Opančar agencija se javlja – ponovo

11 maja, 2020 u rubrici Opančarski dnevnik

Posle dvomesečne pauze nastavljamo sa radom, jer kako je ova napredna vlast otkrila (ništa od njih ne možeš da sakriješ) naš glaavni kolaborant – korona virus, je poražen, tako da nema razloga ni mi da budemo više u izolaciji.
* * *
Orvel među nama – Eto tako, namernuo se Orvel za vreme dvomesečnog kućnog pritvora jednog građanina iz klase „65+“. U pitanju je nova postavka, pa će u skladu sa tim, biti i novih likova.

U ulozi Napoleona je i dalje ON – što reče moj prijatelj, aforističar Milorad Ćosić, kod na je Alibaba isti, samo se broj razbojnika povećava.

Izbori su zakazani, izborna kampanja je u toku, Napoleon je najavio velike promene u vlasti, pa je tim povodom, na zahtev medija, zakazana i konferencija za štampu.

Načulo se da se za ulogu Skvilera, ministra unutrašnjih poslova, javlja jedan novi, ozbiljan kandidat, koji je jedno vreme bio opravdano odsutan zbog propisanog mu obaveznog staža u Haškom tribunalu, pa je to bilo i prvo pitanje novinara. Napoleon kaže da nije za tu promenu, a novinari ko novinari – najgori su oni iz opozicionih medija Đilasa i Šolaka, em zapitkuju, em navalili da im ga predstavi.

To je ovaj, korpulentni gospodin, kaže Napoleon, koji mirno sedi u prvom redu iako je iz opozicije, koga sam tu smestio na dve stolice, nije on to hteo – kaže nemoj Aco, nije zgodno zbog ljudi, mogu ja i odpozadi, ali ja više volim da ga ovde imam na oku. Nešto mi u poslednje vreme isuviše napada onog malog Nešu – te ono oko Krušika, te ove je trebao da hapsi, te one je trebao da hapsi, da vam pravo kažem ne dopada mi se to. Samo čekam kad će da kaže – po čemu smo Ja i moj sin gori od Neše i njegovog tate! A ja brate, ne dam Nešu – više volim da mene neko sluša, nego da ja nekoga slušam. On je sad miran, namirio sam ga, čak i sluša – u Skupštini, kad mu treba poveriti neki opozicioni zadatak, ali sa njim se nikad ne zna, pa moram da ga držim na oku. A sećam ga se još iz vremena kad sam bio njegov praktikant – zna mnogo da traži, svakog dana me je slao po burek.

U ulozi „Starog majora“ i dalje je „Toma učeni“ – Znam da sam završio neki fakultet, ali davno je to bilo – još pre par godina, pa sad da me ubiješ ne mogu da se setim ni kako se zove taj fakultet, ni šta sam završio. Novinari pitaju šta se sa njim dešava, da li je planirana njegova selidba iz državne rezidencije na Dedinju i da li ima nečeg novog u razvoju bilatralnih odnosa sa Rusijom i Kinom – poslovima za čiji je razvoj on zadužen.

On mi je mnogo lakši, kaže Napoleon, mada jedno vreme nije izgledalo tako – hoće ponovo da se kandiduje za Predsednika, da se vrati na čelo partije … ali kad smo prešli na konkretne predloge brzo smo se dogovorili – Neka mu te kuće na Dedinju, bivše rezidencije – to je samo kuća, navikao se tu, kaže podseća ga na rodnu Bajčetinu, a on je domaćin čovek – žena, deca i unuci, kad njih namiri on je ko bubica, čak se ni u svoj posao ne meša – ono što smo mu dali da radi: razvoj ruskih i kineskih poslova.

Čuli smo se pre neki dan, pitam kako žena, kako deca, nismo se odavno čuli. Dobro kaže, nego vidi kad si već na vezi, kaže mi – onog mog starijeg sina, gradonačelnika Kragujevca, oni Kragujevčani nikako ne razumeju, pa vidi tamo neko ministarsko mesto u Vladi, može i ministar bez portfelja, u te se poslove on najviše razume. Onaj mlađi je za sada dobro, radi kao fudbalski trener, sećaš se, kažu da je mali dobar, ako Partizanu opet ne bude išlo, zvaću te. Dragica je bogi hvala dobro i nju ova kuća podseća na zavičaj, jedva čeka da ova korona prođe, pa da nam dođu deca i unuci, nasadila je i neke kokoške, pilići već trče i kljucaju po dvorištu, taman kad dođu deca i unuci.

Ni na pziciji „Gospodina Vajmpera“ neće biti promena. Ana mi je jako dobra i ne bi je menjao ni za koga – dobro uči i napreduje, sve me više podseća na mene, da izvinete, upišao sam se od smeha kako je pre neki dan monumentalno odjebala onog Sašu Radulovića kad je u Skupštini počeo nešto da tupi – Gospodine Raduloviiću … pa onda onaj njen nežni bariton – Vaše ludilo je napredovalo … a onda brižno i onako očinski – Idite, Lečite se! I onaj Vulin nije bio loš kad kaže onako vojnički – kratko i strogo: Verujem u izlečenje, no vratiću se na njega, on nam je jako važan, počeo sam o Ani, gde sam ono stao, da, nije joj lako, nedavno je postala i otac jednog maloletnog deteta. A pritiskaju je sa svih strana – i oni spolja, iz Evrope – sve im smeta, i medijske slobode i izborni uslovi i nedovoljno demokratije … pokazuju neke rejtinge, kao ispisali smo se iz demokratskih zemalja … i oni domaći iz opozicije – malte ne hteli bi da vratimo samoupravljanje kao za vreme Đilasa i Šolaka … ne prekidajte me vi iz Luksemburgke televizije, gde sam ono stao, da o Ani …, svi nešto traže od nje i oni iz Evrope … to sam već rekao i ovi njeni, počev od najbliže rodbine – okomili se na poslove oko digitalizacije, dobro tu se i Ana slaže da su oni najbolji, pa onda oni njeni – Ponosni. Kažu joj, šta mi imamo od toga što si ti premijer, samo dve godišnje parade ponosa i ništa više. Ona se žena brani – kaže, polako ne mogu sve od jednom …

Imate pravo još samo na jedno pitanje, žurim na sastanak kriznog štaba za borbu protiv korona virusa … i njenih saradnika, nastavićemo sutra.

Dragiša Čolić, 10.5.2020.