Reformisano pravosuđe

25 maja, 2014 u rubrici Opančarski dnevnik

Bivša vlast je svojevremeno reformisala pravosuđe. O tome kako ga je reformisala, napisao sam, negde početkom 2012. godine, još za vreme njihove vladavine, sledeće:

       “Nikome nije palo na pamet da, pre nego što se u ovu suludu avanturu krenulo, napravi neke analize – koliko ima nerešenih predmeta iz ranijih godina, koliko godišnje novih predmeta pristiže, koliko se u istom periodu predmeta reši, odnosno mora da se reši, te da se na bazi te, u suštini jednostavne računice, izračuna koliko je sudija potrebno.

       A kako je drugačije moglo i da ispadne ako je i dalje, više nego ikad, kadrovska politika mediokriteta na delu. Kadrovi se, uvek iznova, biraju kad god koja partija dođe na vlast. A kad je reč o ovim sadašnjim, najpre su za ministra pravde bili izabrali nezaobilaznog Dušana Petrovića, kako se priča, sivu eminenciju DS-a. On bio malo, pa pobegao, što i nije neka šteta, jer njemu i njegovom imidžu, „bolje stoji“ ova sadašnja pozicija ministra poljoprivrede.

       Ako je to i razumljivo, nikako ne može biti razumljivo što potom, ni krivu ni dužnu, tu postaviše mlađanu Snežanu Malović, bez obzira na to šta i ona sama mislila o sebi. Jer onaj ko je zaključio da osoba sa devet godina ukupnog radnog staža, od čega samo šest nakon položenog pravosudnog ispita, i to na administrativnim poslovima u Ministarstvu pravde i Tužilaštvu, može da vodi Ministarstvo pravde i da u ovako složenim uslovima iznese reformu pravosuđa koja nikako nije pravno-teoretski već duboko pravno-praktični posao nije mediokritet, jer mediokriteti su srednjaci – on je najobičnija budala.

       Naravno, mi ne znamo ko je ovaj poslednji pomenuti, ali držim da to zasigurno nije ovaj srednjoškolski profesor folozofije, jer on i ne zna o čemu se tu radi. Pri tom, daleko od toga da ja ove potcenjujem. Jednog od njih sam čak negde u ovoj knjizi i pomenuo kao čoveka koji je umnogome uticao na formiranje nekih mojih životnih stavova. Biće da je on to prepustio već spomenutom Dušanu Petroviću, a ovaj za izvršioca radova uzeo u to vreme na svim pravnim frontovima nezaobilaznog Boška Ristića, advokata iz Niša,  a nije  poznato čime je on to zadužio pravnu praksu da ga tako značajna uloga zapadne. O njima – kao pravnik, ne mislim ništa, a to je gore nego da ih za nešto kritikujem. Tom timu je bio potreban neko iz Ministarstva pravde i on je, po svemu sudeći, pronađen u liku Slobodana Homena, državnog sekretara, o kome sam, kao o mladom i očigledno nadarenom čoveku, imao mnogo bolje mišljenje pre reforme pravosuđa nego sada. Ako se tom timu doda i samoveleuvažena Nata Mesarović, kao predsednik Visokog saveta sudstva, kojoj niko nije objasnio da je, po Ustavu, Ustavni sud ipak stariji od nje, onda je jasno što je sve to ispalo ovako kako je ispalo“.

* * *

       Onda je nova vlast pristupila reformi reformisanog pravosuđa, a kako je to u praksi ispalo najbolje je da ilustrujem na slučaju Uroša Mišića. Sećate se verovatno grafita po ulicama Beograda – PRAVDA ZA UROŠA! O tom momku je reč. O tome sam u martu 2013. godine pisao u nastavcima:

       “Advokati par ekselans – Građanin U. M. – koristim inicijale da ga ne bih naljutio pa da mi slučajno (bez umišljaja) gurne upaljenu baklju u usta, navijač Crvene zvezde – delija, star 24 godine, poslednjih nešto više od 5 godina proveo u zatvoru, pre toga (i sada) nezaposlen, dva meseca po izlasku iz zatvora, radnog dana – u 3,50 sati ujutru, je osumnjičen da je u klubu “Plastik” – jednom od najpoznatijih beogradskih klubova (kako piše na sajtu kluba – naročito omiljenom među strancima), učestvovao u tuči u kojoj je jednom od fanova tog kluba – strancu, flašom razbijena glava.

