Opannčar agencija* javlja: „Volja za moć“

24 septembra, 2022 u rubrici Opančarski dnevnik

Kada sto ljudi stane zajedno, svaki od njih će izgubiti svoj um i dobiti drugi, je jedna od često citiranih misli nemačkog filozofa Fridriha Ničea. A kada 750.000 hiljada ljudi, koliko SNS kaže da ima članova, stane zajedno, onda se rađa i „volja za moć“ (takođe Niće) i tako dobijamo ovo što imamo – natčoveka (da ostanem kod Ničea).

Ali … ono što je dozvoljeno Jupiteru, nije dozvoljeno i volu, kaže jedna mudra latinska izreka, pa tako dolazimo i do volova, kojih očito ima među onih 750.000 pomenutih članova vladajuće nam stranke u zemlji. O Marku Atlagiću, skupštinskom veteranu u svim sazivima od 2012. godine do danas – članu Odbora za dijasporu i Srbe u regionu, članu Odbora za obrazovanje, nauku, tehnološki razvoj i informatičko društvo i zameniku člana u Odboru za Kosovo i Metohiju, profesoru Filozofskog fakulteta Univerziteta u Prištini i članu Senata tog univerziteta – sve zvanja i funkcije iz prošlog saziva Skupštine, a sada i predsedniku skupštinskog obora za obrazovanje, bivšem zastupniku u Saboru Hrvatske, bivšem predsedniku opštine Benkovac, bivšem predsedniku Republičke zajednice za nauku Hrvatske…, koga nam je „Oluja“ donela da posle Hrvatske usrećuje i nas u Srbiji i da odlučije o našoj sudbini, je ovde reč.

Nije nam on najveća briga u ovim smutnim vremenima – i domaćim i stranim, ali pisao sam o njemu i pre nego što ga je strefila ova poplava beščašća o kojoj danas svi pišu (Skupštinski izveštaj … „Atladić“, Šampion blama, Odrešio se … – sve na Opancar.com), pa sam time stekao i neko pravo da o pojavi „atlagić“ kažem još koju.

Neču ovde o njegovom istraživačkom špijunskom daru kako je opozicija skovala plan u čačanskoj kafani Moravski alasi 4. 7. 2018. godine: „Tu su se sastali Dragan Đilas, u narodu zvani ’Điki Mafija, Vuk Jeremić, član međunarodne grupe bandita i lopova, Janko Veselinović, zvani ’Janko stanokradica’… Boško Obradović, zvani ’Boško nasilnik’…, Dušan Petrović, u narodu zvani ’Dule kravoubica’. E, šta su oni radili? Skrojili su plan da pokrenu proteste, da Vučića ruše na temu Kosova“, niti o dopuni tog špijunskog otkrića – Sergeju Trifunoviću „u narodu zvanom ’Sergej pišoje’, Saši Jankoviću, u narodu zvanom ’Sale prangija’, Nenadu Čanku, u narodu zvanom ’Nešo gicoje’, Čedi Jovanoviću, za koga ne zna kako je u narodu nazvan, ali je grozan lik jer je izjavio „da Kosovo i Metohija treba da budu nezavisno“.

I ko zna dokle bi to njegovo divljanje trajalo – a sa tim i dobročinstva koje ova vlast za takve zasluge neštedemice deli, da profesor Branimir Jovančićević, član skupštinskog odbora za obrazovanje, nije razotkrio neistine, a bogami i falsifikate, u vezi naučnih referenci Marka Atlagića.

Hoću ovde da naglasim da je egzodusu iz 2005. godine u kolonama onih 200.000 mučenika koji su na traktorima bežaali iz Hrvatske moralo biti i mulja, a da je ondašnja vlast – preteča ove vlasti, takvima – ovde je reč samo jednom od njih, poborncima politike koja je taj egzodus i izazvala, dala sve ono o čemu je gore bilo reči.

I sada, umesto da ova bruka dobije svoj logički epilog – razrešenja sa mnogih funkcija koje Marko Atlagić nezasluženo bašttini, oni ga brane – pokrenuta je uhodana odbrambena mašinerija, u kojoj su u prvom ešalonu istaknuti uglavnom mlađi kadrovi SNS-a, već afirmisani Luka Kebara i brojni drugi željni njegove dostignute afirmacije. Oni iskusniji – Bakarec, Martinović, Ristićević, Orlić … za sada su u rezervnom sastavu.

To je i najveća kolateralna šteta iz slučaja Marka Atlagića – ta “želja za moć” koju je Niče davno spoznao. Generacije mlađih se organizovano i svesno nahranjuju delima ovih nečasnih ljudi, a oni sutra treba da budu vodeći ljudi ove, da izvinete na izrazu, već sjebane zemlje.

A što se autora ovog teksta tiče, on ostaje kod ranije već datih kvalifikacija i predloga koji se na Marka Atlagića odnose, pa da ovde citiram i sebe:

“Elementarno je pravilo da kad kod nekog dođeš, makar i samo u goste – što ovde nažalost nije slučaj, da ga ne nazivaš mafijašem i drugim gore citiranim epitetima i da mu radiš to što mu radiš. Neko ga prozva probisvetom – ne sporim taj naziv, jer ni sam nisam mogao da nađem grđi, a trudio sam se, pa predlažem da jednostavno ostane ono “atlagić” – nešto kao Farad, Njutn i dr., odnosno zakoni koje su oni definisali pa se po njima i nazivaju. Tako bi se i atlagić pojava naučno definisala i postala merilo takvih vrednosti. Na primer – hoćeš da oceniš Aleksandra Martinovića, kažeš: Alekdsandar Martinović – 9,99 “atlagića”. Ako smislite nešto bolje, ne branim”.

U skladu sa tim, izričem mu i ocenu – Marko Atlagić 10. Čista desetka!

A imam za njega i jedan savet, koji sam dobio od jednog prijatelja psihijatra u vreme kad sam pisao knjigu o bombardovanju 1999. godine, kome sam u razgovoru pomenuo da me užasno nervira onaj omaleni Džejmi Šej, tadašnji portparol NATO alijanse, koji mi je tim povodom rekao – Pišeš svašta pa mu napiši i ovo – Gospodine Šej skinite se goli, stanite pred ogledalo i recite sebi – Da li sam ja ovakav kakav sam pozvan da uređujem svet? Zamislite tu scenu i sav bes će vas proći, pa eto ja taj savet prosleđujem i Marku Atlagiću, u nadi da će me i ovog puta proći sav bes koji prema tom čoveku osetim, kad god se njegovo ime pomene – Gospodine Atlagiću skinite se goli, stanite pred ogledalo i recite sebi – Da li sam ja ovakav kakav sam pozvan da delim lekcije drugim ljudima?

*U mom selu ima jedan opančar.
Što on pravi dobre opanke !
Obuješ ih, popenješ se na soliter
i skočiš sa desetog sprata,
ti se razbiješ ko….., a opancima ništa!

Dragiša Čolić, 22.9.2022.