Opančar agencija javlja … Slobodan pad Gordane Čomić

27 jula, 2020 u rubrici Opančarski dnevnik

E sad, da li će Gordana uspeti da u zadnjem momeentu pronađe ručku za otvaranje padobrana, sumnjam, jer taj pad već poduže traje – još od izborne kampanje, teško je verovaati. Veća je verovatnoća da će joj spasonosni jastuk podastreti njeni novi prijatelji. U tom smislu, Ana Brnabić već priprema poseban paket mera.

„Vi što napadate Anu Brnabić i doktorku Dariju – Verbalno smeće nije kritika!“, poručuje Gordana Čomić, „jakom porukom svima koji vređaju žene“, preko Kurira, svog novog partijskog glasila.

Uh jebote, pa i ja tu spadam, mada, moram da kažem, nisam ni napadao ni spopadao žene – u poslednje vreme to sve ređe činim, kad sam bio mlađi to sam češće praktikovao.

Naravno zajebavam se, pa da odmah raspravimo jednu stvar „seksističke“ prirode, kako ovi moderni to vole da kažu. Po meni je čist seksizam ovaj novi „projekat“ koji je lansirala Gordamna Čomić, zbog koga je, kako kaže, žrtvovala svoju čitavu političku karijeru – „Kad rešite sopstvenu etičku dilemu o dve odluke Demokratske stranke, jednu o neprekidnoj borbi za politiku zastupljenost žena, i drugu o bojkotu rada Skupštine, tako što odlučite o prvom zato što je to ispravno, onda ste rešili i sva očekivanja o drugom. Rado ću da gledam 100 žena koje će posle sledećih izbora sigurno biti u skupštinskim klupama i 40 odsto u ostalim skupštinama.”

Zašto 40% žena, zašto ne i više, zašto to ograničavati? Da li žene više vole da ih veštački, po nekakvim ključevima dele, ili da ih svi tretiraju kao apsolutno ravnopravne sa muškarcima u svim životnim, stručnim, rukovodećim, pa i u političkim aktivnostima o kojimsa je ovde reč. Da budem iskren, moja životna iskustva, a imam ih u raznim oblastima, čak idu u korist žena, a znam i mnogo slučajeva – iz mog najbližeg i bivšeg i sadašnjeg okruženja, gde su mnogo bolji rezultati postignuti kad su se žene latile „muških“ poslova, a muževe poslale da kuvaju ručak. Naravno podrazumeva se da žene pritom treba da ostanu žene, a ne da izigravaju muškarce – imaju one dosta ženskih atributa, pa im oni muški nisu potrebni.

Oduševljava me Vinston Čerčil – još davno sam pročitao njegove memoare, daleko od toga da je bio ženomrzac, ali je kad zatreba znao da odbrusi i ženama. U sećanju mi je anegdota, kad mu je na jednom prijemu neka njihova „Ana Brnabić“ zamerila što je malo popio – uzvratio joj je: Gospođo, ja ću ujutru da se istreznim, a vi ćete i dalje ostati, takvi kakvi ste. Da budemo iskreni, ko od nas ne bi poželeo da tako nešto kaže Ani Brnabić. Nemam ja ništa protiv njenog seksualnog opredeljenja, priroda se tu malo poigrala, nije ona kriva za to, ali zar mora da obuče muško odelo, da nabaci muški friz i da se onako ponosno pojavi za govornicom kao premijer svih građana Srbije. Može li to ipak malo diskretnije, jer ni „mačo muškarci“ – i muškaraca ima svakojakih, ne izlaze za državnu govornicu sa uzdignutim alatom.

Živeo sam dugo u Velikoj Britaniji i mogu da kažem da se oni tim ključevima i podelama ne bave. Oni su u tom pogledu krajnje praktični – da li stvar „hoda ili ne hoda“, a sasvim je irelevantno da li tu stvar vodi žena ili muškarac.

A primera za to ima dosta. Moj politički idol bila je Margaret Tačer, koja je navijačkim huliganima, na primer – a bilo ih je više nego kod nas, čak i sa smrtnim posledicama, poručila – „Zavedite red na fudbalskim stadionima, da vam ja ne porušim te stadione“, a ne da palamudi kao ovaj naš koji sve zna i sve može, jedino ne može da reši sukobe „Delija“ i „Grobara. A „ne može“ to da reši zato što manipuliše sa navijačima – oni su jedna od njegovih rezervnih paravojnih formacija, pogodnih za izvršenje raznih unutar građanskih problema, gde je uloga „građana“ podesnija od oružanih formacija policije i vojske. I kraljica Elizabeta u svojoj 96 godini nema poverenja da presto ustupi ni sinu Čarlsu – misli da on nije sposoban za to, ni unuku Wilijamu – čeka da on još malo poodraste i niko joj na tome ne zamera.

Da je na tim principima Gordana Čomić započela svoju „političku borbu“ ja bih je prvi podržao, a ne – po meni, seksističkim pristupom, jer seksizam je dvosmerna ulica. Ne misli valjda neko da se pod rodnom ravnopravnošću podrazumeva samo zaštita žena, mada shvatam da se zloupotrebom muških uzurpatora to izvitoperilo, pa se danas u praksi pod tim podrazumeva samo zaštita žena a ne i obrnuto, ali ako govorimo o principu onda je to to.

Pomenuh gore „političku borbu“ Gordane Čomić, pa da i to objasnim – kako to da Gordani Čomić ta geniozna ideja – zbog koje je sprremna da žrtvuje svoju čitavu političku karijeru, ne pade na pamet tokom 24-godišnjeg, naravno plaćenog, poslaničkog staža – koje republičkog, koje pokrajinskog (ponekad i oba odjednom), nego baš sad, pred penziju, kad ostade bez poslaničkog mandata i plate dakako! Da nije u pitanju, odrađivanje nekih drugih projekata, bilo iz vremena izborne kampanje – pa neostvarenih ili još uvek aktuelnih – to ćemo, kako pre neki dan, nekim drugim povodom, reče predesednik Vučić, videti u nedeljjama i mesecima koji su pred nama.

U međuvremenu, meni – koga čitavog života bije glas da obožava žene, Gordana Čomić ospori tu reputaciju, jer i ja sam eto pisao i o Ani Brnabić i Dariji Kisić i o njoj, pa čak i protiv Zorane Mihajlović, čiji mi ženski atributi uopšte ne smetaju, čak sam to u jednom od ovih svojih tekstova i javno priznao, komentarišući ova nova shvatanja o seksualnim zloupotrebama – „Jebo ti to, ako Vučić ne sme, kad mu ujutru ona plavka Zorana Mihajlović, sva nabrekla, uđe u kancelariju da kaže – Kako ti danas dobro izgledaš … Da su ta pravila važila i u moje vreme, kad sam bio na visokim (privrednim, nikad političkim) pozicijama, ja se nikad ne bih oženio sa svojom sadašnjom suprugom, sa kojom evo već skoro tridesetak godina živim u lepom i srećnom braku i koju naravno i dalje obožavam, što svuda pa evo i ovde javno priznajem.

Da ne dužim – I dalje smatram da za Gordanu Čomić važi ono što napisah u jednom od nedavnih tekstova – Kad napraviš jednom glupost, to je slučajnost, drugi put je budalaština, a treći put si već uhvatio ritam.

Dragiša Čolić, 26.7.2020.