Prašta ali ne zaboravlja

18 avgusta, 2014 u rubrici Opančarski dnevnik

Ružno je govoriti o tome ko nam na nedavnoj donatorskoj konferenciji u Briselu nije dao pomoć, ali ako su već podaci o tome objavljeni teško je uzdržati se od komentara. Kao što je poznato, bila je to zajednička donatorska konferencija za pomoć poplavljenima u Srbiji i BiH. Legitimno je bilo pravo  svake države da na konferenciji učestvuje ili ne učestvuje, kao što je i legitimno pravo svake od učesnica da jednoj od država stradalnica da pomoć a drugoj ne, s tim  što se u svemu tome ne mogu isključiti motivi konkretnog postupanja džava učesnica.

       Kad se pogleda lista donatora uočava se jedna grupa zemalja koja je dala donaciju Bosni i Hercegovini a Srbiji ne. To su Nemačka, Danska, Hrvatska, Egipat i Pakistan. Dok bi za Egipat i   Pakistan lako moglo da se nađe objašnjenje u tome da se radi o muslimanskim zemljama, za Hrvatsku u tradicionalnoj “ljubavi” sa Srbijom, samo na prvi pogled je čudno da su se tu našle  Nemačka i Danska.

       Kad je reč o Nemačkoj, jedino bi moglo da čudi to što se ta zemlja nezvanično nametnula za lidera u Evropskoj uniji, pa nije bilo za očekivati da ona, makar i samo tog imidža radi, na tako grub način ispoljava svoje duboke emocije prema Srbiji. A što se našeg premijera tiče i  hvalospeva kojima smo bili obasuti posle njegove nedavne posete Nemačkoj, nije loše podsetiti na onaj poznati vic o ljubavi slona i slonice – Drže se slon i slonica za surlu. Slon upita – draga, el’ ti mene stvarno voliš ili me samo vuces za nos?

       Za razliku od nas koji brzo zaboravljamo to sa Nemačkom očito nije slučaj. Oni još ne mogu da zaborave da smo u drugom svetskom ratu bili na suprotnim stranama i taj nezaborav kontinuirano traje. Na drugoj strani Nemačka bogato nagrađuje Hrvatsku, svog saveznika iz tog rata. Setimo se ključne pomoći Nemačka u stvaranju nove Hrvatske države, pa zahvalnosti Hrvatske zbog toga – pesmica “Danke Deutchland”, ulica i trgova po Hrvatskoj sa imenom Ditriha Genšera, tadašnjeg nemačkog ministra inostranih poslova. Ništa manju pomoć Nemačka nije dala ni prilikom prijema Hrvatske u Evropsku uniju.

       U svakom slučaju, ukoliko Nemačka pretenduje da postane stvarni lider Evropske unije, morala bi malo da poradi na slučaju svoje objektivnosti, bar u meri koja ne bi bola oči onima koji u drugom svetskom ratu nisu bili na strani Hitlera.

       Tek ako se te činjenice imaju u vidu, onda postaje jasan i slučaj Danske koja je u pomenutom ratu takođe bila na strani fašističke Nemačke.

       Od ostalih vodećih evropskih zemalja Britanija i Frasncuska su na primer, bile diplomatski objektivne – donirale su i jednoj i drugoj zemlji po isti iznos. U istu grupu spada i naš proslavljeni teniser Novak Đoković koji je nedavno svim postradalim zemljama sa teritorije bivše Jugoslavije donirao iste iznose, pa je utisak da bi Nemačka, Danska i Hrvatska mogle od njega dosta toga da nauče.

DC, 17.08.2014.