Opančar agencija javlja – Koliko je teška “Teška reč“?

5 marta, 2020 u rubrici Opančarski dnevnik

Koliko je teška “Teška reč“ – Prema analizi Centra za istraživačko novinarstvo, koju prenosi tv N1, tv Pink – vlasnika Željka Mitrovića je „Informeru“ – vlasnika Dragana J. Vučićevića „za reklame i tok-šou Dragana Vučićevića, za samo pet meseci 2014. godine platio oko 95 miliona dinara i oprostio mu oko 44 miliona dinara duga za oglašavanje, dok je u isto vreme Poreska uprava Srbije odobrila toj televiziji reprogram duga od 197 miliona dinara.“

Na ovom primeru se vidi kako se gradi medijska imperija Srbije, koja je, tvrdim, osnovna i najvažnija poluga ove vlasti. Imperija u kojoj pravo na istinu imaju samo odabrani, a bogami i bogato subvencionisani – našim parama. A nikada više laži, koje se preko takvih medija plasiraju ovom narodu kao istina, nije viđeno ni za vreme komunizma, ni za vreme „Đilasa i Šolaka“ – koji uzgred rečeno, nikada nisu ni bili na vlasti, a koji su postali paradigma ove vlasti za sve što nije valjalo u ovoj zemlji, pa čak ni za vreme Miloševića – i tu je bilo bar nekog stila i mere u plasiranju „istine“.

Interesantan je slučaj „Kurira“. To je tabloid koji je, u odnosu na ovu vlast, prolazio kroz razne faze – čas kao njen ljuti kritičar, čas kao njen odani promoter – Najpre, na primer, „Informer“ preko cele prve strane objavljuje da Rodić duguje 238.747.284 dinara poreza, da bi zatim, 6.06.2017. godine, Aleksandar Rodić, predsednik Adria Media Group (AMG), u Kuriru objavio otvoreno pismo pod naslovom: KAD DIKTATOR OTME DRŽAVU OD NARODA!, u kome objavljuje fotokopije poreskih uverenja iz kojih se vidi da na ime poreza ni on, ni članovi njegove porodice, ni njegove firme ne duguje ni dinar poreza, uz napomenu da neistinite navode o njegovom poreskom dugu objavljuju i Politika, Tanjug, Srpski telegraf, Informer, TV Pink, Studio B „i drugi mediji pod kontrolom Aleksandra Vučića”. Kako su se, nakon tog teksta „diktator koji je oteo državu od naroda“ i Kurir izmirili, da li je Kurir zaista dugovao taj porez – ako je dugovao da li je to i platio, a ako nije dugovao – ko je Informeru dao te podatke (istinite ili ne, sve jedno), nikada nije objavljeno, ali je činjenica da je Kurir danas jedan od odanih promotera ove vlasti. Koliko je državu – pardon, nas poreske obveznike, koštalo to pripitomljavanje Kurira, takođe nije poznato.

A da nas to košta, pokazuje i najnoviji slučaj kad državno preduzeće Telekom kupuje marginalnu televiziju Kopernikus i plaća je – opet kažem našim parama, deset puta više od njene tržišne vrednosti, da bi potom Kopernikus od tako „zarađenog profita“ pokupovao čitavu mrežu manjih kablovskih operatera i naravno promenio im uređivačku pollitiku.

No da se vratim na ono iz naslova – ako „Teška reč“ Informera u produkciji Dragana J. Vučićevića zaista vredi onoliko koliko to nonšalantno saopštava i plaća Željko Mitrović, vlasnik Pinka, koji mu uz to oprašta i značajno dugovanje za reklamno oglašavanje – dakle, ima se, može se, zašto mu Poreska uprava istovremeno odobrava reprogram poreskog duga od 197 miliona dinara –dakle opet na teret poreskih obveznika ove države.

A koliko su teške lažne diplome i doktorati! Srbija je pre dve godine izgubila status punopravnog člana u evropskom udruženju agencija za akreditovanje fakulteta i univerziteta. Ta vest je prošla u tihu, nije bilo zgodno da se o tome mnogo talasa, predsednik je još uvek bio Tomislav Nikolić, rodonaćelnik poplave lažnih diploma i doktorata u Srbiji, naljutiće se, poželeće da se ponovo kandiduje za Predsednika i više nam tada ni trajno stanarsko pravo u rezidenciji predsednika države Srbije u Užičkoj ulici na Dedinju neće pomoći.

ENQA (The European Association for Quality Assurance in Higher Education) nam je dala status “pod nadgledanjem”, dat nam je spisak primedbi i rok od dve godine u kome to treba da otklonimo, kako bismo povratili punopravno članstvo u ovoj instituciji (Blic Vesti 03.03.2020). I Ministar prosvete, Mladen Šarčević, je osnovao nacionalno telo za akreditaciju i proveru kvaliteta u visokom obrazovanju Srbije – NAT, a za predsednika je imenovao najkompetentnijeg – Simu Avramovića, onog što nas je obavestio da je Aleksandar Vučić, najbolji student u istoriji Pravnog fakulteta u Beogradu, iako neki zli jezici tvrde da ga je studirao šest godina.

„Koliko su ministar i članovi NAT olako shvatili ove ozbiljne primedbe i koliko se nisu potrudili da ih isprave pokazuje i saopštenje objavljeno na sajtu NAT 1. marta, u kojem tvrde da su zamerke Srbiji uglavnom formalnog i načelnog karaktera i da je bila samo jedna ozbiljna primedba“

I Sima je sa svojom družinom prionuo na posao. A kako su radili, vidi se iz odluke koju je ENQA donela – po proteku ostavljenog roka od dve godine, odluka je pala – Izbacili su nas iz članstva!

Karakteristično je i umanjenje značaja ove odluke koje je potom usledilo. Ministar Šarčević kaže nije to ništa – „Dobri srpski fakulteti su i dalje dobri, NAT je nezavisno telo …“, kao da kaže – ne dirajte mi Simu.

A Simi, Politika – nekada ponos srpskog novinarstva, u broju od 4. Marta posvećuje čitavu stranu – Sima u intervjuu kazuje – „Moraćemo još da podignemo kvalitet visokog obrazovanja“. A u intervjuu – Ja, pa Ja! Ispada da je on NAT. Ostale ne pominje. I on se slaže sa Ministrom prosvete da to nije toliko važno. Neće naši diplomirani studenti, prilikom verifikacije diploma u inostranstvu imati više problema nego do sada – kaže Sima, i ostade čitav. Važnija je Šangajska lista. A prema Šangajskoj listi rangiranja univerziteta u svetu Beogradski univerzitet se nalazi u grupi od 401 – 500 univerziteta. Prethodne godine je bio u grupi između 301 i 400.

Sa ovakvim razmišljanjima slažu se i doktori nauka – Dr Siniša Mali, Dr Nebojša Stefanović … diplomirani „akademski građanin“ (ne seća se čega) Tomislav Nikolić i mnogi drugi iz aktuelne nam vlasti.

Beogradom i dalje kruži vic (neki tvrde stvarna anegdota) jednog od njih – Da sam znao da je to toliko lako, završio bih i gimnaziju o istom trošku.

„I na kraju – Džej!“ – Izvini Džej, ništa lično, to je samo zbog rime. Volim tvoje pesme – naročito onu o kurvama i sveticama.

Dragiša Čolić, 5.3.2020.