Opančar agencija* o “mladom srpskom piscu” Milanu Ružiću – opet, a povodom teksta “Sunce li ti, Žarko” (Koreni 10.9.2021)

12 septembra, 2021 u rubrici Opančarski dnevnik

U pomenutom tekstu reč je o Žarku Koraću, penzionisanom profesoru Filozofslog fakulteta u Beogradu, svojevremeno u vreme DOS-a, aktivnom političaru – zameniku premijera u vladi Zorana Đinđića, jednom od retkih neokaljanih političara tog vremena i njegovom intervjuu listu Danas, a povodom nedavnih događaja u Crnoj Gori prilikom ustoličenja Joanikija za mitropolita crnogorsko-primorskog.

Svašta mu u pomenutom tekstu reče “mladi srpski pisac” Milan Ružić, koji umesto da piše i opravda to kako ga pretstavljaju, odabra da piše političke pamflete, pod geslom onih naših sugrađana iz južne srrpske pokrajine – kad voljem voljem, kad ne voljem koljem.

Nemam ja nameru da ovde branim Žarka Koraća – ne zato što “mladi pisac” na jednom mestu u tekstu reče da njega „uglavnom zastupaju ljudi koji imaju problema sa vlastitim identitetom” – nemam tih problema, već zato što smatram da je Žarko Korać dovoljno sposoban da se sam od takvih brani.

Nije mi prvi put da pišem povodom tekstova ovog mladog srpskog pisca – vidi tekst “Poštovana Gospodo dozvolite da se i ja uključim” (povodom teksta “Gorane Markoviću, napadate na kvarno, pucate Kusturici u leđa”) i drugi put u tekstu “O Amfilohiju … duhovnom i svetovnnom) – oba objavljena u Korenima i blogu Opancar.com Nije mi se povodom tih tekstova javio, pa ga ovog puta ne bi ni uznemiravao, da on u odbrani Amfilohija od Koraća ne pomenu na jednom mestu u tekstu da valja podsetiti da je Korać “u periodu kada je obavljao navedene funkcije bio poslanik i onog dela naroda koji svojim novim galimatijasom nazvanim „’Đilasova kopilad’ i odbegli ’srpski svet’“vređa u „Danasu“, tačnije bio je i poslanik onoj većini naroda u Crnoj Gori koja je bila za ustoličenje mitropolita Joanikija.”

Vidite Gospodine Ružiću i ja spadam u one koji su bili za ustoličenje mitropolita Joanikija i to u Cetinjskom manastiru gde su se od vajkada ta ustoličenja vršila, ali nisam razumeo ono o novom galimatijasu nazvanom „’Đilasova kopilad’ i odbegli ’srpski svet’“, kao ni ono o naciji iz „Brozovog jajca“(presvetli Anfilohije). Ja sam eto rođen u Brozovo vreme, a nisam ispao iz njegovog već Đorđevog jajca. Spadam i u opoziciju ovom režimu, pa bih – da sutra budu izbori, čak i glasao za Đilasa, jer ga od ove nemušte opozicije smatram najozbiljnijim. Znači li to da ćete vi, sada kad to čujete, da pišete ovakve pamflete i protiv mene, jer eto i ja – po Amfilohiju i vama, spadam u „’Đilasova kopilad”, šta god to značilo.

Naravno da je mišljenja o pojedinim ličnostima i istorijskim događajima stvar subjektivnosti i u redu je što ste vi uvereni da je Korać video Đinđića kao spasioca – ja takođe, za razliku od vas koji rekoste – “a ja baš naprotiv”. Ali nije u redu da se tako bezočno obrušavate na one koji ne misle kao vi i presvetli Amfilohije koji je – da citiram Koraća, “držeći opelo majci Radovana Karadžića rekao da je „rodila sina heroja“ a pretio nad odrom ubijenog dr Zorana Đinđića” – “ Ko se mača lati, od mača će i poginuti.” I sad ste vi našli da demantujete Koraća, pa kažete – “da još jednom podseti na laž da je blaženopočivši mitropolit Amfilohije pretio na Đinđićevoj sahrani, jer je ta laž u drugosrbijanskim krugovima i pored mnogo puta datog objašnjenja mitropolita da je ta rečenica usmerena protiv Đinđićevih ubica.” I za vas je to dovoljan argument – rekao mitropolit i to je to, pa još “drugosrbijance” optužujete za laž. Ko su vam ti “drugosrbijanci.” Taj termin nailazim najčešće kod Dragana J. Vučićevića – nije valjda i on uticao na odgoj mladog srpskog pisca. Mi koji smo se ovde rodili nismo za taj termin ni znali dok vi ne podolaziste od kojekuda.

