Slučaj Pravosuđe

7 juna, 2013 u rubrici Kolumne

BLIC KOMENTAR (6. Jun.2013), Vuk Z. Cvijić, novinar – HULIGANI ILI SRBIJA:

“Reč huligan je u Srbiji postala sinonim za nekažnjene zločine. Srbija je tako postala zemlja besmisla jer neko sa više od deset krivičnih prijava zbog nasilja, trgovine drogom, oružja i razbojništva – šeta slobodno. I čini nova krivična dela. U isto vreme timovi advokata jure obične građane zbog neplaćene kazne za parking, izrečene jer je plaćena prva zona umesto treće, duga za centralno grejanje tokom leta, prtetplate za program RTS koji pstoji u kabloivskoj ponudi.

Naravno kreatori besmisla nisu huligani, već državni službenici. Policija konstatuje da se njene prijave sporo ili nikako ne procesuiraju, tužilaštvo podnosi zahteve za zabranu u kojima utvrđuje “sportski klubovi nisu se odricali (huligana), već su ih podržavali što predstavlja kriminalnu mrežu”. Međutim, niko iz klubova nije odgovoran. Političari sede u upravama tih istih klubova koji plaćaju skupe advokatske timove za huligane i donose zakone o amnestiji. Od incidenta do incidenta koji se nižu kao na traci, političari najavljuju i strategiju za borbu protiv nasilnika. Viši sudovi prepolovljuju kazne koje niži sudovi izriču i još daju uputstva za određivanje olakšavajućih okolnosti, a Ustavni sud odbacuje zahteve za zabranu ekstremnih navijačkih grupa.

Huligani za to vreme diluju drogue, prodaju igrače, reketiraju kafedžije, divljaju na ulicama i  stadionima, brukaju Srbiju u svetu i kada imaju dovoljno vremena pojavljuju se u sudovima da bi se smejali svima nama u lice zbog smešnih kazni.

Obični građani za to vreme plaćaju sve veće harače državnoj administraciji, koja štiti nasilnike. Za naš novac imamo pravo da tražimo bolje, a ako ne dobijemo, ne moramo ni da platimo. To bi bila najbolja poruka državi”.

DC, 07.06.2013. – Bez komentar