       Gore opisanog građanina U. M., kako za prethodno delo – guranje upaljene baklje policajcu na dužnosti u usta, tako i za ovo delo – za koje je tek osumnjičen, brani “njegov advokatski tim” na čelu sa čuvenim i najskupljim beogradskim parekselans advokatom B. B. – koristim inicijale jer po Kodeksu advokatske etike, advokati ne smeju da se reklamiraju.

       Prvo pitanje koje meni kao građaninu D. C. – koristim inicijale da me pomenuti B.B. ne bi identifikovao, pada na pamet je, otkud građaninu U. M. – u ovo vreme naše, a bogami i svetske ekonomske krize, da fiinansira te odbrane, koje su bogami koštale a, kako proizilazi, koštaju i dalje. Možda bi odgovor na to pitanje mogao da da unesrećni policajac Nebojša Trajković koji kaže da iza svega onoga što mu se izdešavalo stoje moćnici koji su u Upravnom odboru Zvezde, kojima žrtve nisu bitne, iz čega logično pretpostavljam da njima ni pare nisu bitne.

       Građanin U. M. beži sa lica mesta i ne odaziva se na pozive policije koja bi bila rada da ga sasluša u vezi razbijene flaše. Umesto njega, policija može da pita šta god hoće njegovog advokata – objašnjava policiji, a i građanstvu, već pomenuti parekselans advokat B. B., koga je inače obezbeđenje “Plastika” (Novosti, 23. Februar, 2013.) prepoznalo “među grupom sukobljenih mladića”, tog radnog dana u 3,50 sati ujutru, tako da on kao direktni parekselans svedok, sasvim pouzdano može da tvrdi, da je građanin U. M. u inkriminisano vreme bio na inkriminisanom mestu, ali da nije učestvovao u inkriminisanoj tuči. Što se njega lično tiče, podrazumeva se da ni on nije učestvovao u tuči – on je u to nevreme bio tu prisutan samo da nadzire ponekad nestašnog građanina U. M.

       Kako sredstva javnog informisanja izveštavaju, građaninu U. M. je pokušano uručenje poziva radi saslušanja u policiji, međutim kako njega, od opisanog nemilog događaja, nema na prijavljenoj adresi, poziv je uručen njegovom ocu, čime bi se imalo smatrati da je pooziv uručen, jer iz opisanih okolnosti očigledno proizlazi da on izbegava prijem poziva, pa bi se – za slučaj da se ne pojavi na zakazano saslušanje, moglo naložiti njegovo privođenje.

       Građanin U. M. se u zakazano vreme nije pojavio na zakazanom mestu. Umesto njega došla su dva člana njegovog advokatskog tima, koji su lepo objasnili policiji da on ne želi da pristupi saslušanju bez svog glavnog pareekselans advokata B. B., koji je inače zadnjih desetak dana opravdano odsutan usled drugih obaveza koje ima u Crnoj Gori, te da će se vratiti u zemlju negde sredinom ove nedelje, pa će tada doći u u policiju i dovesti svog branjenika.

       Pravnik sam već mnogo godina i do sada ne čuh da se po policijskom pozivu navraća onako usput kad se ima vremena. Ja mislio, eto ispostavilo se pogrešno, da poziv sadrži mesto gde okrivljeni ima da dođe, dan i čas kad treba i kod koga da dođe.

       Gore pomenuti članovi advokatskog tima su potom objasnili i pripadnicima brojnih medija da ni oni ni policija nisu u pravu, a da građanin U. M. ima pravo da se tako ponaša jer ima loše iskustvo sa policijom. Jedan od prisutnih novinara se usudi da primeti – zar nije u pitanju obrnuto, da policija ima loše iskustvo s njim, na šta mu mlađana advokatica N. N. kojoj opreza radi nećemo pominjati ime, jer i ona će ako ovako nastavi sasvim sigurno ubrzo postati pareekselans, oštro odgovori da ona valjda bolje od njega zna ko je u pravu a ko nije. U skladu sa tim, daljih pitanja nije bilo.

       To se zove moć. Moram da pišem “Blicu” i pitam kako ni među 300 najmoćnijih nema nikog od pomenutih. Ispada da je Lepa Brena koja na toj listi zauzima visoko 129. mesto, moćnija od njih.

