„Bašibozluk, bagra i brabonjci …

3 marta, 2017 u rubrici Opančarski dnevnik

(Povodom teksta „REČI OVOG SRPSKOG HEROJA RAZBESNEĆE MNOGE SRBE: A trebalo bi svi da ih dobro zapamte!“, objavljenog na portalima KSB i Balkan uživo).

Pre svega, kao čovek koji je živeo u vreme heroja o kome je u pomenutom tekstu reč – Koče Popovića, zahvaljujem se portalima KSB i Balkan uživo na objavljenom tekstu, jer to je dokaz da ono komunističko vreme nije bilo baš onako kako ga danas pretstavljaju Draškovići i njemu slični. Bilo je naravno i gluposti – gde ih nema, ali je kao što ćete iz teksta videti – pronađite ga obavezno, bilo i disidenata, časnih ljudi koji su mislili svojom glavom. Koča Popović je bio „školovani oficir i filozof, istaknuti nadrealistički pesnik, književnik, partizanski vojskovođa, jugoslovenski diplomata, narodni heroj Jugoslavije i potpredsednik Jugoslavije“ … „poručnik Španske republikanske armije,  komandant čuvene Prve proleterske brigade (kasnije Prve proleterske divizije) tokom narodnooslobodilačke borbe Jugoslavije“, a posle rata „načelnik Generalštaba JNA, šef jugoslovenske diplomatije te potpredsednik SFRJ“. Možete li da se setite bar jedne ličnosti iz ove savremene lepote koja nas okružuje koja je bila ili jeste i pesnik i filozof i vojnik – ne običan, već heroj i diplomata … Takav čovek je, kada je početkom sedamdesetih godina prošlog veka počela čistka “liberala” u Srbiji, sve to napustio, a kada je nastupilo vreme Miloševića, napisao je ono zbog čega ovo i komentarišem:

„Bašibozluk, bagra i brabonjci ustali da obnove Dušanovo carstvo. Srbi su samo protiv onoga ko bi hteo da ih makar malo opameti, a oduševljeno kliču svakome ko ih još više zaglupljuje, unazađuje i unesrećuje. Žalosno je što su Srbi u civilizacijskom i kulturnom pogledu ostali na nivou na kome su bili pre sto godina. Oni nisu u sukobu sa svetom, već sa samima sobom, vraćajući se na šajkaču i opanak iz kojih su jedva izašli. Bio sam i ostao Srbin, ali nisam bolesna zadribanda i Srbenda. Takvi su izdali i osramotili srpski narod i narugali se njegovoj slavnoj istoriji.“ Prepoznajete li u ovom citatu neku sličnost sa ovim vremenom.

Za Koču Popovića se vezuje i jedna anegdota iz tog vremena. Kada je u Skupštini uvedena mogućnost da poslanici mogu govoriti na svom maternjem jeziku, Koča Popović je, posle govora jednog Šiptara koji je govorio na svom jeziku, izašao na govornicu i održao govor na francuskom jeziku, da bi na pitanje predsednika skupštine o čemu se tu radi, hladno odgovorio da je njegova majka Francuskinja te da i on ima pravo da govori na maternjem jeziku. Uzgred, nije navedeno u pomenutom tekstu, Koča Popović je filozofiju diplomirao na Sorboni.

Dragiša Čolić, 03.03.2017.