Ratni dobitnik – po zakonu

10 jula, 2014 u rubrici Opančarski dnevnik

Pojam ratne dobiti, pojavio se u bivšem jugoslovenskom pravu još 1945. godine, posle drugog  svetskog rata, a označavao je imovinu stečenu iz privredne ili druge špekulativne delatnosti vršene za vreme rata u zemlji ili van nje uz iskorišćavanje izuzetnih ratnih prilika i okolnosti. Takva imovina oduzimana je od njenog vlasnika – po zakonu.

       Dobro, pojmovi i termini upotrebljeni u navedenoj definiciji nisu u potpunosti adekvatni za ovu priču, ali u tome i jeste poenta. A reč je o Goranu Kneževiću, bivšem političkom funkcioneru Demokratske, a sada Srpske napredne stranke.

       Goran Knežević, je diplomirani ekonomista, bivši turistički radnik, koji je nakon 5-oktobarske revolucije 2000. godine postao čelnik demokratske vlasti u Zrenjaninu. Najpre, 2000. godine, kao predsednik Izvršnog odbora Skupštine opštine Zrenjanin, zatim 2004. godine kao Predsednik opštine Zrenjanin, a potom i kao gradonačelnik tog grada. Iz tog perioda, 2007. godine, potiče i nagrada “Gradonačelnik s vizijom”. Međutim, njegove vizije se očigledno nisu dopale pravosudnim organima, pa je oktobra 2008. uhapšen u akciji protiv članova “građevinske mafije” zbog sumnje da je zloupotrebio službeni položaj, primao i davao mito. U pritvoru je bio 13 meseci, a nakon toga pušten je da se brani sa slobode. Potom je, očigledno ljut na svoje partijske drugove iz Demokratske stranke, početkom 2010. godine pristupio Srpskoj naprednoj stranci i odmah postao Predsednik Gradskog odbora Srpske napredne stranke u Zrenjaninu i njen koordinator za srednji Banat. Kada je jula 2012. godine formirana Vlada Srbije, Knežević je dobio resor poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, sa kog mesta je smenjen u procesu rekonstrukcije Vlade, u avgustu 2013. godine – sve prema sajtu “Istinomer”.

       Bio je to transfer vrhunskog značaja kao ilustracija represije bivše demokratske vlasti s jedne i naprednih shvatanja nove naprednjačke vlasti sa druge strane. A ta dobronamernost nove vlasti se ogleda i u tome što ni nakon smenjivanja sa mesta Ministra poljoprivrede Goran Knežević nije ostavljen nezbrinut – ovih dana je objavljeno da je izabran za člana Upravnog odbora NIS-a, što je funkcija za poželeti, daleko atraktivnija i od funkcije Ministra u Vladi, kako po stvarnom angažovanju, tako i po materijalnim prinadležnostima koje tu funkciju prate.

       No, ni tu nije kraj blagonaklonosti koja prati ovog disidenta demokratske i neuspelog funkcionera naprednjačke vlasti. Svojevremeno, prilikom gore pomenutoh hapšenja kod Gorana Kneževića je pronađeno 236.900 eura. Tokom istrage i suđenja, Goran Knežević je svoju odbranu zasnivao na tvrdnji da to nisu njegove pare, već pare Demokratske stranke, što je sud, sudeći po oslobađajućoj presudi i prihvatio, pa su te pare trebale ili da budu vraćene Demokratskoj stranci ili da budu oduzete u korist budžeta Republike Srbije, pogotovu ako se uzmu u obzir sve okolnosti slučaja, kao i činjenica da Demokratska stranka nikad zvanično niti je tražila da joj se te pare vrate, niti tvrdila da su to njene pare. Međutim, ovih dana je objavljeno da su odlukom suda te pare vraćene Goranu Kneževiću! I tu se sad postavlja pitanje – ako je prihvaćena odbrana okrivljenog da to nisu njegove pare i to bio osnov njegovog oslobađanja od dalje krivične odgovornosti, kako su te pare, odlukom istog suda, mogle da mu budu vraćene kao njegove! A iznad toga i ključno pitanje – ima li kraja teranju inata između nove i stare vlasti, na štetu građana Srbije.

       I sad da se vratimo na početak priče. Da je bilo rata izmešu aktera ove priče – bilo je. Da je bilo dobiti – bilo je. Da je ta dobit neutvrđenog, dakle špekulativnog porekla – jeste. Da li je ta dobit oduzeta u korist države – nije. Da li je nesuđeni sticalac te dobiti, čak i protivno svojoj volji bogato nagrađen – jeste. Da li ovo sme da bude kraj priče?

DC, 08.07.2014.