       Parekselans advokati ne bi postojali kad ne bi bilo parekselans sudija. U slučaju građanina U. M., nesrećnog policajca Nebojše Trajkovića i neidentifikovane baklje koja se u međuvremenu i ugasila pa nije bila ni tako opasna, to je sudija Apelacionog suda u Beogradu, Veroljub Cvetković – krivičar, koji je prvobitnu kaznu, izrečenu od strane njegovog kolege, takođe sudije – krivičara, prepolovio s obrazloženjem da se u konkretnom slučaju ne radi o umišljajnom guranju upaljene baklje policajcu u usta već da je u pitanju samo napad na službeno lice u obavljanju poslova javnog reda i mira – isto ono delo za koje se, na primer, okrivljuju građani kad pruže i najmanji otpor prilikom hapšenja, pa je i izrečena kazna od 5 godina zatvora za tako kvalifikovano delo prestrogo dosuđena, tako da je građanin U. M. zavredneo da bude i dodatno amnestiran.

       Kolega Veroljube Cvetkoviću, ili bolje da kažem – Sudija, jer vi volite da kažete – Nismo mi kolege, mi smo sudije, jeste li čuli za culpa latu (grubu nepažnju) ili makar eventualni umišljaj (svesni nehat). Vi ga baš preterste. Znači li to – ovo ne pitam zbog Vas jer Vi to, kao i ono prvo, dobro znate, da ako neko obesnom vožnjom ubije ili za čitav život onesposobi drugog učesnika u saobraćaju da je u pitanju delo ometanja saobraćaja, a ne neko drugo, daleko teže delo?”

* * *

       “Advokati par ekselans – nastavak – Građanin U. M. se prošle nedelje nije javio policiji. Iz kancelarije njegovog advokatskog tima je saopšteno da parekselans advokat B. B. još uvek nema vremena da ga odvede u policiju, te da će se i on (B. B., lično) obratiti građanstvu, što je uskoro i usledilo – U. M. će se ove nedelje dobrovoljno javiti policiji i dati svoj iskaz povodom tuče u klubu “Plastik”. On (B. B.) ima već neka zakazana suđenja ali će “večeras doneti odluku” da li će u policiju otići u utorak ili u sredu i, naravno, prethodno će se javiti šefu policije kako bi ugovorio vreme saslušanja, da ovaj (šef policije) ne bi za taj dan planirao nešto drugo. Više detalja on ne može da saopšti znatiželjnom građanstvu, jer ne zna šta će im U. M. reći. On (B. B.) samo zna da U. M. nije remetio red i mir, te da će svojim iskazom – iako ne zna šta će ovaj reći, otkloniti svaki razlog za pritvor, raspisivanje poternice i slično i da će se nakon toga strasti smiriti, tako da građanstvo neće morati više da brine – ni zbog  U. M., ni zbog policije. Nije pomenuo da li će građanstvo morati da brine i zbog ove parekselans advokature.

       Izgleda da su i u policiji shvatili da se B. B. malo preigrao, pa je u nedelju uveče u udarnom terminu dnevnika, kao “poslednja vest” objavljeno i njihovo saopštenje – oni sa “indignacijom” odbacuju navode advokata o dogovorima sa policijom, da oni i nemaju šefa već samo Ministra, Direktora i Državnoog sekretara, tako da i ne znaju s kim bi to advokat i mogao da se dogovara. Ja im i verujem, jer takvi dogovori se i ne obavljaju na tim nivoima*, već sa operativnim “šefovima” na relaciji: “bora” – “šef” – “miroljub”. A priznaćete i to je deo pravosuđa.

       *Za državnog sekretara nisam siguran. I on je advokat a bavi se i konspirativnim radom. Evo nedavno se vratio sa doručka kod Obame i doneo dosta korisnih informacija. Rekao mu Obama da je Mišković angažovao poseban lobi u Americi koji neće birati sredstva da napakoste Srbiji i njenom putu ka dobijanju datuma početka pregovora za ulazak u Evropsku uniju. Vladimire, svaka čast! Konačno da se jedan doručak isplati.

       Nastaviće se – slučaj građanina U. M. pratimo i dalje.”