A što se tiče Amfilohija, ne reče on na odru Đinđića samo to, već i dosta toga još. Pišem hroniku o događajima u ovoj zemlji od devedesetih do danas, pa sam o tome u knjizi O OPANČARIMA I OPANCIMA zabeležio:

“Ja još uvek ne mogu da mu oprostim onaj bezočni govor u Hramu kada je držao opelo Zoranu Đinđiću. Šta mu znači ono da će Zoran Đinđić biti zapamćen po tome što je u momentu najdubljeg poniženja svoga naroda ispružio „ruku bratsku, bratskoga mira i pomirenja“ Evropi i svetu, kao i poređenje dubine Đinđićeve rane i rana nekih drugih žrtava… Pa je li Đinđić kriv za te druge žrtve, ili ti i takvi kao ti i vaša politika. Našao si da držiš slovo o Đinđiću, a nisam te čuo da si se oglasio o tvojim pajtašima, vladikama – Pahomiju, Vasiliju, Filaretu, Artemiju …. Živite u bludu, bogatstvu i izobilju, a narodu propovedate trpljenje, mir i patnju. Što biste vi išli u Evropu, pa da narod progleda, uzme motku i sve vas redom potera”.

Gospodine Ružiću, ja ne znam od kojih ste vi, ali sudeći po onome o čemu pišete i kako pišete – naružiste Koraća zbog Amfilohija, Gorana Markovića zbog Kusturice, pretpostavljam na kojoj ste strani, mada bi poštenije bilo da se o tome otvoreno deklarišete.

Znate gospodine Ružiću, memi je pun K…. (kofer) onih koji znaju svaki detalj o događajima u Crnoj Gori, ljuljaju ovde neke teme o pravoslavlju i hrišćanstvu, a ne bave se ovom lepotom koja nas je snašla u zemlji gde žive, a vi eto čak i pišete. Dobro, niste vi jedini koji to tako radi. Moj vrsnik po godinama Matija Beđković, akademik, uživalac dve lepe državne apanaže – one akademske i one koju dobija kao član krunskog saveta (šta to beše!) – obe na teret ovog naroda, piše one višesmisleće pesmičice, a ne seti se ni jednom da tom narodu neke stvari objasni, da mu pomogne da se opredeli, rečit je, mnogi bi mu poverovali, a i on, kao i vi ne propušta da se bavi milogorcima i događajima u Crnoj Gori. Drži se one narodne – bolje je biti mudar nego pametan a takav je bio i čitavog života – nikad protiv aktuelne vlasti. Isti takav je i vaš branjenik Kusturica kome, kako kažete, Goran Marković puca u leđa, koji je pio viski sa svim predsednicima od Miloševića do danas. I o njemu sam dosta pisao, potražite na mom blogu opancar.com pa se jaavite da popričamo. Pretstavljaju vas kao mladog srpskog pisca. Od toga je za sada tačno samo ono prvo – da ste mladi. A što se onog drugog tiče – niko nije postao pisac pišući političke pamflete, na neprimereno ružan i grub nain. Kažete da se vaš bivši profesor Žarko Korać izdaje za psihologa! On to i jeste, za razliku od vas koji se izdajete za pisca.

*U mom selu ima jedan opančar.
Što on pravi dobre opanke !
Obuješ ih, popenješ se na soliter
i skočiš sa desetog sprata –
ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

Dragiša Čolić, 10.9.2021.