1.000 evra mesečno” (Koreni, 31.8.2021), pominje se podatak da prema pisanju portala Žig info – onog istog zbog čijeg pisanja je novinaru Milanu Jovaannoviću zapaljena kuća, opština Grocka zapošljava 59 savetnika koji poreske obveznike koštaju godišnje 56 miliona dinaraa, te da je jedan od prvih zadataka Gordane Uzelac bio da za predsednika opštine napiše saopštenje o tom tekstu i ona je to i obavila u maniru ove vlasti – angažovani savetnici su prema tom saopštenju prikazani na banalan način, uz savet “da svi članovi SNS-a treba ovo saopštenje da podele na svom zidu, kao i da isti post bude sponzorisan na društvenoj mreži Fejsbuk.” Drugim rečima u pitanju je praksa koju treba i dalje negovati.

Međutim, sve zavisi sa koje stajne tačke se to posmatra. Ova vlast se i zasniva na dobro nagrađenim činovnicima – poslušnicima, poznata u teoriji države kao birokratija. Brojni su primeri njihovog nagrađivanja koje ih čini odanim prema aktuelnoj vlasti. Da li mislite da je 59 zaposlenih savetnika u beogradskoj prigradskoj opštini Grocka usamljen slučaj ili je to praksa koja se primenjuje i u ostalih 144 opština u Srbiji. Oni se tu zapošljavaju iz dva razloga – prvi, da nadomeste neznanje silnih pozapošljavanih kadrova SNS koji dobijaju posao na bazi partijske knjižice a nemaju znanja potrebnog za obavljanje konkretnog posla i drugi, kao nagrada za odanost vlasti. To je ogromna armiija poslušnika, kako onih koji nemaju pojma o poslu za koji se primaju u radni odnos tako i ovih drugih koji putem honorararnih aranžmana treba da obavljaju ili pomažu u obavljanju tih poslova. I jedan i drugi osnov čine od njih zahvalne poslušnike, a trajnost poslušnosti se obezbeđuje tako što se i jedni i drugi biraju na određeno vreme – dok slušaš, dobar si, ako prestaneš da slušaš, ideš napolje, a na tvoje mesto dolazi drugi.Nema ta praksa nikakve veze ni sa Zakonom o radu, ni sa Zakonomo javnim o službenicima.

Na isti način biraju se i činovnici višeg ranga. Direktori javnih preduzeća, zdravstvenih ustanova i sličnih javnih institucija se biraju van konkursa, kao vršioci dužnosti (VD), navodno do raspisivanja knkursa, ali u praksi to vd stanje traje neodređeno vreme.

Viđeniji nosioci javnih funkcija imaju brojne plaćene funkcije. Počev od dobro plaćenijh članova Upravnih i nadzornih odbora do brojnih drugih funkcija. Poznat je slučaj Aleksandra Martinovića, šefa skupštinske grupe SNS, profesora Pravnog fakultetau Novom sadu (doktorirao, što je uslov za zvanje profesora, za vreme ove vlasti, po krajnje diskutabilnim okolnostima – vidi tekst “Seljačine” opancar.com), koji je svojevremeno imao devet honorarnih plaćenih poslova, a za njim ne zaostaje ni njegov zamenik na pomenutoj skupštinskoj funkciji Vladimir Orlić, doktor elektrotehničkih nauka – karakterističan je slučaj otpuštenih dugogodišnjih profesorki Više medicinske škole u Ćupriji, na čija mesta su potom primljena ova dvojica istaknutih članova SNS – jedan doktor prava a drugi doktor elektrotehničkih nauka. Treba li da pominjem ovde brojne funkcije Marka Atlagića, narodnog poslanika sa liste SNS koji je u javnosti upamćen po svojim vatrenim govorima, koji hoće iz ove zemlje da protera glumce Seku Sabljić i Dragana Bjelogrlića. Ili Nebojše Bakareca, bivšeg visokog funkcinera DSS-a Vojislava Koštunice, koji je odmah po dolasku u SNS (posle brojnih lutanja i napada na Aleksandra Vučića) odmah postao narodni poslaanik sa zaduženjem da izgovara brojne ogavne klevete na račun opozicije, da ovde ne nabrajam dalje.

Mediji su posebna priča – Dragan J. Vučićevič, Milomir Marić; Željko Mitrović … sa svojim glasilima su u bespogovornoj službi vlasti, koja njihovu odanost nagrađuje raznim beneficijama – poreskim olakšicama, subvencijama, plaćenim oglasima i slično.

Takvom praksom u oblasti zapošljavanja stvara se armija poslušnika – od najnižih do najviših radnih mesta i funkcija, čiji se broj prilikom izbora dodatno muliciplira sa brojem članova njihovih porodica, bliže i dalje rodbine, prijatelja, poznanika … svi oni u vreme izbora imaju i dodatno zaduženje – da obezbede i određeni broj kapilarnih glasova, a od izvršenja tog zadatka zavise i beneficije pomenute u ovom tekstu. A ako se ima u vidu da je SNS, prema nekim podacima, narastao na preko 700.000 članova, onda ne treba sumnjati u reči Aleksandra Vučića da njega na izborima niko ne može da pobedi.

To je armija koja ovaj režim čuva na vlasti, a ne penzioneri koji se često neopravdano optužuju za to. Učestvuju i oni u tome – naravno ne svi, ali oni su u svemu tome i najbezazleniji i najjeftiniji – po koja vožnja autobusom sa besplatnim sendvičima, a pred izbore malo ulja, brašna, ćećera … i po koja novčana pomoć, koja gle čuda, dospeva baš u vreme izbora – tek toliko da i ta kategorija stanovništva ne oostane van pažnje vlasti.

Živo me interesuje šta će svi ti ljudi sa sobom kad ovo nevreme jednog dana prođe. Ne sumnjam da će mnnogi od njih naći novog gazdu, ali kako zaboraviti, samo kao primer, Nebojšu Krstića koji je svojevremeno služio kod Borisa Tadića, a zatim poslovno procvetao kod Aleksandra Vučića kao marketingški stručnjak, koji pre neki dan za vreme afere “Bjela” na teferiču kod Sarape i Dee, parafrazirajući svog novog šefa, poče da lupeta nešto o glavi isprepucanog reditelja – starca, koja je više puta naletala na pesnice onog drugog, mladog reditelja … a najpre, oni su maltene vršnjaci, a zatim, jako je glupo na takav način parafrazirati viceve o Muji i Hasi ili Žiku Šarenicu, koji se onako kliberi na pomenutim seansama “kod Sarape”.

Nije “Draga Goca” glavni lik ovog teksta – ona je poslužila samo kao povod.

*U mom selu ima jedan opančar.
Što on pravi dobre opanke !
Obuješ ih, popenješ se na soliter
i skočiš sa desetog sprata –
ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

Dragiša Čolić, 1.9.2021.