* * *

       “Advokati par ekselans – nastavak 2 – Policija je povela sa 1:0. U. M. je u pratnji svog parekselans advokata B. B. došao u policiju. Taj trenutak su zabeležila sva sredstva informisanja ukljucujući i RTS, koji je o tome u jutarnjem dnevniku dao poseban prilog, kao vest dana. Koliko se sa snimaka vidi U. M. je tamo dočekan raširenih ruku – nikakvi predmeti nalik palicama nisu primećeni. Odmah mu je odobreno i privremeno gostoprimstvo od 48 sati. Tim povodom je B. B. dao i kraću izjavu – da nije bilo „medijske histerije koja vlada proteklih nedelja“, do svega ovoga ne bi ni došlo. Građanin  U. M. bi redovnim putem lako objasnio policiji svoju nevinost i ne bi bilo razloga njegovom daljem zadržavanju u policiji. On je jedan fini mlad čovek – kosmopolita naprednih shvatanja, koji kad bije ne pravi razliku ni po veri ni po rasi, a najbolji dokaz za to je što je u prethodnom slučaju pokušao upaljenu baklju da gurne u usta izvesnom Srbinu, a ovog puta ga sumnjiče da je razbio flašu o glavu izvesnom američkom državljaninu.

       Kolega  B. B. niste objasnili da li bi „medijske histerije koja vlada proteklih nedelja“ povodom ovog slučaja bilo, da građanin U. M. nije pobegao sa mesta događaja – što da beži ako su kako sami kažete njegovu nevinost čak i kamere zabeležile, da je se potom – čak i pored bekstva, pojavio u policiji po uredno dostavljenom pozivu, sam ili sa nekim od članova svog advokatskog tima (ako ste vi proteklih nedelja bili toliko zauzeti), da i vi lično niste preko tih istih medija davali izjave kako ćete to saslušanje svog klijenta naknadno dogovoriti sa šefom policije čim smognete vremena, iz čega bi građanstvo moglo da stekne pogrešnu predstavu da se saslušanja kod policije ugovaraju kao tretmani kod frizera, te da li to sve skupa doprinosi ili šteti ugledu advokature. Ne bavim se tom vrstom advokature, a po prirodi koju mi je Bog dao nisam ni ljubomoran, ali kao stariji kolega, dozvoljavam sebi da posumnjam čak i u vašu inteligenciju –   ako već radite tako kako proizilazi da radite, radite to u tihu – pročuće se i bez tog talambasanja sve o vasim sposobnostima, jer u suprotnom sve to što radite može da postane i kontraproduktivno, ne samo za vas lično već i za vaše klijente, a o advokaturi kao javnoj službi, da i ne govorimo.”

* * *

       “Advokati par ekselans – nastavak 3 – Danas je objavljeno da je građanin U. M. u policiji prepoznat kao učesnik tuče u kome je stradala glava jednog američkog državljanina i jedna flaša. U. M. je osumnjičen za nasilničko ponašanje i predat istražnom sudiji koji mu je odredio pritvor do 30 dana.

       Kako se saznaje, uskoro treba da bude obavljeno i prepoznavanje advokata B. B. na okolnost da li je on tog dana u to vreme bio na mestu događaja, kako je svojevremeno bilo objavljeno, jer se očekuje da u daljem toku postupka on bude glavni svedok teze odbrane da je građanin U. M. u to vreme bio u klubu “Plastik”, ali je odatle pobegao čim je došlo do frke, jer on te stvari, po svojoj prirodi, ne može ni da gleda.”

* * *

       Danas, subota, 24 maj 2014 (14 meseci od navedenih dešavanja), U.M. i B.B. još uvek odolevaju reformi reformisanog pravosuđa. U štampi je objavljena vest da se U.M.  ni pre dva dana nije pojavio na na zakazanom suđenju povodom opisanog slučaja. Navodno, bio je u Obrenovcu gde je pomagao postradalima od poplave.

       Ispostavilo se međutim, da to ne samo da nije tačno, već da se U.M. i ne nalazi u zemlji, tako da je eto prevario i svoj advokatski tim na čelu sa B.B., koji je, tako obmanut, tu vest saopštio sudu kao opravdanje za izostajanje sa suđenja njihovog klijenta, o čemu oni – podrazumeva se, nisu imali pojma.

       Kolega B.B. – preterali ste i vi i ovo naše pravosuđe koje eto, ni posle više od godinu dana nije u stanju čak ni da započne suđenje za tako složeno krivično delo – jedne razbijene glave i jedne razbijene flaše. Sve su to oprobani metodi koji postaju pravilo. Koristiti sva sredstva da se slučaj odlaže – sve do zastarelosti krivičnog gonjenja. U tome je sva veština par ekselans advokata, a na žalost i par ekselans sudija, jer očito je da bez njih to tako ne bi moglo. I trebali su sami navijači – “Delije”, da vam očitaju lekciju – da se revoltirani opisanom prevarom ograde od svog člana U.M. koji nije bio sa njima dok su oni organizovano spašavali unesrećene od poplava. Koji blam!

D.C. 24.05.2014.